Neki se pitaju, a i na društvenim mrežama se komentira zašto smo pisali o Hamzi? Kao, koga briga što taj Bosanac misli, neka ode u Bosnu, ovdje mu nije mjesto… Ili, kao kritika upućena našem listu, zašto pišemo o nekom tamo Hamzi kojem, prema vlastitom priznanju, ni Istra ni Hrvatska ne izazivaju ni minimum emocija ni osjećaj pripadnosti ovoj regiji i državi, za čiju reprezentaciju nije navijao na Svjetskom nogometnom prvenstvu? Kritika je išla i korak dalje: zašto ne pišemo o našim uspješnim ljudima?

OK, redom. Zašto smo, dakle, pisali o Hamzi? Odgovor je kratak i jednostavan. Zato što je Hamza, rođen kao Istrijan Mario, a danas je svojom odlukom i slobodnim izborom izjašnjavanja u Hrvatskoj i rodnoj Puli postao Bošnjak, realan lik. Lik koji stvarno postoji. Živopisan, osebujan i atraktivan zbog izgleda i oblačenja, Hamza je zbog toga istodobno i neshvaćen i iritantan. Njegovi pogledi na Hrvatsku i žene, na rat i BiH, mnogima su nejasni i neprihvatljivi, gotovo irealni za tradicionalnu i zatvorenu Istru. Na trenutke zvuči kao osoba koja bi mogla predstavljati sigurnosnu prijetnju, no opet, kad se dobro proanalizira što govori, evidentno je da to ružnije zvuči, nego što je stvarno opasno.

Teško je reći da li Hamza namjerno, svjesno i otvoreno provocira, pa namjerno potencira mnogima u Istri, s obzirom na ovdašnji način života, krajnje neprimjerene stavove. Poput, na primjer, dogovorene ženidbe sa zamotanom ženom koju će u Labin dovesti iz Bosne ili Sandžaka. Ili kad traži da mu se po svaku cijenu riješi stambeno pitanje i dodijeli nekakav posao. No, nije ovdje riječ o Hamzi koji se na svoj način bori za svoj životni izbor i golu egzistenciju.

Ako je vjerovati podacima o broju pregleda, a nema sumnje u njihovu autentičnost, u danu objave tekst o Hamzi na portalu Glasa Istre bio je uvjerljivo treći po čitanosti. To govori o interesu naših čitatelja, posebno mlađih koji su najveći konzumenti portala, i za ovakve osobe. Objavljivanjem teksta o Mariju Sršenu koji je postao Hamza, naš je list zadržao liniju koji smo si zacrtali. A to je da budemo zanimljivi, ozbiljni, mozaični i, uvijek i prije svega, vjerodostojni. I da za nas nema tabua. Nema zabranjenih tema, kao što nema ni nedodirljivih.

Istra nije samo najbolja županija u Hrvatskoj za život, Istra nije samo raj za hotelijere, ugostitelje i turiste. Istra nije samo IDS i regionalizam. Istra je i Hamza i brojni drugi "Hamze" čije su sudbine i načini života bogatstvo ove regije. Ovdašnjoj javnosti trudimo se predstaviti čudne i neshvaćene poput Hamze, jer i takvi imaju pravo na svoj kutak pod vedrijim bojama obojanim istarskim nebom. Trudimo se, još više i češće, predstaviti i osobe poput priznatog dizajnera Borisa Ružića koji svojom kreacijom, energijom, znanjem i očuvanjem istarske kulturne i graditeljske baštine pomiču granice. Trudimo se pronaći i afirmirati obitelji poput medulinskih Delića koji su stvorili svoju avioflotu i predstavljaju uspješnu obitelj koja doista živi u oblacima.

No, kao što nije samo Hamza, Istra nije samo Boris Ružić i obitelj Delić. Istra je regija koegzistencije različitosti po mnogim kriterijima. U tome je njena veličina. A Glas Istre je tu da različitosti pronalazi i objavljuje.

Povezane vijesti

• Na Politehnici se trajno zagubila akademska hrabrost. I čast
• Rovinjski poučak za sve roditelje u Istri