ravnopravno sudjelovanje
PROJEKT "U ISTOM FILMU" U kinu Valli prikazane prve senzorne projekcije u Istri prilagođene djeci i mladima s poteškoćama u razvoju
Kada promišljamo o tome kako bi trebalo izgledati društvo koje je uključivo, u kojem nema barijera za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, obično razmišljamo o arhitektonskim zaprekama i, eventualno, o dostupnosti odgoja i obrazovanja. No, potrebe djece i mladih s teškoćama u razvoju puno su šire od toga. Oni, isto kao i njihovi vršnjaci, žele biti uključeni u sportske i ostale aktivnosti izvan nastave, žele pjevati u zboru, ići u kino i kazalište, naučiti različite vještine i proširiti svoj krug prijatelja i poznanika", kaže magistra edukacijske rehabilitacije Vanja Marković
Kino Valli
Svrha projekta "U istom filmu", koji je u četvrtak u kinu Valli započeo s provođenjem, izjednačavanje je mogućnosti djece i mladih s teškoćama u razvoju s mogućnostima koje imaju njihovi vršnjaci tipičnog razvoja. Konkretno, usmjeren je na njihovo ravnopravno sudjelovanje u kulturnom životu zajednice. U ovom slučaju radi se o posjećivanju kina.
"Kada promišljamo o tome kako bi trebalo izgledati društvo koje je uključivo, u kojem nema barijera za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, obično razmišljamo o arhitektonskim zaprekama i, eventualno, o dostupnosti odgoja i obrazovanja. No, potrebe djece i mladih s teškoćama u razvoju puno su šire od toga. Oni, isto kao i njihovi vršnjaci, žele biti uključeni u sportske i ostale aktivnosti izvan nastave, žele pjevati u zboru, ići u kino i kazalište, naučiti različite vještine i proširiti svoj krug prijatelja i poznanika", priča nam jedna od voditeljica projekta magistra edukacijske rehabilitacije Vanja Marković, ujedno djelatnica pulske Škole za odgoj i obrazovanje na Monte Zaru.
Dostupno svima
Ona veli da u takvim aktivnostima ova specifična skupina djece i mladih i danas nailazi na teško premostive granice.
"Neću reći nepremostive, jer neke od njih premostili smo upravo projektom 'U istom filmu', ali i nekim prethodnim projektima koje smo provodili. Koncept je nastao u suradnji udruge Metamedij, koja je i njegov nositelj, te Javne ustanove Pula Film Festival i naše pulske Škole za odgoj i obrazovanje", kaže Marković.
U suštini, osnovu projekta čini niz senzornih projekcija koje će se do ljeta 2022. održavati u pulskom Kinu Valli. Radi se o posebno prilagođenim kino projekcijama namijenjenim prvenstveno djeci s teškoćama senzorne integracije, ali njih mogu jednako tako pratiti i sva druga djeca.
"U ovom slučaju govorimo o primjeni univerzalnog dizajna u području kinoprikazivačke djelatnosti. On općenito predstavlja poseban pristup dizajnu različitih proizvoda i usluga koji omogućuje da, u ovom slučaju kino projekcije, u najvećoj mogućoj mjeri budu dostupne svim ljudima, u svakom slučaju puno većem broju ljudi nego što je to slučaj s klasičnom projekcijom", pojašnjava Marković.
Napominje da posebnost senzornih projekcija leži u tome što djeca tijekom njih mogu šetati kinom, kretati se, donijeti svoju omiljenu igračku ili dekicu, grickalice i sok, mogu se glasati bez opominjanja i ušutkavanja. Uz to, primjećujemo da se tijekom projekcije svjetla u kinu ne gase u potpunosti, zvuk je tiši nego obično, a prije početka filma ne puštaju se reklame ni najave. Marković nam objašnjava da se na taj način osigurava okruženje i iskustvo gledanja filma koje je prihvatljivo većini djece s teškoćama u razvoju, posebno onima sa senzornom preosjetljivošću.
Također, ističe da se i sami se filmovi pažljivo biraju, vodeći računa o tome da u njima nema prebrzih izmjena kadrova, iznenadnih i glasnih zvukova, jakih svjetlosnih i drugih podražaja. Inače, kaže da su ovakve projekcije namijenjene i brojnoj drugoj djeci, kojoj ne odgovaraju zamračene kino dvorane, preglasan zvuk i sadržaj upitne kvalitete i poruka.
Valja podsjetiti da su koncept senzornih projekcija u Hrvatskoj pokrenule još 2016. Eva Brlek i Sandra Malenica, te se one već neko vrijeme održavaju u nekim hrvatskim gradovima.
"Nama je posebno drago da smo ih ovim projektom doveli u Pulu. Naime, u četvrtak je u kinu Valli održana prva takva senzorna projekcija, a na repertoaru je bio film "Hrabri mališan 2". Druga je na programu sredinom prosinca. Nažalost, epidemiološke mjere sprječavaju nas da ih u ovom trenutku otvorimo i svim ostalim mališanima kojima bi one bile zanimljive, pa su trenutno organizirane samo za sudionike projekta - učenike naše Škole za odgoj i obrazovanje", kaže Marković.
Suradnja s umjetnicima
Ističe da je namjera osigurati održivost ovog projekta na način da se, i nakon njegova završetka, održi tradicija povremenih senzornih projekcija u kinu. Najavljuje i da će organizatori nastojati u ovaj koncept uključiti i druge partnere da bi, primjerice, djeci s teškoćama u razvoju osigurali i senzorno prilagođene kazališne predstave, posjete muzejima i galerijama i slično.
"U okviru projekta ova iskustva bit će omogućena i djeci drugih istarskih gradova, Labina, Rovinja i Buzeta, i to kroz suradnju s tamošnjim pučkim otvorenim učilištima i udrugama koje okupljaju djecu s teškoćama u razvoju i njihove roditelje", otkriva Marković.
Provoditelji projekta su se za ovaj koncept dobro pripremili i prije samog početka izvedbe. Tako je početkom studenog već spomenuta Brlek u Kinu Valli održala edukaciju namijenjenu kino-operaterima, predstavnicima pučkih otvorenih učilišta i stručnjacima iz područja edukacijske rehabilitacije. Da ne bi bilo zabune, Marković navodi da senzorne projekcije nisu jedini doprinos izjednačavanju mogućnosti za djecu i mlade s teškoćama u razvoju koju nudi projekt "U istom filmu".
"Održali smo i radionice GIF animacija, izrade smajlića i digitalne fotografije koje su vodile djevojke iz kolektiva Nji3, Franka Tretinjak i Dina Milovčić te Ivan Idžojtić. Posebno nam je zadovoljstvo surađivati s mladim umjetnicima koji znaju prepoznati potrebu za prilagodbom metodičkih postupaka i korištenjem različitih strategija podrške u radu s djecom i mladima s teškoćama u razvoju, tražiti informacije o tome kako svoje radionice mogu učiniti pristupačnijima te otvoreno i individualizirano pristupati baš svakom djetetu", kaže Marković.
Djeci i mladima s teškoćama u razvoju najčešće su nedostupne različite aktivnosti koje u zajednici postoje, a namijenjene su podizanju različitih kompetencija, razvoju znanja i vještina, ali i druženju. Istraživalo se koliko su, primjerice, djeca s višestrukim teškoćama u razvoju na području istarske županije uključena u sportske aktivnosti izvan škole, i rezultati su zaista poražavajući.
"Samo 15 posto ove djece i mladih uključeno je u sportske klubove, dok se kod populacije djece i mladih tipičnog razvoja taj postotak kreće oko 30 do 50 posto. Često je razlog tome upravo briga roditelja hoće li njihovo dijete biti prihvaćeno od ostale djece te, posebno, hoće li voditelji aktivnosti znati kako raditi s njihovim djetetom. Uključenost djece i mladih s teškoćama u razvoju u aktivnosti iz područja kulture, dakle dramske radionice, pjevačke zborove, orkestre, likovne radionice i slično, još je manja. Jedan od, kako mi se čini, značajnijih pokazatelja inkluzivnosti naših škola je i broj učenika s teškoćama koji su uključeni u izvannastavne aktivnosti. Taj je broj obično vrlo nizak. Stoga nas i ova suradnja iznimno raduje i otvara, nadamo se, neke nove inkluzivne početke", optimistična je Marković.
Fantastični radovi učenika nastali na tim radionicama bit će predstavljeni i na izložbi koja će pratiti senzorne projekcije u zainteresiranim POU-ima i Kinu Valli.
Umanjiti probleme
"Istakli bismo i da će na kraju provedbe projekta biti održana fokus grupa na temu analize sadašnje situacije i mogućih preporuka na lokalnoj i regionalnoj razini za donošenju nove, treće Istarske kulturne strategije. Ovom se aktivnošću omogućava održivost projekta i senzibilizacija šire i stručne javnosti na potrebu za ravnopravnim pristupom i dostupnosti kulture", ističe Marković.
Inače, projekt se provodi u razdoblju od srpnja 2021. do srpnja 2022. te je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija.
"Za izgradnju uključivog društva važno je povezivati se, uključivati različite perspektive, iskustva i znanja, ali i osluškivati potrebe onih čije funkcioniranje odstupa od tipičnog da bi mogli punopravno sudjelovati u svim sferama društvenog života. Socijalni model, koji predviđa i univerzalni dizajn i razumnu prilagodbu, ističe da problemi osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju ne proizlaze iz njihove različitosti, već iz ograničenja koja im nameće društvo, to jest, okolina koja je prilagođena 'prosječnom', tipičnom korisniku. Jednako tako, to isto društvo može, kroz prilagodbe i podršku, te probleme umanjiti ili u potpunosti ukloniti", zaključuje Marković.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
