RAVNATELJ PULSKE GIMNAZIJE O REFORMI ŠKOLSTVA I ŠKOLI ZA ŽIVOT

FILIP ZORIČIĆ: REFORMA NEMA SMISLA dokle god stolica u školama u Puli, Zagrebu, Vukovaru i Splitu ne bude ista

| Autor: Milan PAVLOVIĆ
(D. MEMEDOVIĆ)

(D. MEMEDOVIĆ)


Sve škole moraju imati jednu smjenu, dvorane za nastavu iz tjelesno zdravstvene kulture, opremu i ostalo. Kod nas se događa, da po tom pitanju, kao i u mnogima, politika prebacuje odgovornost. Ne, gospodo, kad su u pitanju škole, vrtići i bolnice, lokalna i državna vlast moraju zajedno rješavati problem, a ne da u Saboru odlučuju koje će škole graditi prema principu tko je čiji i gdje na vlasti kao primjerice u slučaju Medicinske škole u Puli

Za tjedan dana školska zvona označit će da su za tisuće hrvatskih učenika i njihovih nastavnika ljetne ferije i službeno gotove i kreće nova školska godina. S njima u školske klupe ove jeseni stiže dugo najavljivana kurikularna reforma koja bi prema planu u potpunosti trebala zaživjeti kroz naredne tri školske godine. Frontalna provedba reforme od ove jeseni kreće u svim predmetima prvog i petog razreda osnovne škole i iz biologije, kemije i fizike u 7. razredu osnovne škole. U gimnazijama reforma kreće u svim predmetima u prvim razredima, a u strukovnim školama u prvim razredima s matematikom, hrvatskim jezikom te engleskim i njemačkim. Eksperimentalni program Škola za život koji je trebao testirati primjenjivost novih kurikuluma i oblika metoda rada te novih nastavnih sredstava u cilju povećanja kompetencija učenika u rješavanju problema, te povećanja zadovoljstva učenika u školi i motivaciju njihovih učenika i nastavnika provodio se lani u 74 osnovne i srednje škole. Utisak je da su za njim, prvenstveno što se struke tiče, ostale mnoge nedoumice i neodgovorena pitanja. Prije svega to se odnosi na ravnatelje škola koji su značajan dio ljeta proveli planirajući kako u svojim škola što pripremljeniji krenuti u taj izazov. No, ravnatelj pulske Gimnazije Filip Zoričić drži kako će zbog brojnih "sivih zona" i upitnika kojima je još uvijek premrežena čitava ta priča kurikularna reforma za sve njih predstavljati put u nepoznato.

Put u nepoznato

- Svaka reforma, posebice ova školska nakon 25 godina, nosi dobre i loše stvari. Uz to što smo kao narod skloni kritici i ne prihvaćamo promjene ipak našli smo se sad pred jednom od reformi koje bi trebale pokrenuti društvo i dokazati kako su obrazovanje i znanje temelj društva.

Obzirom da je reforma obrazovanja prošle godine započela te je u nju bio uključen mali broj škola, nazivanih eksperimentalne škole, smatram da je premalo vremena bilo za utvrditi učinke koje taj eksperiment postiže. Sve škole kreću u nepoznato, dok stvarne učinke eksperimentalnih škola ne vidimo. Sve je dosta verbalizirano, u floskulama i lakim rečenicama: produbljivanje učenja, razvijanje vještina, mišljenje višeg reda, vrednovanje, povezivanje, komunikacija, suradnja i slično.

- Što još nedostaje?

- Stalno ističem dvije stvari, a to su da je prije ove reforme trebalo provesti infrastrukturnu reformu, koliko god koštala novca i vremena te ujednačiti fakultete. Da pojasnim posve plastično. Dokle god stolica u školama u Puli, Zagrebu, Vukovaru, Splitu i itd. ne bude ista, reforma nema smisla. To znači da sve škole moraju imati jednu smjenu, dvorane za nastavu iz tjelesno zdravstvene kulture, opremu i ostalo. Kod nas se događa, da po tom pitanju, kao i u mnogima, politika prebacuje odgovornost. Ne, gospodo, kad su u pitanju škole, vrtići i bolnice lokalna vlast i država moraju zajedno rješavati problem, a ne da u Saboru odlučuju koje će škole graditi prema principu tko je čiji i gdje na vlasti kao primjerice u slučaju Medicinske škole u Puli. Tako pokazuje politika da joj je ili joj nije stalo do onoga čime se hvali svaki put prije izbora. Takva reforma koštala bi i desetak milijardi kuna, ali je čisti start za reformu koja je sada u tijeku. Kroz nju bi nastavnici bili motiviraniji za rad, ali bi i politika iskazala pravednost i jednakost prema svakom kutku Hrvatske.

Gimnaziji 70 tisuća

Moram naglasiti da su se određena ulaganja u infrastrukturu kao što je opremanje knjižnica, STEM predmeta i slično već dogodila i to svakako treba pohvaliti i nadati se da je to samo početak i da se na tome neće stati. Mi smo kao škola dobili gotovo 70 tisuća kuna što je relativno mali iznos, ali za početak je tako i moramo biti zadovoljni. Uz to, rasterećenja bi trebala uslijediti prema nekim novim pravilnicima i slično i to također treba pohvaliti.

- Uz opremljene škole drugi važan temelj reforme je kvalitetna kadrovska infrastruktura. Smatrate li da je i u tom sustavu obrazovanja nastavničkog kadra nužan određeni reset?

- Osobno smatram da fakulteti za učitelje i profesore moraju biti najteži, negdje na razini FER-a. Tada bismo i mi kao država i društva po tom pitanju školstva mogli biti na razini primjerice jedne Finske i poput njih, provoditi reformu svake tri godine. Danas su, nažalost, učiteljski fakulteti i profesorski smjerovi najčešće treći ili četvrti izbor na državnoj maturi i kadar je sve slabiji, a o plaćenosti da ne pričamo. Tako primjerice inženjeri ili profesori matematike i informatike mogu raditi u firmama koje im u startu nude 2-3 tisuće višu plaću nego škola. S druge strane učitelji i profesori kad dođu nakon fakulteta raditi u školu neće biti spremni za ovu reformu, jer ih za to na fakultetima ne pripremaju. I to je, držim, novi problem s kojim ćemo se u implementaciji ove reforme susretati.  

Iako se u ovoj reformi stalno spominje komunikacija, mislim da je baš toga najviše nedostajalo. Reforma kakva se prezentira provodi se u mojoj školi oduvijek. Sloboda profesora, kako, što i kada učiti uvijek je bila prisutna i ovisila o kompetencijama, volji, svakog profesora. Rad u grupama, izvanučionička nastava, primjena raznih digitalnih alata, način ocjenjivanja, dio su svakog pojedinog predmeta i oduvijek su dio školstva.

Sloboda ili anarhija

- Uz sve to kakve rezultate implementacije reforme očekujete?

-Zbog svega navedenog ja reformu školstva ne vidim kao neku veliku promjenu. Čini mi se da će djeca imati veća prava, a manje će raditi, dok će profesori imati više obveza i manja prava, a sve kako bi se prikazalo kao nešto lijepo, inovativno i usmjereno prema dobrobiti djeci. Smatram, kao i većina mojih kolega, da je promjena u školstvu potrebna. Ovakav sustav kakav imamo sada ni na koji način ne odgovara potrebama suvremenog društva. Pitanje koje se nameće jest je li ovakva promjena kakva nam se nudi odgovor na zahtjeve modernoga doba ili je samo još jedan uzaludan pokušaj?

Sloboda je, naravno, potrebna, ali sustav obrazovanja mora imati jasnu vertikalu, ujednačena pravila. Bojim se da će pretjerana sloboda, kakvu ova reforma potiče, dovesti do anarhije. Kako među nastavnicima, tako i među učenicima i roditeljima.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini