Razgovor s putopiscem
Jasen Boko u Puli o dopunjenim "Tragovima Odiseja": Odisej se na Itaku maestralom mogao vratiti jedino iz Jadrana
(Snimio Mate Komina)
Zar je lukavi Odisej bio poluidiot da bi se izgubio u poznatom Sredozemlju i oko Sicilije? Ako je Homer napisao da se Odisej mogao sigurno kući na Itaku vratiti samo maestralom, onda nam je jasno naznačio da je 10 godina lutao Jadranom, strašnim i nepoznatim morem tog doba. Njegovim itinererom lutao je i Jasen Boko, splitski dramaturg i putopisac, koji nam 22. listopada dolazi u Pulu predstaviti 2. izdanje svog glasovitog i intrigantnog putopisa "Tragovima Odiseja". Boko je ljubavno gnijezdo Kalipso i Odiseja našao na Mljetu, a strašnog kiklopa Polifema na Hvaru. Nagradu "Kiklop" za prvo izdanje ove knjige pronašao je pak 2012. na Sajmu knjiga u Puli. Zašto nas Odiseja i nakon 2.700 godina od Homera i dalje intrigira?
- Odiseja mi je još od studija književnosti bila fascinantno djelo, suvremeno u svakom elementu, od kompozicije i strukture pa do karakterizacija, koje i danas govore o nizu aktualnih problema i ljudskih odnosa. A kako se u posljednjem stoljeću pokazalo: ni Odiseja ni Ilijada nisu fikcija i mitološka priča, temeljene su na stvarnim događajima i i karakterima.
Na čemu se temelji teorija da je Odisej lutao Jadranom?
- Uvjeren sam da je 10-godišnje lutanje Odiseja na povratku kući, kao i Trojanski rat povijest, a ne mit. Naravno da ga je kroz stoljeća mit nadogradio, ali su osnovne činjenice povijesne. Odiseja je specifična jer ju je očito složio čovjek koji je dobro poznavao more, vjetrove i navigacijske sposobnosti tadašnjih brodova, a i opis mjesta u koje Odisejeve lađe uplovljavaju. Teško je dokazati da se on baš zvao Homer, ali je tzv. Homersko pitanje - o autorstvu Odiseje - riješeno u radovima Milmana Parryja i Albert Lorda koji su istraživali oralnu epiku na Balkanu u prvoj polovini 20. stoljeća. Dokazali su da su Ilijada i Odiseja djelo jednog autora, a ne kompilacija različitih ciklusa epova, što je, mislim, jasno i iz strukture epova.
Nepoznati arhipelag
Homer, kao poznavatelj pomorstva kroz cijelu Odiseju inzistira da Odisej putuje nepoznatim arhipelagom, a u Odisejevo i njegovo vrijeme jedino takvo mjesto je Jadran. Ostatak Mediterana dobro je poznat Ahejcima. I drugo: kod Homera ne pušu neki apstraktni vjetrovi, točno spominje, ovisno o situaciji, četiri do danas glavna vjetra Mediterana i Jadrana: jugo, levant, buru i maestral. Maestral je, ponavlja se stalno, prijateljski vjetar koji vodi na Itaku, jugo neprijateljski jer ga udaljava od nje. A maestral jedino iz Jadrana vodi na Itaku!
To su dvije najbitnije stvari koje onda razjašnjavaju, kad se pažljivo čita Homer, cijelo Odisejevo lutanje. Pri tom – nisu jedine!
Uveliko se oslanjate na istraživanja i teze geodeta i dobrog poznavaoca Jadrana Aristida Vučetića koji je prvi ozbiljnije uveo Odiseja u Jadran.
- Da, Vučetić je otac teze o Odiseju u Jadranu, iako je tu priču, ali znatno manje razrađenu iznio još Grga Novak. Vučetić je zaista temeljito istražio sva ta potencijalna mjesta Odisejevog putovanja. Čini se da je imao i gotov rukopis koji nikad nije objavljen jer je izgubljen, vjerojatno u nekoj ladici. Ipak njegova priča, objavljena u nekoliko feljtona u tadašnjim jugoslavenskim novinama, inspirirala je Salinasa Pricea za "otkriće" Troje u Gabeli koje je sredinom 80-ih bilo jako popularno kod nas. Naravno da u toj hipotezi nema ni traga istine.
I Glas Istre je 1970-ih objavljivao feljton Vladimira Kolara po Vučetićevim istraživanjima. Što je novog u dopunjenom izdanju Vaše knjige "Tragovima Odiseja"?
- Pa dodano je 30 posto novog materijala, nadopunio sam znatno epizodu o Argonautima, jer to putovanje Jazona, navodno u Crno more, ima puno sličnosti s Odisejevim putovanjem, čak se na čudan način poklapaju neki dijelovi. Argonauti su putovali generaciju ranije, na brodu su očevi junaka pod Trojom Odiseja, Ajanta i Ahileja, a mali Ahilej maše im iz majčinog naručja. Ciklus o Argonautima vjerojatno je nastao u vrijeme kad i Homerovi epovi, ali je prvi put zapisan znatno kasnije. Apolonije Rođanin napisao ga je u 3. stoljeću stare ere. Kod njega Jazon u dijelu svog putovanja luta Jadranom, ali kod Apolonija nema one Homerove geografske preciznosti niti točnih vjetrova.
I da, sasvim slučajno zahvaljujući velolučkoj knjižnici pred sam dovršetak rukopisa došao sam do knjižice Vučetićevih odličnih crteža Odisejeva putovanja i lokacija koje je posjetio u Jadranu, a koji su mi rasvijetlili puno toga. Vjerojatno su ti crteži trebali pratiti njegov izgubljeni rukopis.
Vaša se razmišljanja u pojedinim dijelovima razilaze u odnosu na Vučetića.
- Više je sličnosti nego razlika, ali ono u čemu se bitno razlikujemo su Lotofazi, prva Odisejeva postaja. Vučetić ih smješta u Rijeku dubrovačku, u čemu ne vidim logiku. Iskusni pomorci "ubačeni" jugom u Jadran dobro znaju gdje je njihova Itaka pa ne bi nastavili prema sjeveru lutajući Jadranom. Ja mislim da su Lotofazi u blizini rta Ploča, Punte Planke, pored današnje Rogoznice. Najmanje dva su razloga za to mjesto: Pseudo-Skilak, prvi čovjek koji je brodom oplovio cijeli Mediteran, uključujući i Jadran, još u 4. stoljeću stare ere i napisao prvi mediteranski peljar, Lotofage smješta u Jadran. I to baš pored Punte Planke! Drugi je razlog činjenica da ih vjerojatno tu baca jugo, nakon čega logično kreću prema jugoistoku i Itaki, lutajući po otocima i obali. Postoji i nekoliko drugih manje važnih razlika između Vučetića i mene, poput Eolovog pučinskog otoka, kojeg Vučetić smješta na Biševo, meni je Sušac logičniji izbor.
Koje su to neke ključne lokacije u Jadranu kojima je Odisej lutao i na kojima je boravio?
- Kreće se dakle od Lotofaga prema jugoistoku, prvi je Otok koza, Šćedro i obližnja južna obala Hvara. Nakon lošeg iskustva s Polifemom vjerojatno se odlučuju putovati niz obalu pučinskim pravcem, dalje od negostoljubivih stanovnika otoka, što su Grci rijetko radili. Eol, vjerojatno na Sušcu, a tu ulaze mitski elementi, im daje povoljan vjetar za put do Itake, maestral, koji puše točno u tom pravcu. Međutim pred Itakom mornari razvežu vreću s vjetrovima i orkansko jugo ih vraća na Sušac. Slijedi ipak pokušaj uz obalu, sljedeći je Telepil, sudeći po preciznom opisu nesumnjivo Omiš. Nakon katastrofe opet se vraćaju otocima, Kirkinoj Korčuli, slijede sirene na Pelješcu pa Scila i Haribda u prolazu Mali Vratnik između Olipa i Pelješca i Šipan, otok Helijevih goveda. Slijedi katastrofalni brodolom kojega preživljava samo Odisej i konačno Kalipsin otok, Mljet. I ostaju još Krf, Alkinojev otok i konačno Itaka.
Odisejeva pećina
Stanovnicima jadranskih otoka, koje ste sretali na putovanjima, priče o Odiseju nisu nikakva novost.
- Mnogi znaju za cijelu priču i to je započelo i prije Vučetića. Nisu me pitali zašto si ovdje, nego što si ovoliko čekao. Uostalom, na Mljetu postoji Odisejeva pećina koju su stanovnici tako zvali i prije Vučetića, a zanimljivo je da se u duhu patrijarhata zove po Odiseju, a ne po Kalipsi. Na Mljetu postoji i legenda kako je nastalo ime naselja Babino polje prema kojoj su Kalipsu, kad je ostarila zvali babom pa je po njoj najbliže mjesto njezinoj pećini nazvano tako po njoj. I na Korčuli postoje priče koje izvor imaju u Odiseji, baš kao i u Omišu.
Tko je god obilazio gradine i tumule ili špilje na našoj obali i otocima, jasno mu je da je upravo to svijet brončanodobnih junaka, nimalo nalik holivudskim spektaklima.
- Pa filmovi su uvijek fikcija, kreću od nekih činjenica, ali se ne bave previše njima. Gledati ih kao povijesne filmove bila bi greška. Grapčeva i druge špilje na južnoj obali Hvara oduvijek su bile nastambe pastira, baš kako ih Homer opisuje pa je – pogotovo kad se u to uklopi pristajanje na Šćedru – vrlo logično da je tu živio Polifem i drugi ilirski pastiri.
Kad antički grčki pisci pišu o Argonautima u Istri i na Kvarnerskim otocima; onda se kaže da nisu vjerodostojni jer se antika zbivala tisuću godina nakon tih događaja. Zašto su onda grčki antički pisci, koji Odiseja smještaju na Siciliju 700 godina nakon tih događaja, nepobitni autoritet?
- Priču o Kvarneru detaljno opisujem u dijelu knjige o Argonautima. Nisu antički grčki geografi nepobitan autoritet (ni po pitanju Odiseja i Sicilije, op.n.), jednostavno se njihova priča dobro "primila" u kasnijim stoljećima i malo tko je pokušao to bitno drugačije tumačiti.
Ni na Siciliji ni na Malti nema arheološkog dokaza koji bi tu smjestio Odiseja. Ipak je znanstvena zajednica naklonjena toj verziji.
- Teško je, praktično nemoguće, pronaći arheološke dokaze, ali pažljivo čitanje Odiseje pomaže u točnom lociranju geografije epa. I eliminaciju cijele priče o Siciliji, jer bi s nje maestral Odiseja odveo u Afriku!
Kroz zanimljiv, duhovit i dinamičan stil pisanja, ispreplićete povijest i sadašnjost. "Tragovima Odiseja" zapravo je zabavni putopis po suvremenom Mediteranu, koji čitatelju ostavlja puno prostora za interpretaciju.
- Uvijek tako pišem putopise, zanima me suvremenost koliko i povijest, a jedino se duhovitim dijelovima možete suprotstaviti povremeno nezanimljivoj povijesti. Naravno da potičem interpretaciju kod čitatelja, nudim logične argumente, a na njima je da razmisle i sami odluče.
S Markom Polom vodili ste čitatelje kroz Aziju, u knjizi "Od Dnjepra do Jadrana" srednjoistočnom Europom, s Odisejom po Mediteranu... Gdje nas vodi Vaša sljedeća potraga?
- Sljedeća potraga već je završena i napisana je knjiga koja izlazi za mjesec dana, pred Interliber. "Afrika – put u srce tame" istražuje snažno prisutni neokolonijalizam na ovom kontinentu danas, kao i neoliberalni pristup današnjih imperijalista koje zanima samo profit. Upravo je taj pristup od kontinenta koji je po resursima apsolutno najbogatiji na našem planetu napravio najsiromašniji dio svijeta.
