Kad bi pulski gradonačelnik Boris Miletić bio školarac, kao što ga je sad već bivši SDP-ov vijećnik Danijel Ferić opisao na sjednici Gradskog vijeća, zasigurno bi imao dnevnik. Revan đak sve bilježi. Posjedovao bi malu teku u koju zapisuje svoje misli, događaje, jade. Planove i želje. Prijedloge za koncesije.

Bila bi to tajna bilježnica. Za koju bi znao samo on. Čuvao bi je negdje ispod madraca, na sigurnom. Skrivenu od očiju javnosti, da je tkogod ne bi slučajno pronašao. Stoga bi rukopis nesumnjivo bio dječje iskren, transparentan.

Te će pomno ispisane retke nekoliko obrtaja Zemlje oko Sunca kasnije prezentirati Puležanima. I vijećnicima Grada. Iz godine u godinu. Samo tada neće biti neuredno naškrabani i možda umrljani marmeladom slasne krofne iz Puljanke. Štoviše, bit će uredno pečatirani i odgovorno potpisani. Jer tada će nekadašnji učenik c razreda već biti gradonačelnik. Ti će se, dakle, tekstovi nazivati Odluka o donošenju srednjoročnog (trogodišnjeg) plana za davanje koncesije i Odluka o donošenju plana za davanje koncesije. Bit će, unatoč protivljenju oporbe, izglasani na Gradskom vijeću, kao što je to bio slučaj unazad nekoliko dana.

Matematika, vratimo se na sukus priče, đacima najčešće nije omiljen predmet. Ta to već svatko zna. Tim gore ako je, pokušajmo si to zamisliti, taj predmet prvi školski sat. Od silnih brojeva zavrti ti se u glavi, još uvijek zamagljenoj teškim muljem sna.

Na takvom bi se jednom predavanju, moguće je, Miletić šoto banko bavio izvannastavnim aktivnostima. Godišnjim naknadama za koncesije na pulske plaže. Teški bi mu kapci u te rane jutarnje sate zamutili vid. I eto prilike za omašku.

S dnevnikom skrivenim ispod klupe, te bi mu školske godine iznos od 285.495.000 (dvjestoosamdesetpet milijuna i četristodevedetpet tisuća kuna), koliko je tada procijenio da bi prihodovao od koncesija, bio sasvim razumljiv, logičan, ispravan. Samo 365 dana kasnije, još uvijek na tom jutarnjem satu matematike (k vragu i onome tko radi taj raspored) došao bi do sasvim drugog izračuna. Milijunska bi se svota u izračunima i preračunima istopila na samo 450.000 (četiristopedeset tisuća kuna). S obzirom na to da je da je bilježnica tajna, učiteljica ne bi, sve i da je htjela, imala prilike to ispraviti. Možda bi Miletić napravio iznimku pa bi te cifre dao na uvid kolegici iz klupe Ingrid Bulian, ali ona bi u tim trenutcima bila zauzeta uobičajenim pubertetskim problemima. I njoj bi se vrlo vjerojatno učinilo da basnoslovna razlika od 285.045.000 kuna nije nešto vrijedno pažnje.

Bulian, danas zamjenica pročelnika za prostorno uređenje, će unatoč svemu, jasno i nedvosmisleno, kako to i inače biva u redovima IDS-a, stati uz svog šefa. No, ipak će priznati malu grešku proizašlu iz tajnog dnevnika Borisa Miletića.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Ribarska - lijepa, bez duše
• GRADSKA ŠTORIJA Pokvareni Istrijan