Strastven biker, autor i Twin Horn znaka i imena, cijeli život oslikava i popravlja motore, automobile, a onda je njegova supruga, u koju se zaljubio kada mu je donijela Bubu na airbush oslikavanje, poželjela oslikane nokte. I sada radi noktiće. Završio je tečaj i kupio alat za izradu i oslikavanje noktiju
Vlado Terlević i njegovi radovi (Snimila Lara Bagar)
"Kod mene nema ne mogu i ne znam, već naučit ću", mogao bi biti marketinški slogan Puljanina Vlade Terlevića. Samozatajan i hiperkreativan, sve što pomisli on realizira svojim rukama, a sve što dođe u njegove ruke pak poprimi neki drugi oblik - od motora, dijelova automobila, gitara a sada i noktiju. Baš tako. Restaurira ih tako što ih gelira i kao i sve što radi - oslikava, a u tome je pravi umjetnik.
Terlević uređuje i nokte
On je zanatlija renesansnog tipa kojeg sve zanima i ništa mu ne predstavlja problem te se upušta u sve jer u svemu pronalazi novi izazov i nešto što ga iznova inspirira i otvara nove kreativne horizonte. Tako je bilo i s izradom noktiju. Strastveni biker, koji je između ostalog i autor Twin Horn znaka i imena, cijeli život oslikava i popravlja motore, automobile, a onda je njegova supruga, u koju se zaljubio kada mu je donijela Bubu na airbush oslikavanje, poželjela oslikane nokte i opet dobila savršeno oslikan proizvod.
- Sada radim noktiće, veli Vlado. Završio je tečaj i kupio alat za izradu i oslikavanje noktiju, ali to ne radi u svojoj radionici jer je, veli, to muški kutak u koji ženska osoba, od silnog kaosa, ne može ući. Nokti su mu trenutno izazov i nova zanimacija, uz stalni posao, a to je airbrush i oslikavanje motora i automobila po čemu je poznat diljem Europe. A vremena se mijenjaju, tako i prioriteti i strasti ljudi. Veli da je interes za oslikavanje motora manji nego prije desetak a kamoli 20-ak godina, dok je uređivanje noktiju postalo itekako važno.
Vlado se u sve upušta iz gotovo dječje znatiželje od koje je sve krenulo i koja je i danas gotovo identična u njegovim 50-ima kao i kada je bio dječarac kojeg su oduvijek zanimali motori i crtanje. Kao dijete prvo je ofarbao svoj bicikl, a potom motor. No, to je bilo farbanje, veli on koji je oduvijek želio crtati jer to je njegov talent od kojeg nije mogao pobjeći i koji se ispoljio još u ranoj dobi. Tako je njegov crtež završio je u Japanu a potom krasio hodnike dječjeg odjela bolnice u Rovinju. Iako je uvijek pobjeđivao na natjecanjima, priznaje da nikada nije dobio auto "na daljinski". Zato ih je sam počeo i stvarati.
Pohađao je Tehničku školu, a potom Umjetničku. Bio je to pravi put. Prve dvije godine naučio je raditi nacrte za dijelove motora, kako kaže, postao "tehnički pismen", a onda je nastavio s crtanjem. Ranih 90-ih otkrio je airbrush. Prvi motor je 1996. izradio sam - Suzuki koji je podigao iz pepela, ali ga je isto tako skoro pretvorio u prah. "Sa 150 kilometara na sat sam se zapucao u auto te ga presjekao, polomio četiri pršljena u vratu i osam rebara, otvorio glavu, ruke, noge i jedva ostao živ", prisjeća se. No, to ga nije zastavilo. Motor je izravnao, popravio i nadjenuo mu ime "Adrenalin junkie".
Nastavio je uživati, raditi i izrađivati motore i automobile, od Volkswagen bube i Citroenove žabe preko vespi pa sve do Harley Davidsona. Ističe Harlekina, odnosno Harleyja koji je tako minuciozan i majstorski oslikan da svijetli u mraku. Sve na njegovim motorima je ručni rad. Zanimljivo je da u rukama ima oštrinu i snagu koja je potrebna za limene mrcine, ali i minucioznost, nježnost i smirenost kojom stvara crteže, sada i nokte.
Slika na motoru
Njegovi su crteži i radovi krasili mnoge naslovnice prestižnih magazina sjajnih papira - sedam je puta izašao u Motor plusu, Biker's worldu i drugima časopisima. Njegov komentar na to je:
- Džaba. Od toga nema i nije bilo para jer sam to radio u krivo vrijeme kada Hrvatska nije bila u EU-u te je uvoz-izvoz bio velik problem, a kod nas se tada, kao ni sada, ručni rad nije cijenio. A ovo je više od dekoracije jer motor mora biti stabilan, testiran, valja voditi računa o svakom dijelu i o tome kako će prvenstveno raditi a ne samo izgledati, stoga priprema mora biti isplanirana u tančine pa izrada nacrta najdulje traje. Negdje bi to radio čitav tim ljudi. Od mene se očekuje da ga završim za mjesec dana i da je bolji od originala.
Prepoznali su ga i najbolji. Kaže da je 2007. u Padovi na Biker Expou upoznao JR-a, vlasnika tvornice zračnih kistova s kojima je radio. JR se tada oduševio s njegova dva ručno izrađena i oslikana Harleyja. Zanimljivo je da su njegovi motori svi ručno izrađeni i imaju ime. No, Vlado nije samo airbrush umjetnik, već i lakirer, karoser koji izrađuje sve što netko može poželjeti, od plastificiranih polica do motora. Oslikavao je autobuse za pulsku Zračnu luku, sam je izradio i tapecirao siceve za barku, pleo, šivao. Surađivao je sa slikarima Bojanom Šumonjom i Robertom Paulettom u izradi umjetničkih izložbi… Sve mu ide od ruke pa ne čudi što i svira gitaru u bendu. Ne želi otkriti ime benda, veli da svira pod pseudonimom jer smatra da nije dovoljno dobar.
Talentirani perfekcionist iza čije se vedre i susretljive vanjštine krije velika samokritičnost. "I kada najviše paziš, greške će ti se provući. Ako ne paziš, onda si garant zeznuo", zaključuje pomalo murphyjevski.