NEIZVJESNOST POVRATKA

PULJANKU S BELGIJSKOM ADRESOM PANDEMIJA ZATOČILA U DALEKOM SINGAPURU Maja Kuzmanović: Situacija me podsjećala na ono grozno ljeto 1991. kad su se granice oko mene zatvarale

| Autor: Zvjezdan STRAHINJA

Putovala sam u Australiju gdje smo muž i ja imali obiteljske i poslovne obaveze. Sletjeli smo u Australiju dok su tamo buktali požari. Let iz Australije za Taipei imali su 14. ožujka, a par minuta prije ulaska u avion dobili su poruku da je povratni let za Europu otkazan. U zadnji čas uskočili su u jedini avion za Singapur čija se granica nakon ponoći „sužavala“ za strance. Tu večer nam je postalo jasno da nema smisla pokušavati daljnja putovanja

„Kad sam zadnji put zaključala vrata svog stana u Bruxellesu, 13. prosinca prošle godine, planirala sam se vratiti za nekoliko mjeseci. Putovala sam u Australiju gdje smo muž i ja imali obiteljske i poslovne obaveze. Sletjeli smo u Australiju dok su tamo buktali požari, a novu godinu smo dočekali gušeći se u dimu. Dok smo nazdravljali ulasku u novo desetljeće, složili smo se da će neizvjesnost biti karakteristika budućnosti“, riječi su Maje Kuzmanović, Puljanske s belgijskom adresom, koja je od sredine ožujka, uslijed pandemije koronavirusa, sa suprugom Nikom Gaffneyem „zatočena“ u Singapuru.

I bila je po pitanju nepredvidljivosti u pravu ova transdisciplinarna umjetnica i dizajnerica iskustva, kojoj je predviđanje budućnosti jedan od fokusa kreativnog rada. Posljednja vijest koju je s nama podijelila je da se u Europu može vratiti najvjerojatnije tek sredinom svibnja! Tko je par mjeseci unazad mogao predvidjeti ovakav razvoj situacije?

Virtualni život

- Teško je predvidjeti i kako će svijet izgledati nakon što se pandemija stiša. Ima tendencija koje ukazuju na humanije društvo u većem skladu s prirodom, ima i onih koje su sasvim suprotne - povišene ekonomske nejednakosti, rasizam, glad i nasilje. Ali također ima puno ljudi i institucija kojima je u interesu da se sve što prije vrati na staro. Negdje između su scenariji prema kojima se ljudi sve više fizički izoliraju, a život se odvija u virtualnim svjetovima. Interkontinentalna putovanja bit će samo za bogataše, porast će lokalni tribalizam, širit će se ekonomske "sive zone". Neki pandemiju vide kao "blagu gripu", drugi kao priliku za rušenje kapitalizma. Stvarnost će se vjerojatno njihati negdje između. Ono što je sigurno je da će se povećati ekonomska, ekološka, zdravstvena, društvena i humanitarna neizvjesnost, kaže Maja.

Kako su se ona i Nik zatekli u Singapuru? Let iz Australije za Taipei imali su 14. ožujka, dan ranije istekla joj je australska viza, a par minuta prije ulaska u avion dobili su poruku da je povratni let za Europu otkazan. Odlučili su krenuti u Aziju gdje su imali isplanirane sastanke, da bi ih u Taiwanu dočekala zračna luka kao iz SF filmova.

- Maskirano osoblje u skafanderima dočekalo nas je u tihim, praznim hodnicima. Izlazili smo po jedan i prolazili ispred infracrvene kamere kojom se mjeri tjelesna temperatura. Nakon nekoliko redova kroz medicinske, vojne i policijske postaje dozvolili su nam ulazak u državu. Morala sam dokazati da nisam bila u Europi barem dva tjedna, jer bi granica za mene bila zatvorena, priča Kuzmanović.

Navečer su došli do hotela, dočekao ih je direktor hotela s maskama i izmjerio im temperaturu. S obzirom da mu je šofer prethodno javio da se Nik tri puta zakašljao tijekom 2,5 sata duge vožnje nije bio siguran smije li ih pustiti u hotel. Uz isprike osigurao im je hranu i piće te prijevoz do alternativnog smještaja za jednu noć. A onda su se nedoumice počele množiti: ostati u Taiwanu, vratiti se u Australiju, vjerovati u povratak u Europu? U zadnji čas uskočili su u jedini avion za Singapur čija se granica nakon ponoći „sužavala“ za strance.

- Stigli smo u Singapur u 22.30 sati, a da je avion kasnio, tko zna gdje bi zaglavili. To večer nam je postalo jasno da nema smisla pokušavati daljnja putovanja. U Singapuru je tada bilo manje od 200 zaraženih bez smrtnih ishoda, dok su se Australci tukli za toaletni papir, a situacija u Europi se ubrzano pogoršavala, priča Maja. Prva dva tjedna proveli su u dobrovoljnoj samoizolaciji, smješteni u ugodnom hotelu usred parka prirode. Pratili su vijesti, komunicirali s rodbinom i prijateljima raštrkanim na četiri kontinenta. Nekoliko im je prijatelja i oboljelo.

- Iz naše tihe sobe, u kojoj su se čuli samo cvrčci i ptice, promatrali smo kako Covid 19 postaje pandemija, kako se širi i panika i solidarnost i tjelesna izolacija i digitalna povezanost. Promatrali smo kako se svijet zatvara i seli na internet, gdje je najednom postala velika gužva. No, da bih mogla sagledati situaciju trebali su mi odmor i tišina. Isključila sam se od svega na par dana da bih pronašla unutarnji mir. Proslavila sam proljetni ekvinocij meditirajući o mogućnostima nalaženja nove ravnoteže između ljudi i drugih zemaljskih bića, uključujući i viruse, o čistom zraku i privremenom smanjenju zagađenja atmosfere, o ljudskoj patnji i ekonomskoj nejednakosti. I o tome kako bi bilo pronaći neku novu, bolju normalu, u skladu s ekološkim i društvenim promjenama. Ali kao prvo nam svima treba brige i ljudske topline, gdjegod bili, bolesni ili ne, priča Maja, suosnivačica transdicsiplinarnog kolektiva FoAM, koji umrežuje umjetnike i znanstvenike sa svih krajeva svijeta.

Ubrzo su se svijetom proširile poruke da strancima nije dozvoljen ni ulaz niti prolaz, da se svi državljani što prije moraju vratiti doma.

- Takve poruke u našoj situaciji nisu imale smisla. Moj muž je australski državljanin, ja imam dvojno državljanstvo (hrvatsko i nizozemsko) i dugotrajnu dozvolu boravka u Belgiji. Roditelji i rodbina su nam u Hrvatskoj, Srbiji, Australiji, SAD-u, Indoneziji, itd. Gdje je nama dom?, pita se Maja u dalekom svijetu.

- Pao mi je mrak na oči. Sve me to podsjećalo na ono grozno ljeto 1991. kad su se granice oko mene zatvarale i opasna ksenofobija počela vladati Balkanom... U današnje vrijeme, uz prijetnju duge ekonomske depresije, vidim slične signale koji lako mogu voditi do eskalacije konflikta. Zato su međunarodna komunikacija, solidarnost i suradnja upravo sada neizmjerno bitne. Ne smijemo dozvoliti da se i mentalno i emocionalno zatvaramo ili, još gore, da se međusobno okrivljujemo. Pandemija je samo jedan od znakova da živimo u turbulentnim vremenima. Promjene klime, kompleksni lanci opskrbe, ljudske i životinjske migracije ne staju preko granice, poručuje Kuzmanović.

Možemo li se zamisliti u njenoj koži, negdje na kraju svijeta u ovoj abnormalnoj situaciji? Biti igdje stranac tijekom pandemije, kaže, samo je po sebi nesigurna pozicija. Srećom, Maja Singapur dobro poznaje.

- Imam tu bliskih prijatelja i kolega, s kojima sam u stalnim vezama. Na njih mogu računati i zbog njih se osjećam dobro došla. Pao mi je kamen sa srca kad mi je prijateljica napisala: "Vi niste zaglavili u Singapuru, vi ste tu doma! Mada nismo u rodu, vi ste moja rodbina". Koliko god nas službene poruke isključuju kao neželjene strance, nismo ni sami niti osamljeni. Svaka čast mnogim inicijativama koje potiču solidarnost, humanost i povezanost ljudi u različitim uvjetima. Ima ih na svim stranama svijeta, u svim slojevima društva i u svim profesijama i one mi daju nade da ćemo uspjeti prevazići neke druge, mračne tendencije, koje istovremeno postoje – od financijskog oportunizma, svakakvih fundamentalizama, do eko-fašizma. U kakvom ćemo svijetu živjeti nakon pandemije ovisi o svima nama. O svakoj misli, riječi i djelu, poručuje Maja.

Sretna je okolnost u ovoj abnormalnoj situaciji da je Singapur grad visokih standarda, s dobrom organizacijom društva.

- Za sada je bitno da epidemiolozi imaju glavnu riječ. Singapursko zdravstvo je visokog nivoa i bilo je pripremljeno za zarazne bolesti. Nisu željeli reprizu SARS epidemije iz 2003.. Čim su se pojavili prvi Covid 19 slučajevi, brzo su reagirali s agresivnim testiranjem, raširenim provjerama kontakata i pripremom kapaciteta. Uveli su stroge karantene i tri su mjeseca uspjeli držati širenje bolesti pod kontrolom. Od siječnja do danas je umrlo samo 12 osoba, javlja Kuzmanović.

Mjere ograničenog kretanja, tzv. lockdown uveden je 7. travnja, a trajat će do 1. lipnja! Ograničenja su slična kao i u Hrvatskoj - smije se izaći za kupovinu, a dozvoljena je i rekreacija. No maske su obavezne, a svi stanovnici su njima besplatno opskrbljeni!

- Većina ljudi se drži epidemioloških mjera, no svako toliko bude i tu ludih situacija. Prekjučer je došlo do dugih redova i nekoliko tuča u "bubble tea" kafićima, jer se i oni zatvaraju na barem dva tjedna. Ako se pravila prekrše novčane kazne su visoke, a prijeti i zatvor do šest mjeseci. Za sada nema panike, vlada komunicira vrlo jasno i na pristupačan način. U mnogim azijskim kulturama zajednica je bitnija nego pojedinac, tako da se živi u duhu "svi za jednoga, jedan za sve". Jedino je tako moguće zadržati mir u maloj otočnoj zemlji, gdje više od 5,8 milijuna ljudi živi u rasno miješanom društvu na površini od samo otprilike 700 kvadratnih kilometara, kaže Kuzmanović.

Strani radnici

No, iz tog uređenog grada-države na jugu Malajskog poluotoka prošlog su vikenda stigle vijesti o povećanju broja oboljelih. Kuzmanović objašnjava da se situacija pogoršala samo u dormitorijima stranih radnika. U tim kompleksima ima i do 20 osoba po spavaonici, naselja imaju između 10.000 i 20.000 ljudi, dijele se kupaone i kuhinje i teško se pridržavati samoizolacije.

- Izvan dormitorija ima samo 20-ak novih slučajeva na dan, a u tim konačištima oko tisuću. Kažu da većina radnika ima blage simptome ili su asimptomatični. Za sada svi izolirani radnici dobivaju plaće, tri kuhana obroka na dan, imaju svoje medicinsko osoblje i pojačanu higijenu. Svi su besplatno dobili zaštitne maske i SIM kartice sa 100Gb na mjesec, da bi mogli ostati u kontaktu s familijom i zabavljati se na internetu. To je pogotovo bitno s početkom Ramadana jer je puno muslimana među radnicima, priča Maja.

Sada se, kaže Maja, mnogi i pitaju bi li takva mjesta uopće smjela postojati u razvijenoj državi kao što je Singapur. To je podsjeća na priču China Miévilla "The City & The City", o dva grada na istom geografskom prostoru, u kojima stanovnici jednog "dobrovoljno ne vide" stanovnike drugog grada.

- Kao i u mnogim drugim državama, SAD-u pogotovo, pandemija ukazuje na dublje društvene i političke probleme. Za rješavanje takvih problema treba vremena i sredstava, još više dobre volje i altruizma, a možda čak i fundamentalne promjene ekonomskih, političkih i kulturnih sustava, kaže Maja.

Sa strožim epidemiološkim mjerama preselili su se u stan bliže centru gdje imaju kuhinju i brzu internetsku vezu.

Život u neizvjesnosti

- Uživamo eksperimentirati s kupovinom i kuhanjem azijskih namirnica. Internet nam je bitan za vezu s obiteljima i prijateljima, ali i poslovno. Što ne možemo raditi na daljinu odgodili smo pa imamo više vremena za razmišljanje, pisanje i osmišljavanje projekata. Radionice koje smo u svibnju planirali u Engleskoj sada prevodimo na digitalne formate. U vezi smo s kolegama u sedam država, za međusobnu pomoć i suradnju. Većina nas je umjetnika, znanstvenika i kreativaca, tako da smo navikli na ekonomske zavrzlame i rad pod raznoraznim uvjetima. Nitko nije u panici, mada smo svjesni da se stvari mijenjaju iz dana u dan i da trebamo biti spremni za improvizaciju u svim aspektima rada i života, otkriva Maja.

Prihvatili su da će u Singapuru ostati barem dva mjeseca, nastavili su s dnevnom rutinom – ionako surađuju s ljudima na raznim kontinentima, često rade od kuće, iz apartmana ili hotelskih soba. I navikli su se osjećati doma bilo gdje u svijetu.

- Kada ću moći do Pule još se ne zna. No navikla sam živjeti u neizvjesnosti - od rata do raka. U mojoj organizaciji već godinama radimo na futurološkim eksperimentima koji su inspirirani onim jugoslavenskim vježbama „Ništa nas ne smije iznenaditi“. Možda ne bi bilo loše ponovo provoditi slične vježbe i u širem društvu i vježbati za pandemije, klimatske promjene, ekonomske krahove i slične katastrofe, zaključuje Maja.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of