intervju

Silvije Novak, autor idejnog rješenja hotela na Valkanama: "Ako sve bude ok, gradnja bi mogla početi za godinu i pol"

| Autor: Robert FRANK
Silvije Novak (snimio Milivoj Mijošek)

Silvije Novak (snimio Milivoj Mijošek)


Partner renomiranog arhitektonsko-projektantskog ureda 3LHD Silvije Novak, proteklog je tjedna uglavnom boravio u Puli, gdje je, na više razina, adresa i pred određenim ciljanim skupinama s jedne strane prezentirao projekt gradnje hotela na Valkanama, što je i njegov zadatak, budući da je 3LHD napravio idejni dokument, dok ga je, s druge strane, doslovno branio od prilično neargumentiranih, paušalnih pa i komičnih primjedbi.

- Jeste bili iznenađeni argumentacijom koju su neki vijećnici pulske platforme Možemo! iznijeli na javnoj prezentaciji projekta hotela na Valkanama dovodeći u pitanje tu investiciju? Jedan njihov vijećnik Noel Mirković protiv je gradnje hotela jer će kava, po njegovoj interpretaciji i valjda kad se hotel izgradi, koštati 28 kuna?! Je li to bizarno, glupo?

- Nama kao projektantima uvijek je najvažnije da diskurs u ovakvim situacijama stavimo na teme koje su vezane na prostor i arhitekturu. Suštinski, ovdje se ne radi o greenfield investiciji, nego o rekonstrukciji kamenoloma.

- Mnogi zanemaruju da gradnja hotela na toj lokaciji ne podrazumijeva intervenciju u netaknutu prirodu.

- Točno tako. U naravi, ovdje se radi o devastiranoj prirodi koje je nastala prije sto godina. Cijeli naš projekt bavi se isključivo područjem bivšeg kamenoloma. Investicija u takav prostor vrlo je zahtjevna. Na 27 tisuća kvadrata treba u potpunosti napraviti nešto novo: od arhitekture do prirode, a obzirom da je cijeli taj prostor nasipavan, takva investicija sigurno je daleko skuplja od one koja se, recimo, odvija na prirodnom terenu.

- Primjedba o kavi od 28 kuna?

- Pa ako netko ulaže veliki novac u stvaranje novog prostora i ambijenta, logično je da i usluga ima svoju cijenu. To je jasno samo po sebi. Ali, kakve veze to ima arhitekturom, prostorom i brigom za okoliš?

- Koliko vam je kao arhitektima ovakav zadatak bio izazov?

- Nikada nismo radili u kamenolomu i zato nam je ovaj projekt zanimljiv. U svakom novom projektu tražiš neki novi izazov ili neku novu situaciju. Na tom mjestu netko prije je izvadio tri puta više kubika nego što će imati ovaj hotel. Nas ne zanimaju repeticije, već novi izazovi ne bi li stvorili nove vrijednosti. Zato je i interesantno što smo ovdje na Valkanama došli u neki specifičan i zatečeni kontekst.

- Koliko ovo idejno rješenje hotela na Valkanama ima prepoznatljiv pečat vašeg ureda? Laicima definitivno sliči na hotel Park u Rovinju koji ste također projektirali.

- Možda je ljepota u tome da se sve može tumačiti onako kako to netko želi. Ovaj projekt ima neke nove vrijednosti. Na primjer, sam mikro kontekst je potpuno drugačiji. Grand Park u Rovinju je hotel koji je položen na padini, potpuno je razveden, po svom volumenu je dvostruko veći i dvostruko dublji od ovoga na Valkanama. Park je doslovno legao na padinu, dok se na Valkanama radi o hotelu koji je na kraju jedne kave udaljene od mora 160 metara.

- Što im je zajedničko?

- Zajedničko im je to inzistiranje na povezanosti s prirodom. Zelenilo je sastavni dio arhitekture. Poanta je da objekt bude maksimalno uklopljen s prirodom i stopljen s okolišem. To važi i za Park u Rovinju i za ovaj hotel u Puli.

- Ustvari nema jasne granice gdje završava hotel, a počinje prostor zelenog.

- Tako je, ne zna se gdje se arhitektura pretapa u krajobraz i obratno.

- Ulaz u hotel s gornje strane, s velikim staklom kroz koje pogled puca na šumu i more, također podsjeća na Park u Rovinju: isti, veliki, golemi, stakleni prostori.

- Na jednostavan način smo iskoristili tu situaciju koja je potencirana i na Parku i donekle na hotelu Lone. To se uglavnom radi kad je velika visinska razlika i gdje postoji mogućnost dva ulaza: stražnji, gornji, i morski. Poanta je da čovjeka, kad zakorači u takav prostor, prije svega osvoji pogled. Prostranstvo. I da to doživi u cjelini.

- Kako se vi osjećate kad stvarate? Kad, na primjer, dođete na lokaciju kamenoloma na Valkanama, sjednete na to mjesto i… pretpostavljam, maštate o nečemu što će se tu graditi po vašem projektu.

- Prvo treba stvoriti koncept.

- Je li to za vas uzbudljivo?

- Prije svega, projektiranje je dug proces koji traži strpljenje. Od početne skice do realizacije traje tri do pet godina. Važno je da kada se složimo oko koncepta, osnovne ideje, svih tri ili pet godina u njemu i s njime izdržimo. I da sve odluke koje na tom putu donosiš podržavaju taj prvi, ključni, osnovni glavni koncept koji je stvoren na početku. Ne mislim da je početna faza uzbudljivija od ostalih faza jer svaka traži novu razinu znanja, vještina i kreativnosti.

- Koliko ste kao arhitekti slobodni u odnosu prema investitoru koji možda ima svoje viđenje objekta i rješenja?

- Inzistiramo na potpunoj slobodi koju potvrđujemo argumentima, uz naravno dogovor da poštujemo postojeći UPU koji ima dosta ograničenja.

- Konkretno?

- Evo, nije nam jasno zašto se hotel ne može graditi u širini cijele kave nego s lijeve i desne strane, gledano sa strane mora, ostaje slobodan neizgrađen prostor. To nam nikako nije jasno. Bilo bi logičnije i efektnije da se može graditi od ruba do ruba stijene. Govorimo, naravno, o dijelu hotela koji se nalazi ispod razine gornje prometnice. Prema našem mišljenju, nema nijednog stručnog argumenta za ovakav pristup, ali nemamo izbora nego u ovom trenutku to poštivati.

- Puno je protivnika ove gradnje napadalo projekt koji po njima podrazumijeva da će promet Lungomareom biti još veći nego dosad jer će gosti hotela također koristiti tu prometnicu. Ispalo je da baš i nije tako.

- Pristupna cesta za hotel je ona koja već postoji i s gornje je strane. Hotelu se, dakle, automobilom ne prilazi Lungomareom. Mislim da s te gornje strane nije potrebno graditi duplu cestu kao što je predviđeno kroz UPU. Sasvim je u redu da prometno rješenje ostane ovakvo kakvo je sada, uz kružni tok za potrebe glavnog ulaza u hotel.

- Predvidjeli ste, mislim, 180 parking mjesta, koliko hotel ima i soba. Nije li premalo parkinga? I zašto nema vanjskog parkinga, kao što ga ima Park u Rovinju?

- Kao prvo, protiv smo vanjskih parkirališta, posebno kod ovakvih objekata. Mislimo da je civilizirano, pogotovo u nekom prirodnom okruženju, i još ako postoje financijske mogućnosti investitora, da se svi auti pospreme u garaže. Vidjeti aute parkirane uz cestu i nije neka lijepa stvar. S gornje strane gdje je ulaz u hotel mora biti dovoljno mjesta za kratko zaustavljanje vozila. To je smisao takvih prostora, a ne dulje zadržavanje vozila i parkiranje. Tako je zamišljeno i u Parku u Rovinju.

- I UPU je predvidio 180 parkinga na 180 soba. No, što sa zaposlenicima hotela, gdje će se oni parkirati, isto u garaže?

- Obično se parkirališta za hotele rade na razini 50 posto smještajnih kapaciteta. Ovdje je taj omjer puno veći u korist parkinga. Ne dolaze, uostalom, ni svi ljudi autima u hotel, mnogi putuju avionima. I zato je kriterij koji je ustvari postavljen UPU-om vrlo visok. Prosjek jednog parking mjesta na jednu sobu je također vrlo visoko opterećenje za investitora. Siguran sam da će u kontekstu svega rečenog biti dovoljno mjesta i za zaposlenike i za vanjske korisnike.

- U kojoj ste sada fazi s projektom?

- Napravili smo idejno rješenje, nakon ovog slijedi idejni, glavni i izvedbeni projekt. U idealnim uvjetima mogli bi početi graditi za godinu i pol. Toliko najmanje traje i sama gradnja. Znači, za najmanje tri godine hotel bi mogao biti gotov i otvoren.

- Puno polemika u javnosti, kad je riječ o hotelu na Valkanama, izaziva šetnica na Lungomareu. Iako, to nije predmet onoga što Vi projektirante niti samoga hotela.

- Time se nismo bavili, isto kao ni plažom, niti je investitor to od nas tražio. No, kao arhitekti smatramo da je ona vrlo važna. Ono što, međutim, tamo vidim, nije šetnica: to je prometnica s uzdužnim parkiranjem! I to u prvom redu do mora. Neki pričaju o Lungomareu koji ja u stvarnosti tamo nisam prepoznao. Moje je pitanje za Grad hoće li se taj prostor uopće, neovisno o projektu hotela, pretvoriti u pravi Lungomare. Ono to sada nije. Ako ljudi žele da to bude Lungomare u punom smislu i sadržaju te riječi, promet bi u potpunosti trebalo ukinuti, osim za prolazak interventnih vozila. Pokušao sam to objasniti.

- A zatvaranja plaža, ograđivanja, VIP statusi za goste hotela? Hoće li svaki Puležan koji je dosad imao šugaman ispod teniskih terena, tamo oko kafića Šumi more, i dalje imati svoje mjesto?

- Ne vidim razloga za zatvaranja nikakvih prostora uz more.

- Ali, znate ljude… Krupni kapital, pogodovanje investitoru… Primjedbe znaju biti opravdane, ali ima strašno puno otpora i predrasuda prema kapitalu.

- Kapital je dobrodošao. Treba ga samo usmjeriti u interesu građana, a ne biti protiv njega. Upravo taj kapital i prihod koji grad ima od investitora poput ovog koji želi izgraditi hotel na Valkanama može pomoći i iskoristiti se da se šire područje uredi u interesu javnosti. Veliki dio plaža na tom području je hard core betoniziran. Mislim da su one spremne za rekonstrukciju i redizajn. Prirodnu stijenu, naravno, ne treba dirati.

- Gdje će se kupati gosti hotela?

- Praksa pokazuje da se gosti visoke platežne moći zadržavaju u samom hotelu ili idu na luksuzne izlete. Njima nije bitan njihov dio mora i za njih specijalna ležaljka uz more. Generalno, ovaj status quo na tom području i kako to danas izgleda nije baš neko rješenje.

- Imate li upravo taj dojam, da u Puli vlada status quo? Kao da dio javnosti želi zadržavanje ovakvog stanja?

- Imam osjećaj da je tako, odnosno moram priznati da nisam čuo afirmativan kontraprijedlog koji donosi promjene. Po nekima kao da je trenutno stanje ujedno i konačno rješenje.

- Je li investitoru u ovaj projekt, kad je slušao razne primjedbe, podmetanja i laži oko gradnje hotela, u nekom trenutku došlo da od svega odustane?

- Ne znam, više bih rekao da je bio zbunjen.

- A vi?

- Moram vam priznati: kad smo se odlučili primiti ovog zadatka   nismo bili upoznati s događajima na terenu. Možda i bolje. U 3LHD-u nastojimo ne podilaziti investitoru. Mi moramo biti zadovoljni sami sa sobom i našim projektom. Ako je investitor zadovoljan s našim rješenjima, bit će nam drago. A zadovoljan je, kao i mnogi koji su vidjeli rješenje hotela na Valkanama. To rješenje i ostala prateća rješenja među ostalim podrazumijevaju puno javnih prostora na privatnoj površini. Nama je jako važno da se usvoji razmišljanje da se vrijednost projekta podiže kroz spoj javnog i privatnog bez jasnih fizičkih granica. Olakotna je okolnost kada imate investitora, koji svu potrebu za parkingom želi i hoće realizirati ispod zemlje, a s druge strane uložiti u parkovne površine. Potrebno je posaditi 150 do 200 novih stabala u tom prostoru.

- To će investitora zasigurno više koštati, zbog nekih vaših rješenja morat će više uložiti.

- Vjerujem da će mu se to i vratiti. Pogledajte situaciju u Rovinju: kad se gradio hotel Lone, postojalo je mišljenje da je na njemu previše potrošeno. Lone se u međuvremenu višestruko isplatio. Tadašnja predviđanja da se neće moći postići neke cijene najma sobe realnost je brzo demantirala. Tako se govori i za Park, u smislu da je investicija pretjerana. Samo dvije godine rada hotela i interes za njega donosi sasvim drugu perspektivu.

- Da li hotel na Valkanama s 5 zvjezdica može funkcionirati u okruženju jedne Pule, grada koji je dosta zapušten, i pitanje je da li ima sadržaj za klijentelu iz tog hotela? Je li takav hotel prejak za Pulu ili je baš ono što ovakvoj Puli treba?

- Pitanje je jako dobro. Za one koji žele da sve ostane kako je sada, hotel bi mogao biti trn u oku. Za one koji žele promjene i razvoj, mislim da će ovaj hotel na simboličnoj razini biti pokretač dobrih promjena. Pogledajte kako danas izgleda Rovinj, a pogledajte kakav je bio pred 15 godina. Pula je grad predivnih povijesnih građevina, grad velikog potencijala, grad nevjerojatne i specifične povijesti. Mislim da nigdje na Mediteranu nema toliko kvadrata zelenih površina i metara obale po glavi stanovnika. Naravno da turizam nije i ne smije biti jedini pokretač razvoja, ali pogledajte samo brojke turističkog smještaja u apartmanima i kampovima u odnosu na hotelski smještaj. To je ogromno opterećenje na infrastrukturu, ali za zajednicu kao takvu i grad nema neke prevelike koristi.

- Imate li dojam kao da živimo u sustavu u kojem previše toga ovisi o političarima?

- Za pozitivne promjene potrebno je puno više vremena od mandata jednog političara, ali prije svega potrebno je više zajedništva nego što ga imamo danas. Poanta je da se treba na ispravan način privući kapital i dati prednost onom koji otvara radna mjesta nasuprot klasičnom nekretninskom biznisu od kojeg se moramo početi odmicati.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter