Prema podacima iz sudskog registra tvrtku Rektor Rektor LNG osnovali su Josip Peranić iz Crikvenice i nekadašnji Uljanikovac Marino Linardon iz Pule. Kupnjom tvrtke postali su vlasnici površine od 73.491 metara kvadratnih na kojima se nalazi više hala i skladišta čija je vrijednost bila procijenjena na 156 milijuna kuna, ali i pokretnina koje su bile procijenjene na 18, 6 milijuna kuna
Uljanik oprema u Vodnjanu
Godinu i pol dana nakon što se priča o sudbini Uljanika definitivno preselila u sudnice Trgovačkog suda u Pazinu imovina brojnih tvrtki posrnulog pulskog brodograditelja kroz stečajni postupak i javne dražbe počinje dobivati nove vlasnike.
Koncem prosinca pred Finom je uspješno završena druga dražba, te su hale i najveći dio pokretne imovine tvrtke Uljanik proizvodnja opreme u Vodnjanu za 69.657.997,19 kuna postali vlasništvo jedinog ponuđača, pulske tvrtke Rektor LNG. Prema rješenju sutkinje Adrijane Labinjan Skok tvrtka Rektor LNG uplatila je jamčevinu u iznosu 13,9 milijuna kuna za sudjelovanje na elektroničkoj javnoj dražbi, a kako se u dražbu nisu uključili drugi ponuđači, tako će uz uplatu razlike od 55,7 milijuna kuna postati i novi vlasnici proizvodnog pogona u Vodnjanu.
Planovi za budućnost
Nakon proglašenja stečaja u opticaju je bilo nekoliko varijanti za nastavak poslovanja, no kako se ni jedan od njih nije pokazao dovoljno konkretnim, tako se skupština vjerovnika odlučila unovčiti imovinu i na koncu je putem elektronske javne dražbe kupac pronađen u tvrtki Rektor LNG.
Prema podacima iz sudskog registra radi se o tvrtci kojoj su osnivači Josip Peranić iz Crikvenice i nekadašnji Uljanikovac Marino Linardon kojeg se svojevremeno u kuloarima spominjalo i zazivalo kao stručnjaka koji bi potencijalno mogao pulsku brodogradnju povesti na put oporavka. Linardon je bio jedan od menadžera zaduženih za poslove opremanja broda, ali je prije desetak godina otišao iz Uljanika i okrenuo se privatnim biznisima. Jedan od njih je i kroz tvrtku Rektor LNG koja prema neslužbenim informacijama u Vodnjanu namjerava pokrenuti proizvodnju spremnika za LNG plin, te u pogonima propale Uljanikove tvrtke otvoriti značajan broj radnih mjesta.
Projekt je to koji prema svemu sudeći nije nov jer prema dobro upućenim izvorima Linardonov partner Peranić već prije nekoliko godina pokazivao je interes, pa čak i s tadašnjim menadžmentom Uljanika razgovarao o mogućnosti kupnje pogona u Vodnjanu. S obzirom da je s prvim danom ove godine s komercijalnim radom napokon krenuo i LNG terminal u Omišlju vrlo je izvjesno da novi vlasnici hala u Vodnjanu imaju ozbiljne planove vezane uz poslovnu suradnju na tom polju. Tome svjedoči i doregistracija tvrtke koju su obavili tijekom prošle godine kojom su u predmet poslovanja Rektor LNG-a upisali čitav niz poslova vezanih upravo uz plinski biznis.