ZELENA PULA
POSLJEDNJI CEDAR Stogodišnje stablo u vrtu austrougarske vile na Verudi od sječe brani 84-godišnji Aldo Moferdin: "Bojimo se da će nam se srušiti na kuću"
"Stablo je visoko i ima krošnju, sigurno da se malo njiše kada puše, ali ima i duboko korijenje. Cedrovi su vječna stabla. Pitanje je koliko olako Grad daje dozvole za rušenje." Aldo Moferdin (Snimio Milivoj MIJOŠEK)
Nemoguće mi je zamisliti ovo dvorište bez cedrova. Otkad ovdje živim, ova kuća ima stabla, kao i sve okolne. Kad su ga prošle godine došli srušiti, suprotstavio sam se. S autom sam stao ispred stabla. Prepriječio sam im put pa su morali odustati, emotivan je Aldo, koji se u kuću doselio s 13 godina, daleke 1949.
Drvored stoljetnih cedrova nekoć je krasio dvorište austrougarskih vila u Budicinijevoj ulici na Verudi u Puli. Sada je ostao još samo jedan. Tog posljednjeg Mohikanca rukama i nogama od sječe brani 84-godišnji Aldo Moferdin, starosjeditelj s kućnog broja 6a. Otpiliti ga, pak, žele sustanari iz kuće na broju 6 s kojima dijeli perivoj. Oni strahuju da će se staro stablo jednog dana srušiti na njihov dom.
- Nemoguće mi je zamisliti ovo dvorište bez cedrova. Otkad ovdje živim, ova kuća ima stabla, kao i sve okolne. Kad su ga prošle godine došli srušiti, suprotstavio sam se. S autom sam stao ispred stabla. Prepriječio sam im put pa su morali odustati, emotivan je Aldo, koji se u kuću doselio daleke 1949., kada je imao svega 13 godina. Već je tada, priča, cedar bio visok. Star je, procjenjuje, više od sto godina, posađen je kada se gradila i vila, na početku prošlog stoljeća.
Za posljednji cedar Alda veže nebrojeno puno uspomena. Živopisno opisuje ptičice koje ga s njega cvrkutom bude svakog dana pred zoru i vjeverice koje su u njegovom djetinjstvu skakale s grane na granu.
- Tri cedra u tom nizu već su srušena, kao i jedan iza kuće. Pililo ih se jedno po jedno od 2012. godine. Onda je na red došao i ovaj posljednji, pojašnjava, pokazujući nam pritom fotografiju dvorišta iz 2009. godine kada je drvored još bio vidljiv s ceste.
Aldo je sa susjedima u lošim, gotovo neprijateljskim odnosima. Dijalog je nemoguć. Njegova priča tek je jedna strana medalje. Jedan od susjeda kojeg smo zatekli kod kuće tek nam je kratko poručio da za rušenje stabala imaju dozvolu Grada.
- Želimo ga maknuti jer se bojimo da nam se sruši na kuću. Hoće li nam Aldo platiti štetu?!, pita nas Aldov susjed na broju 6a. Govori da je Aldo unazad nekoliko godina također tražio rušenje stabala, ali iz susjednog dvorišta. Opako su mu se, prepričava, naginjali na krov. Tada mu, veli, nije smetalo što se ruši staro drveće.
Aldo ne skriva da je povijest bolesti sa susjedima dugačka priča. Smatra da se njegovi oponenti upravo radi toga inate. Ipak, smatra, zbog njihovog sukoba stoljetni cedar ne bi smio postati hrpa drva za ogrjev. Potvrđuje da su susjedi za rušenje stabala dobili dozvolu. "Grad Pula je odobrio, ali nas nitko nije informirao o tome. Kad su došli, pitao sam ih što rade i tek sam onda saznao o čemu je riječ", kaže Aldo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
