Više od pola milijuna kuna utrošit će Grad na prigodnu dekoraciju ulica. Doduše, dekoracija je stara, što je i u redu, zbog čega bi se trošilo na novu, kao što se jučer, na Crni petak, kupovao milijunti par traperica.
No, neki će sitni popravci, pregorjele lampice, stajati pola milijuna koja se običnom građaninu, nesviklom na velike cifre, može učiniti puno.
Nevoljko priznajem, vesele me te šarene lampice na Korzu, sjajni Djed Mraz i stablo koje priča, vruće vino s cimetom, sjajni sobovi od žice koji vuku saonice. Odvezla bih se njima u neki bolji život. Hvata me, kao i obično, napad patetike.
Doduše, u tim saonicama neće biti darova za baš sve Puležane. Uljanikovce, na primjer, koji se nedavno dobili 300 kuna pomoći od lokalne i regionalne samouprave. Zapravo, kad od tog izdašnog milodara kupe pokoju štrucu kruha i mlijeko, vjerojatno im neće ostati za lampice koje im pregore u stanu. Ukoliko im, u međuvremenu, nisu isključili struju.
Grad je prigodno šaren i blještav. Sjaje se Korzo, Prvomajska, Flanatička, Istarska, jelka će zabljesnuti na Portarati, nad Forumom se nadvila golema disco kugla. Ironično, ulicu iza, preko puta uništenog Uljanika, na mjestu nekadašnje ćevabdžinice, bode oči kafić Arsenal. Lijepo uređen, industrijskog dizajna, koji podsjeća na željezne grdosije u koje je ugrađena istarska pamet, uljanikovcima i Puljanima šalje jasnu poruku o tome što će se u pulskoj luci događati u bliskoj budućnosti. Prije nego što su im isporučene ikakve studije i programi restrukturiranja. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)