Istarski SDP - obično ništa

(D. ŠTIFANIĆ)

Nismo ni na čijoj strani, kaže predsjednica pulskog SDP-a Sanja Radolović. Sve se mrvi i rasipa, raspada na proste faktore, a ona nije ni na čijoj strani. E, to se doista može nazvati odlučnošću. Ona je skoro odlučna u tome da nije ni na čijoj strani. Ni na Bernardićevoj, iako je jasno da je više na njegovoj, ni na Grbinovoj. Jer vremena su teška, valja u njima nekako preživjeti, a kako drugačije nego nesvrstanošću. Jer u tome su SDP-ovci specijalisti. Još od svog postanka.

Uvijek su tako preživljavali. Nikome se nisu previše zamjerali. 'Ajde, u vrijeme Milanovića bilo je i toga. Tada je istarski SDP, uz Zoranovo amenovanje, postao opozicija IDS-u. Barem nešto od njih. I tu su poziciju nekako automatski zadržali i nakon Milanovićevog odlaska. No, ne zato što im se ostajalo u opoziciji, zato što im je dosta IDS-ove brontosaurske vladavine, već jednostavno nisu znali što će. Stvorili su neke pozicije, neke svoje utvrde u Istri, poput Fažane i Umaga, koje su izrazito opozicijske IDS-u, pa na tim strujama plutaju i na regionalnoj razini. Priznat će mi jedan istaknuti istarski SDP-ovac: "Zoki (Milanović) je odlučio ući u fajt s IDS-om, dok se Bero (Bernardić) ne petlja u naš rad, pušta nama da odlučimo hoćemo li i s kime surađivati ".

Nekome možda može izgledati pozitivno da ga šef stranke ne tlači time tko je poželjan, a tko manje poželjan partner na lokalnoj razini (pogotovo u Umagu gdje je SDP u koaliciji s HDZ-om), ali problem je što taj šef očito nema nikakav plan. Jer nije Milanović ušao u sukob s IDS-om samo tako, jer mu je to bilo simpatično. Točno je znao što je time htio postići. Valja pritom podsjetiti da je prije Milanovića SDP gotovo nestao u Istri, odnosno toliko se stopio s IDS-om da su slobodno mogli spojiti skraćenice u IDSDP.

Danas su opet u teškoj poziciji. Barem na papiru izgleda tako. Jer jedan od najvećih zagovornika Bernardićeve smjene njihov je dojučerašnji kolega, prijatelj. Ne mogu se tek tako odreći Peđe Grbina s kojim su ruku pod ruku rušili neke stare, proideesovske kadrove, uz čiju su pomoć zauzimali današnje visoke pozicije u svojim lokalnim organizacijama. Ili mogu?

Danijel Ferić daje do znanja da su to već učinili. Kaže da Peđa nije na pravom putu. To nije ništa drugo nego odricanje. A kako sve skupa drugačije protumačiti nego raskolom u istarskom SDP-u? Jer ako se oni odriču svog čovjeka koji je potpredsjednik stranke, koji je najviše pozicionirani stranački čovjek iz Istre, kojega su, uostalom, i oni izabrali na tu poziciju, onda ne znam koju drugu riječ upotrijebiti nego - raskol. Otuda i njihova opreznost kada trebaju zauzeti stranu. Očito jesu na Bernardićevoj, ali ako to nedvosmisleno javno kažu, onda postoji opasnost da će im, ukoliko ovaj konačno odstupi, Grbin doći glave. Zato radije nisu ni na čijoj strani. Zato nisu ni pozicija ni opozicija. Zato su - ništa.