S pročelnicom Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo Grada Pule Paolom Orlić razgovarali smo o raznim temama iz njezine domene djelovanja.

Ravnoteža

Nakon tri mjeseca rada i nakon što ste stekli uvid u trenutno stanje u kulturi grada Pule, koja je trenutno najveća boljka i što treba čim prije popraviti, a da krenemo i na ljepše stvari, što najbolje funkcionira na kulturnom planu grada?

- Da parafraziram dragog mi Aristotela koji je u glasovitoj "Nikomahovoj etici", kojoj se svako toliko vraćam kao tekstu iznimno bitnom za artikulaciju pojma kulture kao tekovine polisa - zajednice, u kojem podsjeća na to da, iako se "promjene" doista ne dešavaju preko noći, jer svako djelovanje se sastoji od niza činova, ipak upravo oni "prvi" koraci, odluke su koje uvelike određuju tijek i ishod procesa. Stoga, iako tri mjeseca vođenja Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo sasvim sigurno nisu dostatna za provođenje željenih većih, odnosno strukturalnih promjena, sasvim su dovoljna za jasno uspostavljanje smjera i pokretanja dinamike rada odjela. A kada govorimo o boljkama koje se daju detektirati u prvih nekoliko mjeseci rada, pored očekivane inercije birokratskih procesa na koju se moram privikavati svakodnevno, jer ovdje nema brzih riješenja i djelovanja ad hoc, vidljiva je fragmentiranost sustava u kojem interferira velik broj aktera i inicijativa, a koji bez zajedničkog planiranja i koordinacije otežavaju stvaranje jednog koherentnog godišnjeg kalendara. S druge strane, ono što funkcionira jest nedvojbena vitalnost i produktivnost kulturnih aktera, od istaknutih pojedinaca do udruga u kulturi i civilnom društvu. To se itekako vidi i na temelju velikog broja prijavljenih programa na javne pozive, ali i kroz raznolikost sadržaja koji se provode tijekom godine.

Iz godine u godinu sve je više zahtjeva za financiranje projekata iz programa javnih potreba.

- Kakve god "izdašne" proračunske godine bile za kulturu i civilno društvo, za mene će uvijek vrijediti ona: "Too much is not enough" jer, naprosto, novca za kulturu i civilno društvo nikad neće biti onoliko koliko bih ja voljela da bude pa da se programi evaluiraju na način koji bi omogućavao da se oni najkvalitetniji ne samo primjereno financijski prate, nego i dodatno nagrađuju i stimuliraju ne bi li mogli ostvarivati još bolje i više. Svjesna sam, dakle, da će se i dalje morati paziti na ravnotežu i razne "zastupljenosti". Princip "svima ponešto" koji nedvojbeno osigurava "mir u kući" princip je kojem nimalo nisam sklona jer ne ide u prilog razvijanja izvrsnosti, no ipak, u okviru realnih proračunskih zadatosti iznosa koji se raspodjeljivao, ne mogu reći da sam nezadovoljna. Dapače, s obzirom na to da je Grad osigurao znatan iznos za 2026. godinu: ukupno 1.242.475,50 eura koji će se ugovarati s više od 150 kulturnih organizacija i umjetnika čiji su programi stručno vrednovani od povjerenstava i kulturnih vijeća, iznos je u koji ulaze i sredstava za nastavak financiranja trogodišnjih programskih podrški institucionalnom i organizacijskom razvoju udruga i umjetničkih organizacija s područja Pule, mogu štoviše potvrditi ozbiljnost pristupa i povjerenje u rad organizacija koji nadilazi puku administrativnu proceduralnost.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Širok spektar

Ove je godine dodijeljen i rekordan iznos sredstava. Jeste li zadovoljni kvalitetom prijavljenih programa?

- Dakle, da ponovim: na Javni poziv pristiglo je sveukupno 313 prijedloga programa, projekata, manifestacija i aktivnosti. Nakon što su odbačene prijavnice koje nisu zadovoljile formalne uvjete Javnog poziva, prijavnice istog sadržaja, istih prijavitelja, 306 prijavnica zaprimljenih od 155 prijavitelja (udruga, umjetničkih organizacija, umjetnika, ustanova u kulturi), proslijeđene su na stručno vrednovanje kulturnim vijećima i povjerenstvima. Prijavnice su razmatrane i vrednovane na 18 održanih sjednica šest kulturnih vijeća i dva povjerenstva. S obzirom na to da su naše kulturne organizacije, udruge i umjetnici ponudili širok spektar kvalitetnih projekata, od izložbi i koncerata do festivala, radionica, filmova i programa zaštite kulturnih dobara mogu samo potvrditi snagu i raznolikost pulske kulturne scene.

Kao dugogodišnja novinarka u kulturi, mogu reći da je, oduvijek, jedna od boljki i preklapanje termina s programima. Istina, nekada je teško to izvesti zbog obveza i ograničenja gostiju, prostora, no kako ipak donekle popraviti situaciju?

- Planiranje, odnosno koordinacija, tj. usklađivanje termina jedna od tema koja me, kao i većinu Puležana iz sektora kulture, desetljećima iritira. Znam da se tome već pokušavalo doskočiti, no ne znam gdje su se stvari s tim poslije zakomplicirale da nikad nismo dobili jednu objedinjenu platformu na kojoj su mogle sve informacije biti lako dostupne kako dionicima u kulturi, tako i najširoj javnosti (publici). I mada sam svjesna da koliko god dobro planirali i koordinirali događanja, preklapanja nikad nećemo moći u potpunosti izbjeći s obzirom na velik broj aktera i ograničene raspoložive prostore. Ipak, procesno gledano, to možemo početi rješavati vrlo efikasno kroz posebnu web-plaformu na kojoj radim evo od prvog dana otkako sam došla na novo radno mjesto. Planirani (objedinjeni) zajednički kalendar događanja, koji bi omogućio bolju preglednost i suradnju među organizatorima, uz aktivniju ulogu Grada kao facilitatora te koordinacije termina i lokacija, nameće se kao nužnost.

Puno se govori o tome da Puli kronično nedostaje koncertna dvorana. S druge strane, izvrsni se koncerti, s naslovom koji i reflektira činjenično stanje "Samo najbolje", održavaju u Istarskom narodnom kazalištu na iznimno kvalitetnom klaviru. Mislite li da ipak postoji potreba za otvorenjem jedne posbne, izdvojene koncertne dvorane?

- Treba. I ne bi trebala biti samo koncertna, nego polivalentna dvorana koja bi, osim za koncerte različitih profilacija, mogla služiti kao multifunkcionalna pozornica za razna događanja, od predstava, projekcija, prezentacija, kongresa, skupova… Mada postojeće dobre prakse poput, recimo, vrhunskih klasičnih koncerata u Istarskom narodnom kazalištu ili Circolu pokazuju da publika cijeni takvu glazbenu ponudu na visokoj umjetničkoj razini, ipak, svjesni smo da takvi prostori nisu optimalni za sve žanrove i publike. Stoga je potreba za dodatnim prostorom, pogotovo koncertnom dvoranom, logičan dio dugoročne kulturne strategije Pule.

Planira li se koncertna dvorana, odnosno veći prostor, i za ostale glazbene žanrove, budući da je zatvaranjem Kluba Uljanik publika ostala uskraćena za veći prostor gdje se mogu održavati kvalitetni koncerti takve vrste glazbe. Vrlo su aktivni, istina, i mali klubovi, ali nemaju dovoljno mjesta?

- Zatvaranje prostora Kluba Uljanik tema je koja, vjerujem, "boli" svakog prosječnog Puležana i uvjerena sam da će nastaviti boljeti široki generacijski raspon u ovom gradu. I dalje mislim da se to Puli nije smjelo dogoditi, ne samo jer je to još jedan prilog nepromišljenom brisanju žive memorije grada (prostor u kojem su se susretale generacije i u kojem su se upoznavali i zaljubljivali i odrastali mnogi Puležani), nego jer je dokidanjem klupskih okupljanja i prestankom rada Klub Uljanik ostavio prazninu za srednje velike koncerte i programe koji zahtijevaju specifične uvjete. Zato je razmatranje mogućnosti višenamjenskog prostora koji bi u doglednoj budućnosti pridonio raznovrsnoj glazbenoj i kulturnoj ponudi prijeko potrebno.

Dobre prakse

Kao pročelnica, doslovno ste otvorili zbirku Motika u INK-u posjetiteljima. Što se planira po pitanju veće vidljivosti te zbirke, kao i Gradske galerije?

- Približavanje Gradske zbirke i svih njenih blaga koja "spavaju" zimski san u prostorima koje teško da će netko slučajno "osvajati" na drugom i trećem katu INK-a, iznimno mi je važno ne samo kao povjesničarki umjetnosti (mojoj užoj struci), nego Puležanki koja je i sama u te prostore stizala tek po nekom zadatku, puno puta puta žaleći što se sve to skupa ne nalazi negdje na nekom vidljivijem i frekventnijem mjestu u centru grada, u prizemlju, da se kroz staklo izloga može virnuti u ono lijepo što kao Grad posjedujemo i čuvamo. To je jedan od glavnih razloga zašto sam odmah po dolasku osmislila i započela projekt mjesečnih susreta pod nazivom "Zbirka narodu!" u formatu jednosatnog predavanja i razgovora u prostoru Galerije Motika, a zatim i vođenog obilaska zbirke kat iznad te Galerije, ne bi li se približili građanima. Kao realist koji s obje noge stoji čvrsto na zemlji, dakle, svjesna da će Gradski muzej još neko izvjesno vrijeme ostati u sferi "nadanja", smatrala sam osobito bitnim pobrinuti se za intenzivniji izlazak zbirke k javnosti, a osobito djela iz donacije Antuna Motike, među svoje građane. Usput, sljedeća 2027. godina je u kojoj će se obilježavati 125 godina od rođenja Antuna Motike pa sada upravo radim na daljnjim koracima koji osim uobičajenih izložbenih programa, podrazumijevaju intenziviranje susreta i popratnih prigodnih edukativnih sadržaja uz snažniju komunikaciji vrijednosti i značaja kako donacije, tako i fundusa kompletne zbirke grada kao aktivnog i prepoznatljivog dionika u kulturnom životu Pule.

Ove je godine posebno jaka Klupska pulska zima. Premda je taj koncept već postojao od ranije, ove ste godine išli korak dalje. Što se planira za budućnost ove manifestacije?

- Mada projekt Klupska zima svakako nije novost jer je prvi put lansirana 2019., ali je zbog pandemijskih i inih okolnosti poslije 2021. obustavljena, smatram bitnim nastaviti s dobrim praksama koje su pokazale da ovakvi programi izvan glavne sezone mogu iznimno dobro funkcionirati. Ove godine nanovo pokrenuta Klupska zima Pula live nudi čak 57 koncerata u šest kultnih pulskih klubova (Rock Caffe, Mimoza, Kotač, Monteparadiso, La Resistance, Circolo 17) koji svi od reda svojim kontinuiranim radom doista čine značajnu razliku u ponudi. Stoga, plan je svakako ojačati taj koncept poticanjem partnerstava s lokalnim klubovima, umjetnicima i zajednicom te razviti ga u prepoznatljiv programski brend koji će, osim što će nuditi koncertnu klupsku platformu za nastupe uživo, animirati lokalnu publiku da izlazi i da se kvalitetno druži i zabavlja.

Izložbeno-galerijska djelatnost u Puli. Posebnosti i nedostaci?

- Izložbeno-galerijska scena u Puli iznimmo je dinamična i raznolika. Grad od nešto manje od 60 tisuća stanovnika s više od 30 galerija koje kontinuirano rade tijekom cijele godine rijetko je i iznadprosječno galerijski nadaren, slobodno mogu reći "sretan" grad. Pa koliko god mi Puležani revijalno ogrezli u kroničnom nezadovoljstvu, pozivajući se na tekovine glasovite zimske pulske tapije (sezone kiselih krastavaca) u kojoj "nema ničega" i "ništa nam ne valja", zaista nije naodmet svako toliko čuti i poneki doživljaj i pogled "izvana" da osvijestimo da to baš i nije (uvijek) tako i da su pomaci evidentni. Razgovarajući upravo o tome, nedavno mi je muzejska savjetnica, kustosica i draga kolegica Barbara Vujanović, nakon svog predavanja koje je održala u sklopu susreta "Zbirka narodu!" u Galeriji Motika, sva oduševljena skrenula pažnju da je u samo dva dana boravka u Puli imala prilike odmah nakon svog predavanja uživati još i na jednom vrhunskom klasičnom koncertu iz ciklusa "Samo najbolje" u INK-u, gdje su Martina Filjak, Monika Leskovar i kolege pulskoj publici priuštili doista nezaboravne interpretacije Brahmsa i Schuberta. I to, dakako, nije bilo sve jer je tek dan poslije uslijedio pravi maraton. Naime, počevši od razgovora u podne u popularnom pulskom Ala Šu baru (gdje je gostovala Magdalena Vodopija), nastavila je svoj pohod po galerijama, pa osim što je nazočila jednom otvorenju u Galeriji Hermana (Željana Vidović Mioli) i jednom vernissageu u povodu zatvaranja u Galeriji Makina (izložba Helene Schultheis Edgeler), stigla je na premijeru kratkometražnog igranog filma "Krsnik" u Kinu Valli (diplomski film Dana Paulette), nakon čega je produžila u Rock Caffe na prezentaciju novog 5. izdanja Ex Yu rock enciklopedije koju je promovirao Petar Janjatović, nakon čega je još uslijedio i koncert beogradskih Bauka - tribute to Ramones. Ukratko, u samo dva dana pohodila je osam kulturnih događanja - tri izložbeno-galerijska, jedan filmski, dva koncerta (jedan klasičan i jedan punk rock) i dva vezana uz temu knjiga (razgovor i promocija). A nit’ je bila Noć muzeja, nit’ je bilo lijepo vrijeme, dapače, bio je to jedan hladan kišni kraj očito ne više "tapijskog" siječnja.

Treba li Istarskom narodnom kazalištu ansambl, odnosno glumac na plaći, ili je bolje angažirati glumce/ansamble po projektu?

- Kamo li sreće da imamo stalni ansambl! Kamo li sreće da kazalište nije bilo zatvoreno od 1971. do 1989. i da ne postoji ta nesretna "slijepa mrlja" zauvijek izgubljenih generacija koje nisu imale prilike osjetiti radost kazališta i steći naviku odlazaka na kazališne programe. Tu moram istaknuti da sam beskrajno zahvalna Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova koju sam uz gimnaziju pohađala paralelno, a koja nas je, dok je INK čekao neke sretnije dane, redovito vodila po operama, baletima i predstavama u riječki i zagrebački HNK, pa nas čarolija kazališta nije zaobišla. No, treba biti realan, iako stalni ansambl nedvojbeno daje kontinuitet identiteta i produkcije, o čemu često razmišljam i čemu se nadam u doglednoj budućnosti, unutar financijskih projekcija, odnosno proračunskih gabarita, projektni model omogućuje fleksibilnost i prilagodbu specifičnim umjetničkim izazovima. Uostalom, vidjeli smo kako je prije samo nekoliko dana projektno koprodukcijski ispao Montažstrojev "Solaris Dva" u režiji Boruta Šeparovića. Stoga, za sada, ipak projektni model, sve dok se ne stvore preduvjeti za uspostavljanje stalnog ansambla. Nastojat ćemo, u suradnji s INK-om, pronaći model koji najbolje odgovara potrebama kazališta i publici.

Povezivanje i umrežavanje

Što treba presuditi prilikom odabira izvođača - kvaliteta ili donekle i podilaženje širim masama posjetitelja, domaćih i turista?

- Kvaliteta je neosporan temelj svakog programa. Užasavam se ideje utilitarnog podilaženja u bilo kakvom smislu jer ono nije dobro ni za koga - ni za onoga kojem se podilazi, a još manje onog koji to navodno mora iz bilo kojih razloga činiti. Ipak, ako govorimo o dostupnosti programa, što je nešto sasvim drugo, svakako! Jedan od preduvjeta jest da sadržaji koji su umjetnički relevantni, budu dostupni i za širu publiku, kako domaću tako i turističku. Jednomjesečni susreti "Zbirka narodu" u Galeriji Motika i vođeni obilasci Gradske zbirke upravo su takav sadržaj koji ima za cilj - učiniti kulturni sadržaj i vrijednosti dostupne široj zajednici.

Je li, po Vašem mišjenju, amaterska i alternativna scena u Puli snažna?

- Kao netko tko je u Puli sve do mature "Die kunst der Fuge" (šifra: "klasika"), a i kasnije za vrijeme studija u Zagrebu, balansirao slušanjem veličanstvene buke Sonic Youtha (i još gomile noiserskih bandova s kraja 80-ih i 90-ih) po raznim opskurnim klubovima i rupama, dakle, netko tko svojim habitusom itekako inklinira alternativnoj sceni, mogu reći da i dalje redovito pratim i rado pohodim najrazličitija alternativna događanja, stoga imam i prilično dobar uvid u to. U tom smislu prostor DC-a Rojc koji generira glavninu takvih programa u Puli mjesto je u kojem uvijek s radošću pohodim razna događanja i festivale, među kojima su mi PUF, HC/Punk festival Monte Paradiso i Audio Art u nekom trenutku postali i osobne mjerne jedinice početka i kraja ljeta u Puli. Nastavno na sretnu činjenicu da sam se sve donedavno redovito festivalski kretala po raznim kontinentima, zemljama i gradovima, pa tako imala prilike, pored mainstream svjetske scene, upoznavati posebno po regiji razne alternativce, od Ljubljane, Beograda, Sarajeva pa sve do Kosova, mogu reći da je naša pulska alternativna scena zaista snažna i da osim što kreira kvalitetne programe, ona kontinuirano promovira inovativnost, pluralnost izraza i aktivno uključivanje zajednice, što držim iznimno dragocjenim za kulturni ekosustav grada.

Treba li više raditi na povezivanju i umrežavanju kulturnjaka, da više surađuju i imaju bolju interakciju?

- Apsolutno. Povezivanje i umrežavanje svih dionika u kulturi ključni su za jačanje kulturnog sektora. I to doista nisu tek "opća mjesta" i lijepe riječi. Podupiranje suradničkih mreža, partnerskih programa, redovitih susreta i razmjena ključni su preduvjeti za kohezivniju i uspješniju kulturnu politiku Grada.

Povezane vijesti

• Nižu se uspjesi Matije Ferlina
• INK Pula raspisao natječaj za ravnatelja: Traži se čelnik kazališta za iduće četiri godine
• Otvorena je zbirka umjetnina Grada Pule: Živi dijalog s umjetničkom baštinom