NUŽNO ZLO?

PRIVATNO ŠKOLSTVO U PULI JE PROPALO. Ravnatelj nekadašnje privatne gimnazije objašnjava zašto

| Autor: Marcello ROSANDA

Prošlo je više od godinu dana da je privatna gimnazija "Juraj Dobrila" prestala djelovati. Ta obrazovna ustanova, koja je svoje prostorije od 2016. imala u dvorištu "Pečata", u blizini Giardina nasuprot Fine, bila je jedina pulska privatna škola koja je ostala u gradu.                                                                                                                                                                              

Osnovana 2002. godine, uz istoimenu privatnu osnovnu školu te vrtić i jaslice Dobrilići, gimnazija Juraj Dobrila činila je dio jedinstvenog odgojno-obrazovnog projekta u Hrvatskoj - "Juraj Dobrila - Pitagora" - u kojem su znanje, odgoj i životne vještine stjecali djeca i učenici u dobi od 6 mjeseci do punoljetnosti. Prvo su prestale djelovati osnovna škola i vrtić, a na koncu i gimnazija.

Branimir Červar, profesor povijesti i etnologije, poznat pulskoj javnosti kao dugogodišnji ravnatelj, ali i sin vlasnice i osnivačice škole, dugogodišnje prosvjetne djelatnice i entuzijastice Branke Červar, zanosno i bez ustručavanja opisuje probleme s kojima se susretao, te govori o problemima koje trpi privatno školstvo u Hrvatskoj. Škola se ugasila, objašnjava, iz jednostavnog razloga što se sve manje učenika upisivalo, zbog čega projekt više nije bio financijski održiv.

O razlozima možemo samo nagađati, no možemo jedan ipak izdvojiti - nepovjerenje roditelja i predrasude prema privatnom školstvu koje, prema riječima profesora Červara, proizlaze iz konstantnog zanemarivanja tog problem, i to s više razina.

- Država nije nikada jasno i na pravi način stala iza privatnog školstva, već ga je prihvatila kao nužno zlo zbog pluralizma u društvu i otvorenog tržišta, odlučan je Červar.

- Hrvatska je jedina država u EU koja ni na koji način ne sufinancira privatno školstvo, odnosno javno školstvo je u potpunosti favorizirano. Nizozemska je, na primjer, taj problem riješila upotrebom vaučera. Svaki učenik dobije državni vaučer s određenim iznosom kojeg može potrošiti u privatnoj ili javnoj školi, pojašnjava Červar.

Hrvatskoj je bliža Slovenija, koja je u razvojnom i obrazovnom smislu imala gotovo isti put, ali Slovenija privatne škole sufinancira do 60 posto, ovisno o broju učenika. To je put kojeg zagovara i predlaže prof. Červar, svjestan da postoje i oprečni stavovi. No, on je siguran da je to jedini način da se obrazovanje dovede do više razine.

Znatno nezadovoljstvo u cijeloj toj priči dodatno stvara činjenica da Hrvatska, na temelju međunarodnih ugovora koje je sklopila s vjerskim zajednicama, u potpunosti financira škole čiji su osnivači vjerske zajednice. Nadalje, u vrijeme koronavirusa i online nastave, Država na indirektan način prisiljava privatne škole na kršenje ugovora kojeg su sklopile s roditeljima učenika, s obzirom na to da je tim ugovorima predviđen i odgojni moment, dok je istovremeno sebe pokrila izmjenama Zakona o obrazovanju u osnovnim i srednjim školama. Što se tiče dostupnosti privatnog školovanja učenicima čiji su roditelji slabijeg imovinskog stanja, Červar navodi da je u njihovoj školi mjesečna školarina iznosila 1.500 kuna.

- To je iznos koji je znatno manji od ostalih privatnih škola u Hrvatskoj, kaže Červar.

Na pitanje o potencijalnom "kupovanju diploma" i "gledanju kroz prste" u privatnim obrazovnim ustanovama, što javnost smatra gotovo pa činjenicom, Červar daje primjere svojih bivših učenika koji, tvrdi, sada, kad su prešli u državne škole, imaju više ocjene nego što su imali u privatnoj školi. Priznaje, međutim, da je dobar dio njegovih učenika imalo prilagođen način rada, što zbog obaveza u sportu, što zbog problema u usvajanju gradiva.

Profesor Branimir Červar, uz svu želju, ipak ne gaji optimizam glede budućnosti privatnog obrazovanja u Hrvatskoj, no nastavlja tim pravcem jer, kaže, ne radi taj posao zbog profita, već se smatra entuzijastom. Ove godine osnovao je ustanovu Pitagora za obrazovanje odraslih, što bi u vrijeme rastuće mobilnosti na tržištu rada i česte potrebe za prekvalifikacijama moglo biti vrlo korisno samim korisnicima, ali i poslodavcima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter