Centar Pule polako se pretvara u veliko turističko naselje u koje turisti, nakon cjelodnevnog brčkanja u moru, dođu prespavati. Prođete li Flanatičkom, Ulicom Sergijevaca ili pak uličicama oko Arene, vidjet ćete da se sve plavi od apartmanskih tabli. Svi bi htjeli ekstra zaradu, svatko tko ima sobu viška, ili se pak ima gdje skloniti koji mjesec, okačio je plavu tablu na zid!
No, sve one koji su očekivali brzinsku zaradu moramo pljusnuti istinom. Prvi problemi već su počeli i pretjerana apartmanizacija polako uzima svoj danak. Iznajmljivači, unatoč nikad brojnijim turistima u gradu, imaju rupe u kalendaru. Dio krivice za to možda leži u Svjetskom nogometnom prvenstvu, promjenama navika u putovanju, ponovnom otkrivanju Grčke i Turske, no veliki dio istine leži u tome da je apartmana, soba i sobica naprosto previše.
Hoćemo li i mi početi uskoro razmišljati poput gradonačelnice Barcelone koja je rekla ne turizmu i uvela zabranu gradnje novih hotela, otvaranja novih apartmana te uvela visoke poreze na njih? Tko je jamio, jamio je. Tko ima svoj apartman iznajmljuje ga te zarađuje i dalje, tko nema - nema naprijed. Ne treba nam više privatnog, apartmanskog smještaja, trebaju nam kampovi i hoteli, govore stručnjaci. Pa dobro, no što ako je netko upravo dobio ekstra sobu ili naslijedio stan i želi zarađivati tako da ga iznajmljuje turistima? Tko je taj tko će jednome zabraniti ono što je drugom dostupno? Nije li to zapravo ubijanje konkurencije?
A veća konkurencija dovodi do dvije stvari. Prva je pad cijena i to je ono što nikome ne odgovara. Druga je da će na tom istom tržištu neki opstati, a neki neminovno propasti. Velika je ponuda, to je istina, veli nam jedna iznajmljivačica koja smatra da će se tržište uskoro morati očistiti. Jer, kako pojašnjava, ukoliko se postojeća ponuda malo profiltrira kroz opcije koje nam nude primjerice Airbnb ili Booking, i u pretragu uključimo da nam je u apartmanu potreban wi-fi, perilica rublja i posuđa, parking, da je apartman pet frendly, da ima satelitsku i klima-uređaj, već smo jako suzili ponudu!
Problem je, smatraju dugogodišnji iznajmljivači, u tome što ljudi i dalje misle da dvije grinjave deke, ormar od none, dodatno naplaćivanje wi-fija i pranje robe uz nadoplatu kod domaćina u kupatilu znači bavljenje turizmom! Na kraju krajeva, kvalitetan iznajmljivač koji svake godine radi na poboljšanju svoje ponude, radit će i dalje. Htio to ili ne, jedan dio njih jednostavno će nestati s tržišta, a samim time i moto da je u turizmu spas.
Nažalost, događa nam se da nas sve zajedno turizam pomalo ubija. Turisti nam kradu parkirna mjesta i mjesta na plažama, donose gužvu u prometu i više cijene. Turizam, kako pokazuje i slučaj ski-lifta na Valovinama, poznaje samo profit, nema tu sentimenta za tradiciju i lokalce. Hoćemo li i mi uskoro postati turistički park i na jesen, kada i posljednji turist iz grada ode, šetati pustim centrom grada, pored izloga preljepljenih papirima i zatvorenih škura.