(Snimila: Duška Palibrk)
U prolazu između zgrada na Verudi, tik do uglađenog Trga kralja Tomislava, čovjek spava na betonu. Možda je to turist-nomad koji baš voli ovakav alternativni smještaj, netko domaći tko je preko noći izbačen iz svog stana, ne mora biti siromah i beskućnik, ali nije nam svejedno vidjeti čovjeka kako spava na cesti.
Svakodnevno se susrećemo sa skupljačima praznih plastičnih boca i limenki. Već smo oguglali na te tihe, vrećama zatrpane sugrađane, ni ne pitamo se imaju li krov nad glavom. Ali nismo baš navikli na prostrte ležajeve od kartona na ulicama našeg malog grada. Naši beskućnici dosad su se sklanjali u razrušene i napuštene zgrade, vrtne kućice i garaže, u šume, daleko od svjetine. Pa je tako i svjetina pomislila da ih ni nema.