Stanare Uljanikovih samačkih domova početkom godine dočekalo je neugodno iznenađenje: na oglasnoj ploči izvješena je obavijest o poskupljenju stanarine, počevši od prvog siječnja. Poskupljenje samo naizgled nije visoko, ukoliko se sagleda iz kuta građanina barem prosječnih, ako ne i natprosječnih primanja. No, ovdje je mahom riječ o samcima, penzionerima s mizernim primanjima, među kojima neki primaju i socijalnu pomoć.

Prijedlog revizije

Direktor Uljanik Standarda Nikola Kovačević kaže da su garsonijere od 16 kvadrata, a takvih je u domu 11 i sve su popunjene, s 850 poskupjele na 1.000 kuna mjesečno. Dnevni najam soba skočio je, veli, s 40 na 42 kune, što je na mjesečnoj razini rast s 1.200 na 1.260 kuna. Koje je obrazloženje takve odluke?

- Stanarina je povećana zato što cijene nisu dirane jako dugo, još od 2015. godine. Nama je i prijedlogom revizije bilo predloženo da se cijene povećaju puno više nego što smo ih digli, kaže Kovačević.

Jedan od stanara garsonijere kaže nam, međutim, da je smještaj dosad plaćao 800 kuna te još oko 50 kuna za vodu, što je iskazano na jednom računu, dakle ukupno 850 kuna. Međutim, sad će i povrh nove cijene plaćati još 50 kuna za vodu, dakle ukupno 1.050, iz čega proizlazi da poskupljenje iznosi cijelih 200 kuna što je, uzmemo li u obzir njegovu skromnu mirovinu, značajno.

- A što da vam kažem? Koje je njihovo obrazloženje? Da nisu dizali cijene? To nije obrazloženje. To je nerealna, previsoka cijena za garsonijeru od 16 kvadrata. Stan od 50 kvadrata bi koštao 1.500 kuna. Za razliku od stanara u sobama, ja plaćam i vodu, a i sav namještaj u garsonijeri je moj, objašnjava naš sugovornik, dugogodišnji stanar Uljanikovog doma.

Kao i drugi stanari, i on strahuje od moguće prodaje domova novom vlasniku, koji bi ih onda mogao prenamijeniti u hostel ili nešto drugo i izbaciti ih na ulicu. Mnogi od njih alternativnog smještaja nemaju. Naime, Uljanik d.d. u stečaju, vlasnik tvrtke Uljanik Standard koja upravlja domovima, još je lani oglasio prodaju cjelokupne tvrtke, međutim, na oglas se nije javio nitko. Prošlog je tjedna oglas ponovljen: Standard se nudi po početnoj cijeni od 29,5 milijuna kuna, a kako neslužbeno doznajemo, javilo se jedno trgovačko društvo koje je zainteresirano za kupnju. O kojoj se tvrtki radi, Kovačević nam nije rekao, kaže da mu ta informacija nije poznata.

Dio stečajne mase

- Uljanik Standard (koji nije u stečaju, op. a.) dio je stečajne mase Uljanika d.d. i kao takav se prodaje u cjelini. Što će budući vlasnik raditi, to vam ja ne mogu reći. Uljanik d.d. prodaje nas, a ne mi njih i nije mi poznato koja se firma javila na natječaj, kaže Kovačević.

Više nismo doznali ni od stečajne upraviteljice Uljanika d.d. Marije Ružić, koja kaže da će imena biti poznata nakon zaključenja natječaja 3. veljače. Zainteresirani moraju poslati pisanu ponudu te položiti pet tisuća kuna radi uvida u poslovnu dokumentaciju. Ukoliko se ni u drugom krugu Uljanik Standard ne uspije prodati, očekuje se da će se na idućem natječaju sniziti početna cijena. Cjelokupan prihod od prodaje usmjerit će se u namirenje vjerovnika, koji sveukupno potražuju oko pet milijardi kuna. Novoutemeljena Uljanik brodogradnja 1856 je zasebna tvrtka i s tim nema nikakve veze, niti će se novac njoj usmjeravati radi oživljavanja poslovanja.

Direktor Uljanik Standarda Nikola Kovačević kaže da su svi korisnici soba Samačkog doma u Balotinoj preseljeni u susjedni dom, koji se nalazi odmah preko puta, u Kovačićevoj ulici. Ukupno se u obje zgrade nalazi stotinjak ljudi. U Balotinoj su ostale popunjene jedino garsonijere, ima ih deset, dok je 80 soba ispražnjeno. U Kovačićevoj je i nakon preseljenja stanara preostalo 12 praznih soba, dok je jedina garsonijera na toj lokaciji popunjena.

Poluprazni domovi

- Stanari su preseljeni zbog jednostavnog razloga: smanjenja troškova. Nema smisla da po sobama bude par ljudi u jednom objektu kada mogu svi zajedno biti u drugom, objašnjava Kovačević. Obje zgrade mogu primiti dvostruko više stanara, njih 200-tinjak.

Zbog čega više nema tolikog interesa za domove, u kojima su često znali spavati i građevinari na privremenom radu u Puli?

- Koronakriza je učinila svoje. Kako je u ugostiteljstvu, tako je i u građevinarstvu. Najviše je korisnika dolazilo iz Uljanika kojeg više nema, a jedno vuče drugo. Ako ljudi nemaju što raditi, nemaju razloga dolaziti kod nas. Kada je brodogradilište radilo, bilo je puno: tu su bili uljanikovci plus kooperanti.

Povezane vijesti

• NITKO NIŠTA NE ZNA: Stanari samačkih hotela sele u Dom "Sveti Polikarp"?
• BEZ RJEŠENJA ZA STANARE PULSKIH SAMAČKIH DOMOVA. Grad će pomoći samo nekima - doznajemo tko ima prava na financijsku pomoć
• ŠTO ĆE BITI NAKON 1. SVIBNJA - NITKO NE ZNA: Pomer im ne odgovara, ostaju u Samačkom domu pa makar ih izbacili na ulicu