DAN ZA NJEGA PREMALO TRAJE

FOTO / BORIS RUŽIĆ - ČOVJEK KOJI POMIČE GRANICE Tradicija je dio identiteta, a identitet je temelj osobnosti svakoga od nas!



Uletjet će, kad mu je prilika i izazov, u organizaciju pokojeg, kako to mediji prezentiraju, bajkovitog vjenčanja. Osmislit će top evente i predsjedničke summite. Klijenti su mu bili Severina i Igor, Franka Batelić i Vedran Čorluka, Toni Cetinski... Organizirao je nogobrojne spektakularne događaje ne samo u Hrvatskoj već i u susjednim zemljama, kao i po cijeloj Europi

Kuhar, scenograf, dizajner interijera koji se bavi i poslom arhitekta premda to formalno nije: Boris Ružić život živi brže od života, sadržajnije i dinamičnije od većine. Prepun ideja i s kroničnim manjkom vremena u jednom danu radno proživi 15 dana života običnog čovjeka. Naravno, to ne znači da je Ružić bolji čovjek od ostalih. Njega, prije svega, u odnosu na ostale izdvaja golema količina energije i ideja.

Dok smo s njime razgovarali, u svojoj kuhinji istodobno je pripremao ukusna i vrhunski posložena jela raspoređena kroz niz sljedova te u dahu, bez zastajkivanja, prepričavao svoj pogled na dizajn, tradiciju, identitet, osobnost. Selo Radetići, u kojem smo se s njime našli, početna je točka njegovog života. Ishodište kojem pripada i gdje živi. Tu se rodio, a tu će se, pušta dojam, jednom zauvijek i skrasiti. U planu za budućnost planira otvoriti difuzni hotel, koji će ispunjavati sve najzahtjevnije hedonističke porive osvješćenih putnika.

Osvajanje svijeta

Ružić svakodnevno, iz stare, detaljno renovirane obiteljske kuće, ustvari gospodarske zgrade, gdje su obitavale životinje i alat, kreće u osvajanje svijeta na način kako ga on doživljava. Upravo Radetići, to malo selo s vjerojatno tek pokojim desetkom kuća, definiraju ga kao lokalpatriota. Iako on to nijednom nije rekao, vjerojatno i zato što ta riječ uglavnom implicira političko opredjeljenje, stav ili ideologiju, Ružić je pravi, istinski lokalpatriota. Očituje se to kroz poštovanje koje pokazuje renovirajući i uređujući stare i nove istarske kuće. Priznati i poznati dizajner i kreativac Boris Ružić, rođen prije 43 godine u siromašnoj istarskoj obitelji vozača kamiona i domaćice, s djetinjstvom u kojem je neimaština bila sastavni dio dana, izdigao se iz sredine u kojoj je potekao, ali joj se opet i nezaustavljivo vraća. Svjedoči o tome gotovo više od 50 uređenih kuća za odmor, uglavnom raštrkanih po cijeloj Istri, ali i Dalmaciji.

Radi se o vilama za odmor koje Istri daju šarm, duh i vrijednost prošlosti i autentičnosti, ali i ugodnost koju pružaju neka moderna rješenja. No, Ružić nije samo dizajner, iako mu je to core business. On je vrhunski kuhar i koji je zanat ispekao i "doktorirao" u kultnom Valsabbionu kod Sonje Perić. Puno je toga u životu radio dok se nije doveo u sadašnju poziciju, a to je da radi što, kad, koliko i za koga hoće.

Uletjet će, kad mu je prilika i izazov, u organizaciju pokojeg, kako to mediji prezentiraju, bajkovitog vjenčanja. Osmislit će top evente i predsjedničke summite. Klijenti su mu bili Severina i Igor, Franka Batelić i Vedran Čorluka, Toni Cetinski... Organizirao je mnogobrojne spektakularne događaje ne samo u Hrvatskoj već i u susjednim zemljama, kao i po cijeloj Europi. Boris Ružić jedan je od onih koji oblikuju novu svijest Istre i hrvatskog mediterana. Čovjek koji pomiče granice. Trenutno dizajnira i bavi se uređivanjem vila i malih butik hotela, od kojih je jedan u mjestu Vrbnik na Krku i jedan pored Buja.

Jučer kad smo razgovarali, unatoč kiši i lošem vremenu bio je na gradilištu, na koordinaciji. On svoj posao ne odrađuje nego živi. To što radi ga definira i zato ne postoje ni slobodni dani ni vikendi.

Svestrani radoholičar

Iako nije završio arhitekturu, njome se na svoj način i bavi. No kako mu karijera nije ni status ni forma, fakultet mu nije nužan za ono što danas radi, stvara i djeluje.

"Životni gen pružio mi je priliku da ne djelujem samo u jednom sektoru, već se mogu realizirati na mnogim poljima kojima je zajednički nazivnik kreativnost. Gen je važan, presudan. Gen je poziv da nešto radiš. U meni je dominantan gen za estetiku, taj osjećaj za lijepo zbog čega nije ni čudno da volim Italiju. Estetika je za mene iznad i ispred arhitekture i dizajna. Ona je umjetnost koja nastupa prva, ona nas pokreće", govori nam Boris Ružić, svestrani radoholičar kojeg je, zapravo, najbolje etiketirati kao profesionalnog kreativca s neiscrpnom pozitivnom energijom koja ga poput pogonskog goriva kontinuirano i svakodnevno tjera naprijed u smjeru pomicanja vlastitih mogućnosti i granica svijesti. Fasciniran je Istrom, svojim domom, i zato je ostao ovdje živjeti.

"Imao sam ponude za život i rad u svjetskim metropolama, od Pariza do New Yorka. Mogao sam raditi za ozbiljne dizajnerske kompanije, no odlučio sam ostati ovdje gdje sam rođen, gdje sam proveo djetinjstvo i gdje se realiziram i neprekidno rastem. U toj odluci slijedio sam intuiciju i nisam pogriješio. Jednom je prilikom 7-godišnji sin mojih klijenata, kad su ga pitali što planira biti kad odraste, rekao da želi biti Boris. Ha, ha, Boris je puno toga! Pa eto, moje zanimanje je "Boris" skraćeno BR", šali se taj živopisni umjetnik pokušavajući sve svoje interese i područja djelovanja svesti pod jedan nazivnik.

"Ukratko, za mene arhitektura i dizajn znači stvoriti jedan drugačiji doživljaj koji se razlikuje od onoga što je za većinu standard. Drugim riječima, moje viđenje arhitekture i samog dizajna interijera uvijek mora biti neovisno o ukusu većine, a potom i bezvremensko s ciljem da realizirani projekt izgleda primamljivo i skladno na prvi, drugi i pedeseti pogled. Glavni adut svakog novog objekta koji se gradi od nule ili postojećeg objekta kojeg se adaptira, uvijek je isti, jedan i jedini - da ne strši iz okoline u kojoj se nalazi, ali da se u isto vrijeme svojim novim dizajnom nadopunjuje na potpuno nenametljiv, decentan način. U projektima se igram interpolacijom suvremenih elementa i stapam ih s atomom energije, povijesti i tradicionalizma iz kulture podneblja cijelo vrijeme zadržavajući prepoznatljivost okružja samog podneblja. Prema tome: ja stvaram sadašnjost za budućnost, a uvijek budućnost postaje prošlost. Odnosno: BR stvara prošlost čiji dizajn već u ovom trenutku postaje bezvremenski! Bit je postojanja i stvaranja u sadašnjosti i što se može obnoviti i popraviti iz prošlosti. Ljepota i sklad arhitekture je već izmišljena i nekad je upravo ispred nas, samo ju je potrebno vidjeti, prepoznati, redizajnirati i primijeniti ili prilikom novog projektiranja, iskoristiti osjećaj i inspiraciju za konture postojećih povijesnih objekata te svakako sačuvati od iskarikiranih situacija nastalih u posljednjih 30-tak godina gdje su kuće slične meksičkim hacijendama, nekoj lažnoj tradiciji i ili dodvoravanju svjetskim trendovima za nižu srednju klasu", kaže Boris Ružić.

Najgore mu je, pojasnit će, kad se u Istri grade kuće koje su iskopirane iz američkog Miamija ili slično.

"Investitor je vidio nešto na televiziji, često neku sapunicu i onda bi takvu kuću želio u Istri. Takav posao ne bih prihvatio ni za milijun eura! Da mogu, takve bih investitore kaznio", kaže Ružić. Zadnjih 8 godina intenzivnije stvara na području arhitekture i dizajna interijera i eksterijera.

Poslovanje mu se proširilo i trenutno obuhvaća i kompletne arhitektonske projekte što je za njega izrazito velika odgovornost. Stoga je u ovom životnom i kreativnom razdoblju projekte poput bitnih političkih i predsjedničkih evenata i vjenčanja s potpisom ostavio u drugom planu. No to ne znači, kaže, da ih neće odraditi ako postoji dobar izazov i emotivni razlog. Uvijek se postavlja pitanje kako kreativci poput Ružića, kod kojih je pojam vremena tek misaona imenica, ispunjavaju rokove.

"Potražnja i zahtjevnost svih navedenih poslova, osim umjetničkog dijela priče, uključuje i onaj odgovorni dio mene kao poslodavca, koji balansira između kreativnosti i odgovornosti", kaže Ružić. Smatra da su putovi do uspjeha različiti.

"Vjerujem i u tezu uspjeha koji se dogodi preko noći ili kada se ljudi nađu na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Za mene je, poprilično filmski rečeno, ova druga teza čista realnost. Moj rad i uspjeh potkrijepljeni su čistokrvnim trudom i entuzijazmom za svakodnevnim stvaranjem. Nažalost ili na sreću, ovisno o kutu gledanja, moj talent nije prepoznat u mladim danima, već je ključni životni doktorat stečen i naučen od najboljih. Velika čast za mene je bilo imati poslodavca i mentora poput Sonje Perić, vlasnice kultnog hotela i restorana Valsabbion.

Neprestano ulaže u sebe i putuje svijetom, educira se i smatra da nikad ne zna dovoljno te da je potrebno uvijek učiti od najboljih.

"Prema tome, ja nikad ne stajem. Velika je sreća da sam okružen takvim ljudima koje ti jednostavno neplanirano donese životna sudbina pa vrijedi ono zlatno pravilo da se dobro dobrim vraća", kaže.

Život Borisa Ružića počeo je u malom selu Radetići smještenom u srcu Istre gdje taj umjetnik i dan danas živi. Centralna Istra do prije samo 30-ak godina je bila vrlo siromašna i nerazvijena, objašnjava, tako da se njegovo djetinjstvo, filozofski gledano, vrtilo više oko toga "hoću li biti" nego "što ću postati".

"Dolazim iz vrlo skromne i iskrene obitelji. Ima jedna zanimljivost vezana uz mog oca Benita, rođenog 1942. godine kad je ovdje bila talijanska vlast. Ime je dobio po Musoliniju zato jer su roditelji, koji su ime dali po tom talijanskom fašistu za to dobivali novčanu nagradu! Uglavnom, kad sam se rodio, nismo imali ništa. Vodu smo uzimali iz bunara. Zapravo, kad se bolje razmisli, možda smo imali sve. Čini mi se da i danas u suštini težim upravo toj jednostavnosti, mirisu neimaštine, svakodnevne borbe za kruh. Ta čežnja za kruhom i potraga za egzistencijom u meni je vječna. Danas želim raditi i biti okružen samo s ljudima koji žive svoj posao, koji su strastveni u tome što rade, a ne da na radno mjesto dolaze potrošiti osam sati. Kad uzmem projekt, ja spavam na terenu, uzmem dekicu, sjednem na pod i gledam kako se ponaša prostor, gdje ide sunce, postoji li neko drvo ili stijena koje želim zadržati", objašnjava Boris Ružić. Naglašava da on kuću koju uređuje prilagođava prostoru, a ne obrnuto.

"Vrlo mi je bitan urbanistički razvoj svakog krajolika, bez obzira da li stvaramo nove objekte ili radimo rekonstrukciju zadanih okvira s eventualnom interpolacijom suvremenih elemenata. Jer, u suprotnom, još u kombinaciji s lošim materijalima koji su danas dostupni na tržištu, još uvijek nastaju objekti koji nagrđuju vizuru podneblja što je apsolutni grijeh. Tradicija je dio identiteta, a identitet je temelj osobnosti svakoga od nas. Nemojmo to nikad zaboraviti", zaključio je Boris Ružić. (Robert FRANK)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini