Minaret nad Pulom

Treba li u Puli konačno izgraditi Islamski vjerski centar pitanje je koje se postavlja desetljećima. Aktualizirano je pred točno deset godina, 2009., kada je idejni prijedlog za izgradnju džamije s minaretom i popratnim objektima predan gradskoj upravi i od tada se o njemu sporadično govori u javnosti, dok vjernici i dalje klanjaju u starom prostoru koji im je na raspolaganju.

Na izgradnju islamske bogomolje u središtu Pule podsjetio je u recentnom intervju u našem listu dugogodišnji IDS-ovac Edi Gobo svojim javnim protivljenjem da se u središtu grada izgradi „toranj”, odnosno minaret. Gobo, koji se predstavlja kao „konzervativni Istrijan” i smatra kako bi IDS trebao postati dio Europske pučke stranke, protivi se „tornju” jer on ne pripada tri tisuće godina staroj pulskoj povijesti te mu nije mjesto u središtu grada gdje živi domicilno stanovništvo.

S druge strane, Edi Gobo kaže da se Istrijanima mogu smatrati oni što su u Istru stigli prije dvadeset godina i prihvatili naše običaje.

Dakle, pulski islamski vjernici mogu biti Istrijani ako dovoljno dugo prebivaju na svojim adresama, ali ne treba im omogućiti izgradnju „tornja” u Valmadama, jer on nije prikladan našem svjetonazoru i okolišu, kaže Gobo. Muslimani mogu, napokon, prema bivšem IDS-ovom tajniku, imati džamiju, ali predloženi Islamski vjerski centar, s minaretom i izgledom koji oblikom podsjeća na pulski gradski krajobraz, nije prihvatljiv.

Očito, u raspravi o islamskom vjerskom objektu nestala je ideja suživota, razumijevanja, multikulturalnosti, multietničnosti i multikonfesionalnosti. Postavljaju se nove granice tolerancije prema onima koji drukčije razmišljaju i mole, odnosno prema vjerskoj zajednici koja u Puli postoji i djeluje najmanje sto i pedeset godina. Još je 1864. godine u austrougarskoj kasarni Marije Terezije izrađena džamija s minaretom za potrebe vojnika muslimana, dok je rad Islamske zajednice u Puli obnovljen pred pedeset godina, 1969. i to u prostorijama – Adventističke crkve.

Problem izgradnje Islamskoj vjerskog centra u Puli – kojeg je 2011. godine pokušao financirati tadašnji libijski „faraon” Moamer Gadafi – stoji na mjestu od 2015. godine kada su se protiv njega pobunili građani (navodno, bilo ih je samo 105), a koji bi trebali živjeti u njegovom susjedstvu. Komisija osnovana da se pronađe nova lokacija nije uspjela pronaći rješenje pa je pet tisuća ovdašnjih Muslimana ostavljeno na čekanju.

Razmišljanje Edija Goba o „tornju” i Islamskom vjerskom centru kojeg ne treba izgraditi sigurno nije usamljeno i ne predstavlja rijetkost. Sudeći po aktivnostima gradskih činovnika na rješavanju problema, Gobo i među njima ima dosta svjetonazorskih prijatelja. Razlika je samo u tome što on govori otvoreno i bez neprekidnog pozivanja na suživot kojeg nema ako su „tornjevi” u pitanju.