Prepucavanja i nadmudrivanja političara dio su političkog folklora koji je karakterističan za sva demokratska društva, a na koji smo se kroz dugo razdoblje adolescencije hrvatske demokracije i mi više ili manje navikli. Naravno da u ozbiljnijim demokracijama birači očekuju da iza takvih diskusija ne stoji samo odgovornost za izgovorenu riječ, već i nekakav plan ili agenda koji služe kao dokaz da cilj nije isključivo kritika. No birači u Hrvatskoj, barem zasad, takva očekivanja uglavnom još nemaju.

Hrvatski birači uglavnom se ponašaju kao nogometni navijači kojima je pobjeda nad imaginarnim protivnikom daleko važnija od samog načina na koji će njihovi miljenici dati pobjedonosni gol. Naravno i političari su toga svjesni pa i javno „nastupaju“ uglavnom isključivo za vlastite birače, pa se i oni koji su u oporbi i oni koji su na vlasti radije i strastvenije bave onim što oni drugi nisu napravili, nego svojim postignućima i planovima. Ta se politička nadmudrivanja intenziviraju s približavanjem nekog od izbornih ciklusa, a kako u godini koja je za nama ni na jednoj od razina nismo morali izlaziti na birališta, donekle smo za njih bili i uskraćeni.

Doduše, početkom prošle godine kao „zicer“ za skupljanje političkih poena činila se situacija u kojoj se našao Uljanik, no nakon prvih žestokih stavova i poruka koje su stizale s raznih strana, kako se situacija pogoršavala politika se polako odmaknula od teme pulskog brodogradilišta. U onom trenutku kada je od toga tko je kriv važnije postalo pitanje kako ići dalje nastalo je zatišje, a to primirje, kad je u pitanju prebacivanje krivice, potrajalo je do prošlog tjedna kad su ga prekršili i u Puli i u Zagrebu.

Njegovo ponovno aktualiziranje zasigurno ne ohrabruje sve one koji svoje nade polažu u aktualni proces traženja strateškog partnera, no budući da još uvijek nije izvjesno kako će taj proces biti okončan, nova runda prozivke između IDS-ove lokalne vlasti i središnje HDZ-ove vlasti u Zagrebu vjerojatno treba iščitavati kao preventivno prebacivanje najvećeg tereta odgovornosti za eventualni neuspjeh i te zadnje šanse za spas Uljanika na onoga drugoga.

I dok s jedne strane proziva Vladu i Horvata za ono što bi oko Uljanika mogla i morala, a propušta raditi, šef IDS-a Boris Miletić i njegova stranka su na lokalnoj razini, oko nekih drugih tema, na meti prozivki zbog istih razloga. Najaktualnija od tih tema najavljeno je davanje koncesija na pulskim plažama. Građanska inicijativa ukazala je na to da je gradska vlast mogla, morala, te je, iz ovog ili onog razloga, proceduru vezanu uz donošenje odluke o koncesijama propustila odraditi na dovoljno transparentan način. Da bi to trebala biti jedna od glavnih zadaća gradske oporbe očito su nakon bure koje se podigla zadnjih dana shvatili i u pulskom SDP-u, pa su odlučili „zajahati“ taj val i malom diverzijom na račun pulskog gradonačelnika pokušati pokupiti simpatije onih koji mu i zbog plaža, ali i zbog nekih drugih propusta koji mu „stoje na duši“, baš i nisu naklonjeni.

Nominiranjem prvog čovjeka Pule za dodjelu tradicionalnih nagrada koje se dodjeljuju u svibnju za Dan grada pulski SDP-ovci su se ironično osvrnuli na ono što su po njima dosadašnje zasluge prvog čovjeka grada i na „zamalo“ realizirane projekte u Gradu. Premda satiri u Hrvatskoj u zadnje vrijeme ne cvjetaju ruže, a ni Hrvati ne pokazuju neki pretjerani smisao za humor, pulskim SDP-ovcima definitivno treba odati priznanje za uloženi trud i rezultat njihova rada. Uz pravovremene reakcije i vlastite prijedloge rješenja za prijedloge koji se kritiziraju mogao bi ovo biti uvod u jednu dobru godinu u radu Gradskog vijeća. Uostalom, uz bolju oporbu i vlast će se bar morati truditi biti bolja.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961