Uljanik i 3. maj su jednako tehnološki zaostali. Kad su bili u posjeti, Kinezi su mislili da obilaze MUZEJ BRODOGRADNJE

Njihova brodogradilišta su opremljena najmodernijom opremom i cmc upravljanim strojevima, tako da je ovo što su kod nas vidjeli njima izgledalo kao prapovijest, odnosno kameno doba brodogradnje i nisu se libili to kazati, kaže naš izvor iz Uljanika

Za razliku od pulskog dijela Uljanik Grupe, u kojem je višemjesečna agonija okončana prošlog tjedna odlukom stečajnih sudaca, u riječkom se 3. maju još uvijek se nadaju kako bi ih od iste sudbine mogao spasiti kapital iz Kine. Nadu su podgrijale navodne tvrdnje članova tehničkog izaslanstva iz Kine, koje je nedavno boravilo u Rijeci, da je 3. maj tehnološki znatno moderniji od Uljanika. No, prema našim izvorima koji su upućeni u tematiku, to nikako ne može biti istina jer su Uljanik i 3. maj podjednako tehnološki razvijeni, ili bolje rečeno - nerazvijeni.

Jedan od dojmova koje je prvo kinesko izaslanstvo tijekom posjeta brodogradilištima podijelilo sa svojim domaćinima bio je da se osjećaju kao da se kreću kroz muzej brodogradnje. Dodali su da dizalice i strojeve koje su ovdje zatekli u svojoj praksi nikad nisu vidjeli, s obzirom da je kompanija iz koje stižu ove godine proslavila 20 godina postojanja.

"Njihova brodogradilišta su opremljena najmodernijom opremom i cmc upravljanim strojevima, tako da je ovo što su kod nas vidjeli njima izgledalo kao prapovijest, odnosno kameno doba brodogradnje i nisu se libili to kazati", kaže naš izvor iz Uljanika, izražavajući zbog toga duboku sumnju u to da je članove tehnološkog izaslanstva pozitivno iznenadila razina tehnološke opremljenosti riječkog škvera.

"Oba brodogradilišta, i u Puli i u Rijeci, su na sličnoj razini tehnološke opremljenosti, a sve je to daleko od stupnja razvoja kojeg su u tehnološkom smislu dosegla njihova brodogradilišta. Jedina razlika je u tome što 3. maj ima jednu portalnu dizalicu koja može prenositi do 300 tona tereta, i što nemaju potrebe transport obavljati morem kao što je to u Puli radio Divić, nego se sve odvija direktno na obali. Međutim, i ta portalna dizalica je zanimljiva jedino ako ima potrebe za prenošenjem tako velikih tereta. U suprotnom, i Uljanikove dizalice u paru isto tako mogu prenijeti do 300 tona, a i puno je jednostavnije na manjim brodovima raditi s četiri dizalice na jednom navozu, nego kad se sekcije moraju slagati s tom jednom velikom", kaže naš izvor.

Rijeka vs. Pula

Ostala oprema u dva brodogradilišta, dodaje, sigurno ne pravi neku preveliku razliku budući da se zadnja ozbiljnija modernizacija i u Puli i u Rijeci dogodila prije više od 15 godina.

"Rijeka ima možda nešto veći kapacitet obrade čelika, ali to je ionako nebitno jer se taj dio proizvodnje danas svuda obavlja s tek nekoliko postotaka kapaciteta. U Puli je modernija oprema za bojanje i rezanje, a bolje su i plazme, no sumnjam da je bilo što od toga impresioniralo Kineze, ili da su na račun toga oni zaključili da je razina tehnološke opremljenosti riječkog škvera bolja od Uljanika. Niti vjerujem da je to netko rekao, niti je istina, a ako se i plasira jedna takva tvrdnja, onda je ona vjerojatno samo u funkciji da i tamo što duže ostane živa nada da spas može donijeti kineska investicija. Bojim se da ako i bude nekakvih ulaganja u 3. maj, da su izgledi da se to dogodi do narednog ročišta minimalni, odnosno da će se i u Rijeci, baš kao i u Puli, eventualno oživljavanje brodogradnje ipak morati dogoditi nakon stečaja", drži naš izvor.

Kad je u pitanju budućnost brodogradnje u Puli, malo tko još vjeruje ministru Horvatu i njegovim pričama, pa se ni ovom povratku Kineza nije pridavala neka prevelika pažnja. Rijeka je zbog svog geostrateškog položaja i mreže interesa i planova za investitore s Dalekog istoka u odnosu na Pulu sigurno malo drugačija priča. Ukoliko ta mreža bude dovoljno široka, ne treba isključiti da će se u njoj zakoprcati i brodogradnja, no vrlo je izvjesno da se to, kako se u 3. maju još uvijek nadaju, ipak neće dogoditi ni danas, a ni u neko blisko sutra.