Nastava je završila prije dva tjedna. U tom su periodu i mnogi sportski i kulturni klubovi krenuli na tromjesečni odmor. Vrtići i jaslice od danas počinju s radom u dežurnim skupinama. Ali za mnoge roditelje ljeto znači duplo više posla i duplo manje slobodnog vremena, nekoliko dana godišnjeg eventualno ili nikako do jeseni. Takvi su već prije dva mjeseca mozgali kuda će s djetetom ili djecom, tko će ih čuvati dok oni rade, ili barem kako kvalitetno ispuniti djetetovo slobodno vrijeme kojeg sada ima napretek.

Srećom pa se po vrtićima organiziraju ljetna dežurstva tako da tijekom cijelog ljeta rade dežurne grupe i odgajateljice. Možda to i neće biti u onom vrtiću kojeg dijete inače pohađa, pa niti s njegovim odgojiteljicama na koje se taman naviklo, ali ništa im neće nedostajati. Mnogi roditelji ne žele koristiti usluge ljetnih dežurstava zato jer se boje kako će se dijete adaptirati na novonastalu situaciju i smeta im što se na dežurstvima često izmjenjuju "tete". Drugi si ne smiju dozvoliti misliti o tome. Moraju raditi.

Znaju da moraju raditi i za koga zapravo rade, ali se svejedno osjećaju nelagodno kada pred kraj lipnja započnu neprestana zapitkivanja u predškolskim ustanovama "da li ćete trebati dežurstvo preko ljeta ili idete na godišnji?". Teško je nekima to pitanje, mada uopće ne mora biti zlurado niti s prikrivenim motivima. Jednako je teško kao i sva ona pitanja koja će najčešće uslijediti kada se školsko dijete odlučite, na jedvite jade, prvi put ostaviti samo kod kuće. Jer mnogim su roditeljima njihovi unuci nekako duže maleni nego što su im to bila njihova djeca. Nekada su i susjedi činili "širi dio rodbine" i pomagali jedni drugima oko djece. Bilo je dovoljno samo da mama zamoli susjedu da vas svako toliko obiđe ili pogleda preko prozora dok se roditelji ne vrate s posla. Susjedama to nikada nije bilo teško, još bi vas i pozvale na ručak, jer su znale da će se i njima dobrim vratiti kada im bude trebalo.

Ali, to je bilo nekad. I danas ima djece koja dosta rano ostaju sama kod kuće jer ih jednostavno nema tko čuvati. Nemaju baka servis niti ikakvu rodbinu u blizini, a uvijek nasmijana i našminkana susjeda taman se otarasila svojih derišta i želi svoje umirovljeničke dane provoditi slobodna kao ptica, sa svojim prijateljicama. Nekada su djeca dobivala stroge upute o tome kako će provesti dan do dolaska roditelja s posla. Mogao si graditi kućicu u šumi i sav se uprljati smolom, ali uz obavezno povremeno javljanje na telefon, a danas se bojimo da će djeci biti dosadno pa smo jako zahvalni na raznim ljetnim sportskim kampovima i radionicama. Nekada si krišom s prijateljima pokušavao napraviti barem palačinke i znao si da ti je bolje da sav nered bude počišćen prije nego se roditelji vrate. Danas će djeca igrati video igrice ili kompjuter kod kuće i grickati gluposti, ako uopće budu jeli. Možda je grižnja savjesti zapravo samo glupo samozavaravanje i bespotrebno opterećenje. Možda današnjoj djeci nedostaje samo jedna, ona najvažnija ljetna aktivnost - život.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961