28. SRPNJA 1945. – 2. SIJEČNJA 2022.
IN MEMORIAM / IVICA STANIĆ: Ulagao je uvijek u ono što mu je pomagalo da bude bolji čovjek i u tome je uspijevao. I bio je najbolji
Ivica Stanić
Napustio nas je kolega, gospodin Ivica Stanić, umirovljeni sudac Županijskog suda u Puli-Pola.
Svoju bogatu karijeru započeo je kao socijalni radnik, radeći od 15. prosinca 1971. do 4. travnja 1972. u Savezu gluhih i nagluhih Bosne i Hercegovine. Nakon završenog Pravnog fakulteta u Sarajevu 1975., kraće je vrijeme, do 21. siječnja 1976. bio pravni referent u poduzeću "Sigurnost" Sarajevo.
Od 23. veljače 1976. do umirovljenja 28. srpnja 2015. radio je kao sudac. Pravosudnu je karijeru započeo na Općinskom sudu u Bijeljini 1976., a od 1979. bio je sudac Okružnog suda u Tuzli. Od 1985. do 1. lipnja 1992. bio je sudac Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Kraće je vrijeme, tijekom 1992., radio i na Višem okružnom tužiteljstvu.
Na Općinskom sudu u Puli počinje raditi kao sudski savjetnik 26. srpnja 1993., a sudac postaje 27. prosinca 1993. Ubrzo zbog svog velikog znanja i iznimnih sposobnosti postaje predsjednik Kaznenog odjela Općinskog suda u Puli, a 3. srpnja 1998. sudac Županijskog suda u Puli.
Kolega Stanić bio je prvenstveno Velik Čovjek. Dobar, susretljiv, pažljiv prema svima. Učen, načitan i mudar čovjek kojeg ni najteži trenuci u životu nisu slomili. Ostajao je miran i u najstresnijim situacijama, podnoseći ih uvijek s osmijehom na dragom nam licu.
Bila je čast i privilegij poznavati ga. Bio je užitak čitati njegove odluke, učiti iz njih. Bila je povlastica slušati njegove savjete, profesionalne i životne koje bi dobronamjerno dijelio. Bio je miran, nenametljiv i skroman, iako je obnašao i najviše sudačke dužnosti i sudio najteže predmete kao sudac Vrhovnog suda. Uvijek odlučan u obrani svojih stavova, beskompromisan kada je znao da je u pravu. I uvijek, baš uvijek s onim urođenim osjećajem za pravdu, za poštenje, za ranjive i slabe. Rođen za zahtjevan posao suca. Naš dragi Ivica.
Sudac Stanić bio je nadasve obiteljski čovjek, ponosan suprug Indire i ponosan otac Igora i Vedrana.
Ivicu Stanića sretali bismo subotom na ulicama centra Pule, na kavici u gradu, odjevenog u traperice i sportsku jaknu, s novinama u ruci (i opet, uvijek s osmijehom na licu). Bio je društven, srdačan, duhovit i drag.
Sportaš od mladosti, kada se neko vrijeme i aktivno bavio nogometom. Potom, dok mu je to zdravlje dopuštalo, rekreativno. Bio je i aktivni član Disciplinske komisije Nogometnog saveza Istarske županije. Jedan od onih koje ste i u studenom, ožujku, za lijepog vremena, mogli zateći na plivanju u moru.
Strastveno je volio putovanja. Jednom prilikom je rekao kako čovjek mora odabrati u što će ulagati, a putovanja je smatrao najvrjednijom investicijom zato jer na njima postajemo bolji ljudi.
Ulagao je uvijek u ono što mu je pomagalo da bude bolji čovjek i u tome je uspijevao. I bio je najbolji.
Dragi Ivice, dragi kolega i prijatelju, uvijek ćemo te se sjećati s ljubavlju i ponosom.
Putuj i počivaj u miru.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
