Josip Tomišić iz Tomišići na Žminjštini obnovio je staru vršalicu za žito koju nam je s ponosom pokazao, jer kako kaže radi se o obiteljskoj ostavštini za koju je emotivno vezan. Vršalicu su 1935. godine kupili njegov otac Josip s Braćom, Matom i Ivanom. Oni su u to vrijeme bili napredni poljoprivrednici pa su, kao takvi, od tadašnjih vlasti dobili kredit kojim su, osim ove vršalice kupili traktor i još neke poljoprivredne strojeve poput stroja za vađenje krumpira koji se još uvijek mogu upotrijebiti. Vršalicu, koja je u to vrijeme bila jedna od modernijih braća Tomišić otišli su kupiti u Piacenzu, u tvornicu "Bubba" u kojoj je 1934. godine ova vršalica proizvedena.

Radili po cijeloj Istri

- Ovo je jedna od kvalitetnih vršalica, a u obitelji Tomišić koristila se do 1980-tih dok se na žitnim poljima nisu pojavili kombajni i istisnuli vršalice, kaže Josip Tomišić. Prema pričama koje je čuo od oca prva vršidba, odnosno, kako kaže, makinanje ovom vršalicom obavilo se odmah po njenom dolasku u Istru u Šijani. Tomišići su bili traženi "makinači" pa su radili po cijeloj Istri. Vršiti su počeli u krajevima uz more gdje je žito ranije dozrelo, a potom su se sa zrenjem žita kretali prema unutrašnjosti sve do obronaka Ćićarije i Učke. Počinjali su koncem lipnja ili početkom srpnja, a završavali koncem kolovoza, za Bartulju, kaže Josip. Toliko su posla imali da su mjesecima izbivali iz Tomišići. Nakon Drugog svjetskog rata makinali su po direktivi, a vršidbu je pratio kontrolor kako bi se svako zrno žita našlo u vreći, jer zemlji koja je izašla iz rata hrana je bila itekako potrebna. Tomišići su za obavljen posao uzimali ušur (naturalnu naknadu) od četiri posto. To je žito kasnije preuzimala država uz novčanu naknadu, kaže Josip.

Nakon razdoblja zadrugarstva makinali su do konca 1960-tih po cijeloj Istri. Tada se pojavilo više vršalica, pa se Tomišići nisu željeli natjecati s konkurencijom, ali za svoje potrebe i za prijatelje i dalje su makinali na svojoj "Bubbi". Tijekom vremena i ona im je postala nerentabilna pa su je ostavili pod jednim drvetom pod kojim je stajala gotovo 30 godina, sve dok je Josip 2010. godine nije sklonio u svoju radionicu, na suho, sa željom da je kad-tad restaurira.

Vajk bila zelena

Sada kad ima više vremena posvetio se obnovi vršalice. Srećom njegov su otac i stričevi bili skrbni vlasnici vršalice, dobro su je održavali pa su svi vitalni dijelovi na njoj i danas originalni, jedino je malo više posla bilo s drvenim dijelovima koje je, kaže Josip, majstorski izradio stolar Mirko Macan iz Petešljari. Tako je nakon mjeseci marljivog rada vršalica "Bubba" zasjala kao nova. Kako to da je ova vršalica zelena, kada su ostale, kao radni strojevi bile crvene, žute ili narančaste.

-Makina "Bubba" je vajka bila zelena. Ja san hodi po Italiji i vidi originalne slike i vajka je takova makina bila zelena i zato san je tako pitura, kaže Josip, a na pitanje što će sada s vršalicom odgovara:

-Napravi san je za svoju dušu, ali ko ken rabi moremo je provat za turizam, da mladi vide kako se nikada makinalo. Uostalom uživat ću u njoj, ča mi je već čuda lijet bila želja, kad san je gleda onako pušćenu pod drijevon.  

Povezane vijesti

• Na listi za dom nalazi se 2.700 starijih osoba, a čekaju i po 10 godina: ZAHTIJEVAMO VIŠE SREDSTVA U PRORAČUNU ZA DJECU I STARIJE 
• Istarski profesor i svježi akademik koji je prouzročio tešku prometnu nesreću u pijanom stanju porijekom je iz Vineža. ISKLJUČEN JE SA SVEČANOSTI PROGLAŠENJA NOVIH ČLANOVA HAZU