Feljton o istarskoj Atlantidi, koji je prije 40 godina u Glasu Istre inicirao Danijel Načinović, započeo je raspravom rovinjskih ribara o potonulom gradu, ali ribari kao ribari ni u legendama nisu složni * Ogorčeni Joža Horvat želi natrag svoju "Modru lastu" - lošinjska pomorska škola tri je godine ostavila brod da trune * Pulu su 1979. gušili posvud parkirani automobili
- Cissa? Pustite to, to je legenda kakve su i sve ostale. Ja u to ne vjerujem, riječi su kojima je pitanje našeg novinara i književnika Danijela Načinovića o istarskoj Atlantidi kod Rovinja odbacio rovinjski ribar Eugen Roko. U Glasu Istre, vikend-dvobroju za 24. i 25. veljače 1979. Načinović je objavio razgovore s rovinjskim ribarima o nestalom otoku, bogatom gradu i sjedištu biskupije koje se navodno nalazilo kod Rovinja. S pričom o ribarima, autor je i otvorio feljton u više nastavak o potrazi za Cissom ili Rubinom, kako se u narodu naziva mitski grad.
- Čuli smo, stariji često pričaju o otoku koji je tamo negdje nestao, a zatim je bio naseljen Rovinj. Ja u moru nisam vidio tragova. Možda se nešto i dogodilo. Pođite kod našeg ronioca Anđela Butkovića, on je tamo ronio, ispričao mu je Ivan Juran.
Raspravi da li se Cissa nalazi negdje u rovinjskom podmorju priključili su se i Domenico Masseroto, Giuseppe i Gianfranco Benussi koji su zbog novinara načas prekinuli spremanje mreže.
- Kako da ne… postojala je Cissa koja je nestala u moru. Lijepo se mogu vidjeti tragovi cesta i ulica. Uostalom, postoje i zapisi u starim knjigama, ljudi su to proučavali, samo je sve nedovoljno istraženo, rekao je Domenico.
Na pitanja da li je Cissa uopće postojala i da li se nalazila negdje kod rovinjskog Svetog Ivana na pučini, ili je bliže Barbarigi gdje se nalazi stari toponim Punta Cissana, ili je ipak treba tražiti na Pagu, čemu su skloniji znanstveni krugovi, ni 40 godina kasnije nitko nije uspio dati konkretan odgovor.
Stid zbog Modre laste
Tog su vikenda u Glasu Istre dominirale morske teme. Među njima i sramotna priča o legendarnom brodu Renate i Jože Horvata, kojim su se uputili u još jednu ekspediciju svjetskim morima, pod naslovom "Stid zbog 'Modre Laste'". Nakon oplovljavanja svijeta opjevanom "Besom" bračni par dao je 1973. izgraditi veću i komotniju "Modru lastu" kojom su se ubrzo uputili u topla mora, no nakon što su u Venezueli u ronilačkoj nesreći izgubili sina Marka, Horvatovi su prekinuli putovanje i 17 metara dugu jedrilicu odlučili pokloniti lošinjskoj pomorskoj školi - Centru odgoja i usmjerenog obrazovanja u Malom Lošinju. Stid iz naslova odnosi se na činjenicu da škola tri godine brod nije ni koristila, zapustila ga je i ostavila da propada, pa i da ga pljačkaju.
- Nakon tragedije u kojoj smo izgubili Marka avionom smo se vratili u zemlju. Zahvaljujući Jugoliniji i Izvršnom vijeću Sabora SR Hrvatske, "Modra lasta" dopremljena je u Jugoslaviju. Još u Venezueli mogao sam je prodati… Neki Nijemac nudio mi je na ruke 80.000 dolara. Pogledao sam Renatu, ona mene i bilo je odlučeno: "Modra lasta" nije na prodaju. Kad je stigla na Jadran odrekao sam se vlasništva i poklonio sam je školskom centru u Malom Lošinju, odnosno nautičkoj školi. Vjerovao sam u pomorsku tradiciju, znao sam da brod darujem učenicima jednog siromašnog dijela Hrvatske. Otad su prošle tri pune godine kako "Modra lasta" trune i propada na sidrištu, a da nikada nije podigla jedra i isplovila, ispričao je prije 40 godine za naše novine legendarni Joža Horvat. Za putovanje je vezana i druga obiteljska tragedija - sin Mićo preminuo je nakon saobraćajne nesreće u Jugoslaviji, netom prije nego se obitelji trebao pridružiti na Kanarima. (Zvjezdan STRAHINJA)