REAGIRANJE "Tko je zaslužan što Pula prije 30 godina nije razorena?" (2)
Kijurko laže da sam hodao po Puli naoružan i prijetio ljudima
Glas Istre
Na osnovi zakona o tiskanim medijima RH, molim Vas da objavite moje reagiranje na niz neistina i kleveta iznesenih u tom napisu vezanih uz moje ime.
U napisu gosp. Žižovića spominje se navodne izjave Branka Kijurka koji je u vrijeme tih događaja bio načelnik PU u Puli. Tu su i izjave povjesničara dr. Dukovskog koji je nedavno objavio knjigu o 119. br. ZNG RH, u suradnji sa brigadirom u mirovini, Davorom Grgorovićem.
Po istoj recepturi te osobe, "svjedoci vremena" iznose neistine i blate moje ime, a da im ne pada na pamet da meni, koji sam učesnik, akter tih događaja pruže priliku da i ja nešto o tome kažem.
To nisu bila laka vremena. Te 1991. godine, promijenio se život mnogih ljudi.
Ispod podnaslova "Atentat na Delbianca", pišete da su Puli "o glavi radili ljudi izvana", ja nisam "izvana", u Puli živim od 1975. godine.
U ZNG sam stupio dragovoljno 25.07.1991. (načelnik topništva 3. "A" br. ZNG - Osijek).
Gospodin Kijurko spominje moje napuštanje JNA 1988. i neke teške dijagnoze, što je vrlo ružno. Nije bilo drugog načina da izađem iz te vojske, u kojoj su monopol imali ljudi iz najbrojnije nacije tadašnje države.
Gosp. Kijurko laže da sam hodao po Puli naoružan i prijetio ljudima - koji su to ljudi - on je bio šef policije. Ima li koja prijava o tim prijetnjama?
Taj čovjek u svojim izjavama uvodi inovacije - kaže da je komunalna palača bila osvijetljena, pa nismo znali u koji prozor ciljati.
To su gluposti, i znak starenja dotičnog gospodina - u 15 sati kada smo bili na trgu bio je dan.
Nije bilo nikakve pucnjave, ja sam (sam) krenuo prema ulazu u općinu, tu je ispred bio zapovjednik spec. postrojbe PU - istarske, gosp. Skender Hasimi (danas živi u Poreču).
Pitao je gdje idem - rekao sam "u krizni štab - da pitam, ako njima nismo potrebni - da nas puste u Karlovac, ili negdje gdje smo potrebni. Rekao je da tu nema nikoga, ušao u "đip" i rekao da idemo za njim.
Zašto Kijurko i vrli povjesničar Dukovski ne kažu nešto o tome kako su me primili, kakva je bila uloga sekretarijata NO Pula i općinskih struktura u osnivaju 1. postrojbe ZNG.
Nama (u Fažani) nisu dali ništa, nismo imali niti telefon, nakon tri dana donijeli su 5-6 pušaka (lovački karabin - pola neispravno).
A u Loborici su paralelno osnivali postrojbu koja je dobila sve, oružje, vozila, sredstva veze i kozu na rukavu. To je bio dio bataljona TO, iako su primili zapovijed iz ministarstva da se te postrojbe raspuštaju te se ne mogu mobilizirati.
Vidite gosp. Kijurko, da ste Vi u tim događajima bili "čisti", a ja tako veliki grješnik - bio bih suđen i osuđen ali nisam.
Sramotno je da od godine do godine, od okruglog stola do drugog okruglog stola izmišljate i dodajete na tu svoju hrpu laži - može Vam se malo i oprostiti jer očigledno starite.
1991. godine i 1992. (do rujna) bio sam načelnik topništva u 119. br. HV - Pula, a potom do umirovljenja 1995. g. u pomorskom zapovjedništvu za Sjeverni Jadran - načelnik obalnog topništva, a potom zapovjednik obalne topničke grupe.
Što se tiče bilo čijih zasluga da Pula u tim danima ne bude razorena, ja nisam mjerodavan to ocjenjivati.
Nitko ne spominje da je bivša JNA "očistila" vojnu bolnicu, a isto tako i aerodrom. Iz bolnice je odnijeta sva oprema, čupali su i električne instalacije, a ostalo je na tisuće "vojnih osiguranika" kojima je i dalje bila potrebna zdravstvena zaštita. Sa aerodroma je isto tako odnijeto sve - kompletna oprema kontrole leta a ostavili su na tisuće mina koje su već prvi dan nakon njihovog odlaska odnijele četiri ljudska života.
Kada je gosp. Delbianco bio gradonačelnik u posljednjem mandatu, odazvao se mojem pozivu da se sastanemo. On, gospodin Damir Radnić i ja sjeli smo na stol u jednom pulskom kafiću i pričali oko 45 minuta o minulim vremenima. Razjasnili smo mnoge nesuglasice iz te 1991. godine.
Nakon toga se više nismo zaobilazili kada bi se susreli u gradu. Pridružujem se ideji da se gosp. Delbiancu dodijeli ulica ili trg. Možda bi marina koja se gradi na Katarini i Monumentima mogla nositi njegovo ime.
Bojnik HV u mirovini Mijo Lalić
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
