Danas se kupuje kapula, salata, rotkvice, ide i blitva i špinat, ali vidi se da je cijeli grad u depresiji. Da, baš tako možete zapisati - u depresiji! Puno je manje ljudi, grad je prazan, nitko ništa ne kupuje, kaže Leonida Crnobori iz Volma, koja svoje povrće na tržnici prodaje gotovo tri desetljeća * Prodavači procjenjuju da je prodaja pala barem za četvrtinu

Tržnica je jučer prijepodne vrvjela ljudima. Čekalo se u redovima za jaja, uspoređivale glavice luka i cijene rotkvica, odlazilo kućama s punim vrećicama špeže za nadolazeće blagdane. Ruke su radosno trljali i prodavači, no njihova je sreća kratkoga daha. Na naš upit ide li prodaja, svi su slično odgovarali. Ide danas, sutra ali…

Iza tog "ali" skriva se gorka istina da je prodaja na pulskoj tržnici pala u odnosnu na lani barem za četvrtinu. Krivce već svi dobro znamo - propast Uljanika i otvaranje trgovačkih centara.

Škalonja iz djetinjstva

- Tržnica je drugi Uljanik. Danas se kupuje kapula, salata, rotkvice, ide i blitva i špinat, ali vidi se da je cijeli grad u depresiji. Da, baš tako možete zapisati - u depresiji! Puno je manje ljudi, grad je prazan, nitko ništa ne kupuje, tuži nam se Leonida Crnobori iz Volma, koja svoje povrće na tržnici prodaje gotovo tri desetljeća.

Tvrdi da je prodaja drastično smanjena zadnjih mjeseci, a ove je godine po prvi puta odustala od dolazaka na tržnicu zimi jer, veli, jednostavno nije isplativo.

Njezine riječi potvrđuje Darinka Subotić iz Loborike koja nam pojašnjava razliku u luku koji prodaje.

- Ovo je škalonja, starinski luk koji zovemo i amerikanski, zatim imam i ljutu kapulu, ta je malo manja, ova veća je slatka, a ovo je mladi češnjak, pokazuje nam Darinka, dok jedna od njezinih kupaca dobacuje da je najbolji od svih amerikanski koji su jeli kao djeca, a Dalmatinci ga zovu ljutika. Slatki je, priča nam, vraća je u djetinjstvo i rado ga i dan danas jede s jajima na fritaju.

Na pitanje imaju li koristi od prvih turista, prodavačica Darinka veli da nešto više kupuju jedino Slovenci, dok drugi tržnicu vole doći pogledati, poslikati, ali jedu u hotelima gdje spavaju pa ovdje ne kupuju gotovo ništa.

- Danas se kupuje, da… Će i sutra, ma pokle tega niš. Osjeti se Uljanik, kako da ljudi kupuju kad nemaju plaću, miljari su fameja bez niš'. Ako narod nema, nemamo ni mi, veli nam Robert Peruško s istoimenog OPG-a, pitajući se kako itko može prodavati bilo što drugo kad oni ne mogu prodati niti hranu.

Ustvrdivši da je prodaja pala barem za četvrtinu, navodi da u 40 godina, koliko je ovdje, nikada nije bilo tako loše. Uz Uljanik i nove trgovačke centre za sve slabiju prodaju krivi prazan grad i nedostatak parkinga za one koji bi se ipak odlučili doći.

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura