Pulska škola za nogometne vratare "Vratari Istre" donirala je mladom nigerijskom nogometašu opremu za treniranje, a on je malo iza toga, zahvaljujući između ostalog i toj donaciji, postao član nigerijske U-20 reprezentacije.
Ova prekrasna priča započela je tako da se Goranu Vujici, treneru u "Vratarima Istre", javio 19-godišnji Horlah Oladeji porijeklom iz Ibadana te zatražio donaciju opreme za treniranje.
"Oladeji mi se obratio još u ožujku ove godine. Putem Facebooka je pronašao informacije o tome da sam ja trener te me zatražio pomoć", započinje priču Vujica koji inače radi kao policajac te dodaje kako je u početku bio sumnjičav i oprezan.
Na Facebook stranici "Vratara Istre" Vujica je postavljao slike treninga i kampova te tako privukao pažnju nepoznatog dječaka s drugog kontinenta koji se ohrabrio i poslao mu upit na messenger.
Star kao sin
"Odgovarao sam na svaku njegovu poruku, premda sam sve držao s rezervom, no ipak sam nakon nekoliko mjeseci dopisivanja odlučio poslati mu opremu koju je zatražio, premda sam još uvijek imao određenu dozu skepticizma. Isključivo je tražio opremu za treniranje jer se kod njih organiziraju kampovi na kojima se pronalaze talentirani igrači te vrši selekcija, a da bi igrači pristupili takvim kampovima, moraju imati vlastitu opremu. Jedino što je imao bile su poderane rukavice i kopačke, što mi je pokazao fotografijama na messengeru. Na taj način je želio objasniti da je ozbiljan", priča Vujica.
Ono što ga je prelomilo da pošalje opremu je dječakova dob. Rođen je iste godine kad i njegov stariji sin. Ističe kako je u svakoj poruci bio uporan, ali i uljudan, što ga je stavilo u nedoumicu jer nije mogao dokučiti misli li ozbiljno, ili je to samo nečija zamka.
"Nisam mogao vjerovati da on mene moli na takav pristojan način. Obraćao se s poštovanjem svaki put. U prvom periodu dopisivanja bio sam u gužvi te sam ga lagano odbijao, no kasnije sam se smekšao baš zato što je djelovao pristojan i iskren", govori Vujica te dodaje kako je prije slanja izvršio provjeru i pogledao video uratke koje mu je Nigerijac poslao i na kojima je njegova nogometna ekipa.
Sumnjiva adresa
Vujici je također bila sumnjiva adresa primatelja, koju je također provjerio te shvatio da se tamo nalazi stadion.
"Šalješ nekome, a zapravo ne znaš kome šalješ. S druge strane, kad sam poslao paket u srpnju, nije mi se javio mjesec dana, i mislio sam da me prevario. Kasnije sam saznao da su opremu carinili s 30 eura koje je bilo potrebno platiti, no on taj novac nije imao. Osim toga, pet tjedana liječio je malariju, a paket čiji su ukupni troškovi iznosili oko 2500 kuna podigao je njegov prijatelj", kaže Vujica.
No priča je ipak imala sretan završetak jer se Oledeji javio na messengeru uz fotografiju u dresu, a uz to je poslao i vijest da je priključen U-20 reprezentaciji Nigerije.
"Kad sam dobio povratnu poruku nisam mogao vjerovati da se radilo o poštenoj osobi kojoj je zaista bila potrebna pomoć i koja se veselila onako kako mi to ne možemo niti zamisliti, jer nismo ni svjesni u kakvim uvjetima on živi i trenira. Nisam uopće radio famu oko cijele priče jer smo odlučili tako napraviti, i na kraju je ispalo super. U međuvremenu se oporavio i od malarije, što me dodatno razveselilo", prisjeća se Vujica, koji dva puta godišnje organizira trening kampove s kojih sve snimke postavlja na društvene mreže. Te snimke pogledao je Oladeji, koji nije jedini koji "Školi Vratara" šalje upite za pomoć.
"Nama se stalno javljaju agenti i igrači. Misle da sam radio u nekom prvoligaškom klubu i da ih mogu prodati ili slično, no objasnim im tada kako se time ne bavim", zaključio je Vujica, uz kojeg su u akciji sudjelovali trener Uljanika Sandro Šverko i Ivica Kašinović. (Andrea LONČARIĆ)