(Dejan ŠTIFANIĆ)
Apsurdnost cijelog kaznenog progona je u tome što je tvrtki Bunarina, u vrijeme kada je rukovoditelj lučice Franco Battistin, prema mišljenju Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, trebao naplaćivati skuplji vez stečajnom upravitelju, istekla koncesija pa nije postojala nikakva pravna osnova za naplatu korištenja bilo kojeg veza
Gotovo tri godine Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u Pazinu ga je kazneno gonilo jer je, prema optužnici, trebao naplaćivati nešto što zakonski nije ni smio. Tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati kazneni postupak koji je donedavno vođen protiv Franca Battistina, bivšeg rukovoditelja pulske lučice Bunarina. Naime, prema riječima Battistina, odvjetništvo ga je teretilo da je stečajnom upravitelju Bunarine d.o.o. Borisu Debeliću nelegalno iznajmio sportski vez u popularnoj lučici. Debelić je, prema mišljenju odvjetništva, trebao plaćati skuplji nautički vez.
Kriva je država
Apsurdnost cijelog kaznenog progona Battistina je u tome što je tvrtki Bunarina, u vrijeme kada je rukovoditelj lučice, prema mišljenju ODO-a, trebao naplaćivati skuplji vez stečajnom upravitelju, istekla koncesija pa nije postojala nikakva pravna osnova za naplatu korištenja bilo kojeg veza. Zapravo je država ta koja napravila krivi korak već time što je pulsku lučicu pustila u zrakopraznom prostoru, odnosno što je tek u srpnju 2012., nakon gotovo godinu dana od isteka koncesije, lučicu dala na upravljanje Lučkoj upravi Pula, iako je i to, kako smo svojedobno pisali, bilo pravno upitno.
Sve to nije spriječilo ODO da u lipnju 2016. podigne optužnicu protiv Battistina upravo za period kada u lučici nije bilo koncesionara. Uostalom, čak i da je koncesija bila važeća, Battistin opet, prema svemu sudeći, nije smio završiti na optuženičkoj klupi. Naime, u firmi u stečaju jedini tko ima pravo potpisivati ugovore je stečajni upravitelj. Stoga ovaj kazneni progon, od kojeg je odvjetništvo odustalo koncem ožujka, izgleda kao da su u mrklom mraku tražili i krivca i razlog za optužnicu pa su uprli prstom u prvu osobu koja im se našla na putu. I nikome ništa. Sudski će se troškovi podmiriti iz državnog proračuna, a to što se Battistin suočio s vrlo ozbiljnim, ali neutemeljenim optužbama, očito u ODO-u ne doživljavaju kao problem.
Slučaj dodjele i (ne)naplate veza stečajnom upravitelju otkrio je naš list nakon što je upravljanje Bunarinom preuzela Lučka uprava. Debelić, koji je tada živio u Rijeci, u lučici se pojavio prije nego što je službeno imenovan za stečajnog upravitelja te se pritom raspitivao gdje bi mogao vezati svoju jedrilicu. Battistin tvrdi da mu je pritom pokazao mjesto u nautičkom dijelu lučice, gdje je kasnije Debelić i vezao svoje plovilo. Pritom je Battistin sklopio s Debelićem ugovor na 22 dana, koliko je još Bunarini d.o.o. trajala koncesija, te je stečajni upravitelj, prema dostupnim podacima, uredno platio korištenje skupljeg, nautičkog veza. Ono što se poslije zbivalo kada je Debelić i formalno postao stečajni upravitelj više nije u ingerenciji Battistina, budući da nije mogao ništa potpisivati.
Nisu slušali
Dodatnu zbunjenost u cijelu je priču unijela Lučka uprava koja je taj dio lučice, u kojoj je bila vezana jedrilica stečajnog upravitelja, proglasila nautičkim dijelom. Battistin tvrdi da je to oduvijek bio nautički dio pa je nejasno čemu uopće prenamjena za koju je upitno i je li je Lučka uprava smjela napraviti. Na osnovu te prenamjene Lučka uprava je Debeliću poslala novi račun u kojem zahtijeva plaćanje skupljeg veza, koji je on u vrijeme dok je bio stečajni upravitelj plaćao po cijeni sportskog. On je to, prema našim podacima, odbijao učiniti pa je na koncu i premjestio jedrilicu iz pulske lučice.
Ono što je razvidno iz dokumenata koje posjedujemo jest da je Debelić do 2015., kada je s njim raskinut ugovor o korištenju veza, platio gotovo 44 tisuće kuna. No, sve to opet nema nikakve veze s Battistinom, koji je na koncu završio na optuženičkoj klupi iz potpuno nejasnih razloga. S tim se slaže i njegov odvjetnik Vlatko Nuić, koji kaže da je otpočetka isticao da tu nema elemenata kaznenog djela koji se Battistinu stavljao na teret, to jest zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju. Ali Nuića u ODO-u nisu slušali, nego su inzistirali na progonu od kojeg su odustali nakon, za Battistina, predugo godina.