Deset je sati, opako je pripeklo, a na Valkane tek počinju stizati kupači. Još ima dovoljno mjesta za komotno pružanje ručnika, no glavnina kupača stići će tek oko 11 kad, kako nam kaže jedna umirovljenica, treba s plaže otići. Ali, ovdje ima hlada, borova šumica polako se puni, postavljaju se šatori i uskoro će ovdje biti kao u košnici. Na mjestu nekadašnjeg mornaričkog kupališta podignutog za časnike 1914. godine, gdje su civili dolazili samo u društvu vojnih lica, na brežuljku na kojem se nekad nalazila zgrada s restauracijom i brojnim nadstrešnicama, danas su kafići, škrinje sa sladoledima, klackalice i dvije velike površine prekrivene pijeskom, ograđene žicom, na kojima se igra odbojka. Žica oduzima prostor kupačima kojima je prije nekoliko desetljeća bio načičkan ovaj golemi betonski plato. Ovdje bi se dolazilo oko 10, odlagao ručnik i - pravac mol, gdje bi djeca učila skakati na glavu. Lijevo i desno od mola ulaz je pristupačan, šljunak je sitan, prirodan, ne bode poput onog na modernim umjetnim, nasipavanim plažama. Tu se brčkaju najmanja djeca, njihove bake i djedovi.

Pašteta i paradajz

Na Valkanama smo boravili cijeli dan. U vrijeme ručka iz torbi smo vadili paštetu i paradajz, a u rijetkim boljim danima na meniju bi bila konzerva sa skušom i povrćem. Moja susjeda Katica nikad nije nosila hranu. Oko 14 sati došao bi njezin otac i rekao: "Sine, tata donio ručak". Na ručnik bi spustio šerpicu umotanu u kariranu kuhinjsku krpu iz koje bi se pušio pasulj. Katica je, ma gdje bila, uvijek ručala žlicom. Iza tuševa je špina, gdje su pojili slonove iz cirkusa koji je bio postavljen na mjestu današnjih teniskih terena. Kraj ljeta dočekala bih preplanula, kose žute poput slame. Bilo je to poput male smrti, jer čekale su nas kiše i početak nove školske godine.

Trideset godina poslije, situacija je manje - više ista. Kupalište izgleda jednako derutno, izuzev krova i kabina objekta s lijeve strane koje je Grad nedavno uredio. Kabine, doduše, nemaju vrata, pa zapravo i nisu privedene svrsi. Saniran je i toalet koji je ranije bio zaštopan. Kupalište, za koje se ranih 80-ih plaćala ulaznica, više nije ograđeno i iz njegove je šumice vidljiv budući šoping centar Max City. Pritisak kupača je golem, a s velikim brojkama dolaze i velike količine smeća. Prljavština je ono na što se najviše žale kupači s kojima smo razgovarali. Srećko Bogojević, koji ovdje s unucima dolazi gotovo svaki dan, kaže da je na plaži lijepo, ali treba "popraviti higijenu oko tuševa". (M. V. I., snimio F. Š.)

Povezane vijesti

• Uljanikovom omladinskom pogonu pomoćni teren na Valkanama
• VALKANE: Tuševi ne rade, a rampa za ulazak u more puna algi i skliska
• VALJDA JE SADA NITKO NEĆE OŠTETITI, BAREM DO KRAJA SEZONE: Dizalica za lakši ulaz nepokretnih osoba u more u punom pogonu