EDUKACIJA POTREBNIJA više  NEGO IKADA

Pulski pčelari upozoravaju: Ljudi još uvijek ne paze i prskaju pesticidima usred dana pa PČELE STRADAVAJU

Još uvijek neki poljoprivrednici koji nisu nigdje uključeni, ni u kakva udruženja, kupuju jeftine kemikalije koje će pčela pokupiti i tako to postaje problem svih nas. Poljoprivrednici bi trebali shvatiti koliko im je važna pčela, opominje Bićanić te dodaje da neki čak ne dopuštaju pčelama da ulaze u njihove voćnjake

| Autor: Jelena MILOVIĆ
Ilustracija (Snimio Luka Jelavić)

Ilustracija (Snimio Luka Jelavić)


Pčele pišu svoju priču na ovom planetu najmanje 56 milijuna godina, a smatra se da se njihova pojava podudara s pojavom prvih cvjetnica, puno prije nego li je Zemljom kročio čovjek. Gotovo da nema civilizacije i kulture koja nije koristila ljekovite dobrobiti meda ili na neki drugi način bila povezana s ulogom pčela u ekosustavu. Dok god taj odnos snaga ide "u prilog pčeli", prirodni balans bit će usklađen. Čovjek bi, stoga, trebao biti svjestan ključne uloge na tom putu i preuzeti odgovornost. U Udruzi pčelara u Puli, koja djeluje duže od 50 godina, predsjednik Nikola Bićanić i tajnik Darko Važanski ističu i zabrinutost u vezi budućnosti pčela.

- S obzirom na to koliko smo mi ovisni o pčelama i ako samo zamislimo scenarij bez njih, vidimo koliko je njihov značaj neprocjenjiv. U potrazi za svojim nektarom, oprašuju velik broj biljaka, neophodnih ljudima i životinjama, naš je sustav konstantno povezan i međuovisan. I tamo gdje se čini da nemaju ulogu, recimo u proizvodnji mesa, treba podsjetiti da su djetelina i ostala stočna hrana uglavnom ovisne o pčelama i drugim oprašivačima. Smatra se da 80 posto cvjetnica i više od 70 posto poljoprivrednih kultura ovisi o oprašivanju pčela. Dakle, trećina hrane koju jedemo direktno je ili indirektno ovisna o njima, pojašnjava Bićanić.

U proljeće se pčele počinju razvijati, u svibnju, lipnju dostignu svoj vrhunac, kada jedna zajednica može imati 50, 60 tisuća jedinki, čak i više. U zimskom se periodu zajednica svede na 10-ak tisuća, otkriva nam dinamiku njihovog razvoj.

- Situacija s pčelama nije krajnje zabrinjavajuća, ali je indikativna. Recimo, ova godina je bila dobra i dobro je počela; bilo je bagrema i svega ostalog, a nakon bagrema i početka lipnja, zbog suše, na našem području trenutno nema ničega. Da u košnicama pčelari nisu ostavili meda, pčele bi doslovno bile gladne. Kod nas je i inače uobičajen bespašni period u srpnju i kolovozu. U ostatku Hrvatske, gdje ima više padalina, takvih perioda nema. "Glavni neprijatelj", onaj koji onemogućava pčeli da pokupi nektar, jest - vjetar. Bilo koji vjetar osuši mednu rosu koja se pojavi na lišću i koju pčela može skupiti samo ako iskoristi nekoliko sati prije nego li ishlapi. Dok ima vlage, pčela će pronaći način da poleti, ali uz vjetar je to nemoguće, pojašnjava Bićanić.

Kako teško dolaze do nektara, ističe, pčele ne troše nepotrebno svoju snagu. Ujutro šalju svoje izvidnice i one po povratku "plesom" pokažu kojim smjerom i na kojoj udaljenosti ima paše. Nakon toga uzimaju zalihe hrane koje su im potrebne da bi stigle sve to obletjeti, otkriva nam zanimljiv svijet pčela Važanski, potvrđujući poznatu činjenicu da kod pčela nema bezglavih radnji. Svaka od tih radnji je s jasnim ciljem i očitim rezultatima.

- Ljudi još uvijek ne paze i špricaju pesticide usred dana, kada su pčele aktivne. Premda ima malih pomaka nabolje, a mi kao udruge pokušavamo utjecati na svijest ljudi, još uvijek neki poljoprivrednici koji nisu nigdje uključeni, ni u kakva udruženja, kupuju jeftine kemikalije koje će pčela pokupiti i tako to postaje problem svih nas. Poljoprivrednici bi trebali shvatiti koliko im je važna pčela, opominje Bićanić te dodaje da neki čak ne dopuštaju pčelama da ulaze u njihove voćnjake, što je poprilično neobično. Utješno je što je za neke kemijske postupke koji se obavljaju na razini lokalne samouprave, sustav puno uređeniji, ističu naši sugovornici.

Suradnju s Gradom i Županijom ocjenjuju jako dobrom. Na vrijeme ih, vele, obavijeste o aktivnostima pod njihovom ingerencijom, poput prskanja komaraca. Glavni uzročnik izumiranja pčela leži u uporabi pesticida zvanih neonikotinoidi. Na stranicama Pčelarstvo.hr otkrivamo da je riječ o sistemski aktivnim sastojcima u pesticidima koji se apsorbiraju kroz korijenje i lišće, a zatim distribuiraju po biljci. Kad biljke procvjetaju, aktivni sastojci pronalaze put do peludi i nektara koje biljke luče da bi privukle insekte u cilju da ih opraše. Testovi su pokazali da čak i vrlo male koncentracije tog pesticida uzrokuju dva-tri puta češće odumiranje pčela nego kod onih koje nisu tretirane tim sredstvom. "Ti lobiji su vrlo jaki i premda je na nivou EU-a zabranjena upotreba određenih pesticida, svake se godine nešto drugo pojavi", veli nam Bićanić.

Pčeli treba pomoć u čemu svi možemo sudjelovati.

- Kao pojedinci možemo pridonijeti sadnjom, svakim cvijetom koji zasadimo i njegujemo. Sve je to plus. U svojim vrtovima nemojmo koristiti pesticide. O vrtu se možemo brinuti i na druge načine, a posebno treba paziti da ako prskate, to bude navečer, kad se pčele povuku, kaže predsjednik Udruge, a tajnik dodaje da u Engleskoj, po zakonu, na farmama cvijeće mora zauzimati najmanje tri posto površine.

- Priroda se nekad "brinula sama za sebe", sve se prihvaćalo zdravo za gotovo, pa tako i pčele. Danas se aktivno moramo brinuti za pčelinji fond, dijelom i za njihov opstanak, govori nam tajnik, hotimice ukazujući na najveći problem - neki procesi trajno su promijenjeni. Kako više nema ispaše stoke, u našem kraju nema više livadskog meda, jer livade kakve smo poznavali više ne postoje. Dinamika livade se potpuno promijenila, a sav nektar u livadskom okruženju skuplja se s cvjetnih grmova, ne više s livada. K tome, mnogi su se odlučili za sadnju jedne kulture, a monokultura je ubojstvo za pčelu jer njoj treba raznolikost.

Osim pesticida, neprijatelj pčele dolazi i iz prirode. Varroa, nametnik, grinja koja napada medonosne pčele, nakon što probije njezin hitin od kojeg je građeno tijelo pčele, uzrokuje sve druge bolesti jer slabi "pčelin imunitet". Pčelari tu igraju ključnu ulogu jer raznim preparatima liječe pčele, uz stalnu kontrolu. Ukoliko se ovaj nametnik proširi, zajednica može jako brzo propasti, otkriva Važanski.

Od pčele, osim meda, dobivamo propolis, vosak, a u farmaceutskoj industriji koristi se i pčelinji otrov. Od ovog malog vrijednog kukca sve je iskoristivo i blagotvorno, pčelinji proizvodi iscjeljujući su u borbi protiv nekih virusa i bakterija. Šumski med (medun) jedan je od favorita, veli nam tajnik.

- Pčelarstvo je naporan i težak posao, ako ćete ga obavljati ozbiljno. Kao što se brinete o svojoj, stoci, blagu, brinut ćete se i o pčelama. Fizički je to težak posao jer s košnicama koje su pune meda često manipulirate. Ovaj posao zavolite, pčele zavolite, pa često čujete pčelare kako tepaju svojim "pčelicama". Ljubav sve pokreće, zaključuje Bićanić.

Većina pčelara na ovom području su hobisti, imaju 20, 30, do 50 košnica, samo je nekoliko većih pčelara. Dobrim dijelom riječ je o hobiju ili dodatnom prihodu, ako ga uopće ima. Zadatak Udruge je razvitak i promocija pčelarstva, a trenutna situacija je nametnula i potrebu širenja znanja o značaju pčela i brige o njoj.

- Zbog pandemije korone, još nismo obilježili pola stoljeća postojanja Udruge, što je bilo prošle godine. U sjedištu Udruge postavili smo izložbu, koju treba i doraditi, s ciljem da pokažemo djeci kako se razvijaju pčele, kako žive i rade, sve do nastanka meda. Cilj nam je u školama potaknuti čim više aktivnosti, posljednje dvije godine s tim smo bili gotovo na nuli. Imali smo predavanja po školama, a planiramo predavanja za pčelare i građane, da postanemo pčelarski edukacijski centar. U planu nam je i muzej pčelarstva. Učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Puli oslikali su nam zid u sjedištu udruge, kažu nam domaćini. Nove generacije, vele, imaju i sluha i interesa za ovu temu.

Einsteinovo upozorenje

Albertu Einsteinu pripisuju izjavu: "Nestanu li pčele s lica Zemlje, čovjeku kao vrsti neće preostati više od četiri godine života. Bez pčela nema oprašivanja, nema plodova, nema hrane, nema ni ljudi."

U Hrvatskoj 725 vrsta pčela, među njima 10 medonosnih

U Hrvatskoj obitava oko 725 vrsta pčela, od kojih 10 medonosnih. Kao najugroženije procijenjene vrste su bumbari i solitarne pčele (te pčele ne žive u košnicama, ne roje se, nemaju maticu, niti radilice, sve rade same). Pčele medarice, iako doprinose oprašivanju, ne mogu zamijeniti ulogu koju u oprašivanju imaju divlji oprašivači. A kako nam veli Bićanić, u prirodi nadopunjuju jedni druge i nema međusobne ugroze. Solitarne pčele, recimo, imaju duža rilca pa mogu doprijeti u cvjetove koji su medonosnim pčelama nedostupni.

Na Puljštini oko 3.000 košnica

Udruga pčelara Pula djeluje na području južne Istre, obuhvaća gradove Pulu i Vodnjan te općine Medulin, Ližnjan, Fažana, Marčana, Barban, Svetvinčenat i Bale, a imaju članove i iz Žminja i Kanfanara te Rovinja. Aktivnih je članova između 60 i 70, a svi zajedno imaju oko 3.000 košnica. Sjedište je udruge u Zagrebačkoj 12.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom