Gotovo nestvarno zvučala je zloguka najava sindikalista da bi Pulapromet, sigurna gradska firma, mogla ostati bez stanovitog broja šofera i javni bi prijevoz mogao biti doveden u pitanje. Plaće im, kažu sindikalisti, nisu povećane punih deset godina, pa bi mnogi nezadovoljnici mogli napustiti tvrtku i siguran mjesečni prihod. Koji za jedne iznosi oko pet tisuća, a za druge šest, pa i više tisuća kuna. Kad se to zbroji i podijeli, dolazimo do prosjeka od neto 6.140 kuna za - 2017. godinu. Što i nije toliko loša plaća, reći će mnogi, usporedi li se s onima u okruženju.

A onda nam se obratilo nekoliko šofera, pa i jedan koji je prije pet godina otišao u penziju, žaleći se na šikaniranje i mobing na radnom mjestu. Sve to radi se suptilno, formalno ne kršeći zakon. Recimo, uvjetuje se radniku da prebaci prebivalište na Pulu, kako bi se smanjili putni troškovi. Jasno da radnik na to ne mora pristati, ali ga poslodavac ne mora ni zaposliti. U toj perfidnoj igri nepisana pravila su vrlo jasna. Ako bilo što kažeš, pogriješiš ili odeš na bolovanje zato što si bolestan, odmah završiš na liniji za Jadreške, požalili su se nepoćudni. A ondje ti ne gine do tisuću kuna manja plaća jer prodaš manje karata. Pet posto plaće ovisi o količini prometa u busu. Zato krema stalno vozi za Stoju i Verudu. Ondje ima keša. Jučer nam se ponovno javio jedan radnik koji kaže da je, otkako je bio na bolovanju zbog djetetove bolesti, stalno u Jadreškima.

Jadreški im dođu kao kletva. Direktor Igor Škatar, s druge strane, ne odgovarajući na naš upit o šikaniranju i kažnjenicima u Jadreškima, priopćava da ugovor o radu ne određuje liniju koju će šofer voziti. I na taj način zapravo neizravno daje do znanja da će neki šoferi voziti linije koje im se odrede. Pa makar peljali non-stop u Jadreške. A stvar bi, naprotiv, trebala biti drugačija. Ako linije određuju dio plaće, onda bi svi u jednom gradskom poduzeću trebali biti podjednako kažnjeni. Ili privilegirani.

Nije to, međutim, slučaj samo u Pulaprometu. U nekim boljim Uljanikovim vremenima pisali smo o problemu prevelikog stimulativnog dijela plaća. To nije dobro, upozoravali su tada sindikalisti, jer se stimulacija može zloupotrebljavati i dodjeljivati ovisno o simpatijama nadređenog prema određenom radniku. A stimulacija bi u svojoj biti trebala biti pozitivna. Potaknuti radnika da radi bolje i više. Dobro je i pošteno nagraditi boljom plaćom onog tko radi bolje i više. Jer će u konačnici i finalni proizvod biti bolji. O kojem ovisi plaća cijelog kolektiva.

Škatar, nadalje, nemušto odgovara da je "u procjeni poslodavca, odnosno po njemu ovlaštene osobe, kako optimalno uskladiti raspoložive kapacitete". Što znači ta rečenica? Znači li to da se neki, uvijek jedni te isti, optimalno raspoređuju u Jadreške, a drugi na Stoju? Nije nam poznato što stoji iza te rečenice.

S druge strane, ispovijest vozača vrlo je jasna. Jedan od njih najavio je odlazak iz firme. Pa onda ni zloguka najava sindikata s početka priče više nije gotovo nestvarna. Ona je gotovo stvarna. 

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961