Centar bi mogao oživjeti davanjem prostora obrtnicima, umjetnicima, ugostiteljima, udrugama, galerijama, hand-made proizvođačima, organizatorima ciljanih događaja, ali potrebno je pronaći prostor i za društveno-socijalne projekte, smatra Irena Burba * Pravi problem ne leži u asfaltnom podu koji je lako zamjenjiv, već u nedostatku raznovrsnog javnog programa koji će angažirati korisnike prostora da ovu ulicu ciljano posjete tijekom cijele godine, kaže Breda Bizjak

Pula je u stanju trajne i dostojanstvene propasti, rekao mi je svojedobno u intervjuu za naš list feralovac Boris Dežulović, misleći pritom da i nije sve tako crno jer to propadanje može proizvesti neke sjajne stvari, poput Sajma knjiga, o čemu ušminkani gradovi poput Splita mogu samo sanjati.

Čuli smo dakle, da propast može biti uzvišena i dostojanstvena, pače, proizvoditi odlične stvari, pa bi je, smatra Dežulović, trebalo učiniti održivom i ostaviti trajnom. Osvrnuo se tada na čuvenu pulsku tapiju, koja je postala toliko slavna da je dobila i ukoričeno izdanje. Tapija je stanje uma, ali i stanje središta grada, pulskog prstena koji, nakon što ode posljednji turist, postaje zona sumraka, ispražnjena od prolaznika, namjernika i sadržaja koji bi im se mogli ponuditi.

Korona je ispraznila Ulicu Sergijevaca (Prvomajsku) i Kandlerovu puno prije nego što bi to učinila smjena godišnjih doba. Centar je ponovno pust, poslovni prostori se zatvaraju, fasade se ljušte, ulice su zapuštene. Sve je isto kao i lani: sumorno, sivo, tapijasto. Stanje centra grada neke je naše sugrađane bacilo u stanje očaja, a da taj očaj ne bi postao trajan i održiv, nekoliko smo sugrađana, arhitekata, umjetnika i pripadnika civilnog sektora, upitali na koji bi se način središte moglo oživjeti i barem približiti Flanatičkoj i trbuhu grada gdje, barem u jutarnjim satima, života ipak ima. 

Na koji bi se način trebale urediti Kandlerova i Ulica Sergijevaca? Kakvo bi popločenje trebalo postaviti, urediti pročelja, ulaz u poslovne prostore? Kojim bi djelatnostima ulice trebale biti prepuštene, osim trgovini?

Breda Bizjak, predsjednica Društva arhitekata Istre, kaže da te dvije ulice treba razumjeti u kontekstu cjeline starogradske jezgre, kao njen vitalni dio od početka nastanka - glavne ulice cardo maximus i decumanus maximus.

Povezane vijesti

• Nedostaje još 100 milijuna za izgradnju novog školskog centra na Stoji
• Kroz vrtlog zvuka i svjetla do Trke na prstenac
• Obilježena važna godišnjica rovinjskog Centra za povijesna istraživanja IZNIMNO ZNAČAJNA KULTURNA I DRUŠTVENA ZBILJA