Na Politehnici se trajno zagubila akademska hrabrost. I čast

Nakon što je revizorsko izvješće pokazalo da na pulskoj Politehnici postoji niz problema i zakonskih nepravilnosti u poslovanju, zbog čega je jučer kao najodgovornija osoba smijenjen dekan Davor Mišković, hoćeš-nećeš postavlja se niz pitanja. Na primjer, je li njegova smjena interesno motivirana, pa se priprema teren za politički podobno imenovanje, ili je dekan naprosto smijenjen iz opravdanog razloga kao što je loše upravljanje financijama i poslovanjem Politehnike.

Istarska županija kao osnivač Politehnike, koji je pritom izdašno i financira, u cijeloj situaciji reagirala je nespretno, zakašnjelo i prestrašeno. Odgovorni u Županiji trebali su shvatiti da je, što god oni o tome mislili, pravodobno i transparentno komuniciranje s javnosti od iste važnosti kao i težina odluke koja je donesena. E sad, konkretno, što je Istarska županija mogla i(li) morala napraviti uvidom u revizorsko izvješće? Na dispoziciji su joj ostala samo dva poteza. Prvi: prihvaćanje revizorskog izvješća kao vjerodostojnog dokumenta temeljem kojeg se legalno i legitimno smjenjuje dekana Miškovića. Drugi: neprihvaćanje revizorskog izvješća kao nevjerodostojnog dokumenta s kojim se može obrisati nečija stražnjica.

Osnivač je logično povjerovao revizoru koji je na desetak stranica taksativno i prilično argumentirano objasnio brojne utvrđene nepravilnosti. Ako je Istarska županija povjerovala revizoru, nije joj preostalo ništa drugo nego da se zahvali dekanu na dobrim stvarima koje je učinio i smijeni ga zbog loših koje su utvrđene i nisu tako bezazlene kakvim ih se pretjeranom bukom u eteru i skretanjem pozornosti na neke druge stvari pokušava predstaviti. Ako je kojim slučajem revizorsko izvješće netočno, površno, tendenciozno, ako nije napravljeno po pravilima struke, već u interesu i po specijalnoj narudžbi naručitelja, onda revizoru slijedi tužba i gubitak licence. No, budimo realni, postoji li revizor koji bi se tako zaigrao? Teško.

Isto tako je teško prihvatiti da neki u akademskoj zajednici ne razumiju da nitko, pa tako ni oni, nije izuzet od odgovornosti za vođenje poslovanja. Zakone treba primjenjivati, isto kao i razne pravilnike i statute. Pripadnici akademske zajednice u tome moraju biti tvrdoglavo uporni i dosljedni. Teze o tome da bi se u svakoj ozbiljnijoj instituciji ili ustanovi, kad bi bile podvrgnute konkretnijoj i preciznijoj revizorskoj kontroli, pronašli nedostaci i nezakonitosti u poslovanju kao što je sad slučaj s Politehnikom, opasno je relativiziranje. Takvo razmišljanje je predsoblje anarhije i nepoštivanja sustava. Sustava, idemo korak dalje, čiji dignitet prema vlastitom priznanju dekan Mišković nije mogao ili znao sačuvati.

Pojašnjenje: u svojim posljednjim danima mandata dekan Mišković se od prilično kompromitirajućeg revizorskog izvješća pokušao obraniti napadom na osnivača, Istarsku županiju. Proturio je informaciju da mu je župan Valter Flego nametnuo obvezu da na Politehnici zaposli Dijanu Drandić. Ona je pak supruga Valtera Drandića, predsjednika Županijske skupštine, istaknutog i moćnog IDS-ovca i bivšeg gradonačelnika Pule. OK, ako je bilo tako kako tvrdi Mišković, to je za svaku osudu, a kazna bi krivce za ovakav oblik uhljebništva koji se ne zaboravlja već ostaje uklesan u kolektivnoj memoriji mogla sustići na izborima. Ali, pobogu, kakve veze ima zapošljavanje Dijane Drandić s revizorskim izvješćem i smjenom dekana Miškovića? I zašto je Mišković o tome progovorio tek kad je shvatio da će biti smijenjen? Što, nažalost, zaključi nego da se negdje u bespućima hodnika Politehnike trajno zagubila akademska hrabrost i čast. Šteta.