Sveučilište pred velikim zaokretom
Škare: "Istra više ne može živjeti samo od modela Zimmer frei, moramo graditi gospodarstvo za 21. stoljeće"
prof. dr. sc. Marinko Škare (Snimio Milivoj Mijošek)
Dvadeset je godina prošlo otkako je Hrvatski sabor, 29. rujna 2006., donio Zakon o osnivanju Sveučilišta u Puli. Dva desetljeća kasnije, pulska visokoškolska ustanova broji oko 3.500 studenata, tristotinjak zaposlenih, osam sastavnica te moderan kampus u prostorima bivše Mornaričke bolnice.
Aktualni rektor prof. dr. sc. Marinko Škare, o ovoj obljetnici ne govori protokolarno. Radije podvlači crtu pod ostvareno i otvoreno analizira što treba napraviti sada, dok još postoji vrijeme za odluke koje će odrediti naredna desetljeća.
Što je Istra gradila pola stoljeća
Kako je došlo do osnivanja samostalnog sveučilišta u Puli, s kojim ste se izazovima susreli u počecima i koliko se tadašnja ustanova razlikovala od današnje?
- Konkretan put započeo je 2002. godine na prijedlog tadašnjeg istarskog župana Ivana Jakovčića. Uslijedili su elaborati, a ključnu ulogu u Odboru za osnivanje imali su prof. dr. sc. Juraj Božičević i dr. sc. Nevio Šetić, tadašnji državni tajnici u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, prof. dr. sc. Mirjana Polić Bobić, tadašnja pomoćnica ministra za visoko obrazovanje, akademik Daniel Rukavina, tadašnji rektor Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. sc. Alfio Barbieri, tadašnji dekan Fakulteta ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" u Puli imenovan koordinatorom priprema i članom Odbora za osnivanje Sveučilišta, akademik Robert Matijašić, tadašnji dekan Filozofskog fakulteta u Puli, prof. dr. sc. Nevenka Tatković, tadašnja dekanica Visoke učiteljske škole u Puli, prof. dr. sc. Marčelo Dujanić, tadašnji rektor Veleučilišta u Rijeci, te dr. sc. Vesna Girardi Jurkić, nekadašnja ministrica prosvjete, kulture i športa. Snažnu potporu dali su i tadašnji pulski gradonačelnici doc. dr. sc. Luciano Delbianco, Valter Drandić, mr. sc. Boris Miletić te profesor Emeritus Soumitra Sharma, Dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu 2000-2002. Sabor je zakon, nakon jednoglasnog prvog čitanja, donio s 83 glasa za i tek jednim suzdržanim, a na amandman zastupnika Milana Medena i Line Červara u naziv je ušlo ime Jurja Dobrile. Prvi privremeni rektor bio je prof. dr. sc. Marčelo Dujanić, a prorektori akademik Robert Matijašić i ja. Sveučilište ipak nije stvoreno slučajno 2006. godine. Ono je plod dugogodišnjeg rada koji je započeo još 1960. zalaganjem dr. Mije Mirkovića i otvaranjem Više ekonomske škole, te 1961. kada je Tone Peruško pokrenuo Pedagošku akademiju. Sabor je zapravo samo priznao ono što se u Istri gradilo gotovo pola stoljeća. Istra je višejezična, pogranična regija i njoj je trebala vlastita visokoškolska ustanova, a ne nečija podružnica.
Na samom početku, u Puli su djelovala tri visoka učilišta i jedna knjižnica koji su dotad pripadali Sveučilištu u Rijeci. Odabrali smo integrirani model, što tada nije bilo samo po sebi razumljivo. Umjesto zasebnih fakulteta, ustrojili smo pet odjela: za ekonomiju i turizam, humanističke znanosti, glazbu, studij na talijanskom jeziku te obrazovanje učitelja i odgojitelja. Imali smo oko 2.800 studenata, a na ustanovama je radilo svega 89 nastavnika i 17 znanstvenih novaka. Radili smo u izrazito raspršenim i skučenim prostorima, a primjerice, nova zgrada FET-a gradila se desetak godina.
Snaga integracije i pet ključnih prekretnica
Prvi iskoraci stigli su brzo: studij Kultura i turizam te Znanost o moru (od 2008.) u suradnji s Institutom Ruđer Bošković, što je bio naš prvi ulazak u prirodne znanosti. Današnje Sveučilište strukturno je drukčije, ali duh je ostao isti. Umjesto tri učilišta, danas imamo osam sastavnica (FET "Dr. Mijo Mirković", Filozofski, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Fakultet informatike, Tehnički, Medicinski (sestrinstvo), Fakultet prirodnih znanosti i Muzičku akademiju), uz studij Dizajna, Studentski centar i Sveučilišnu knjižnicu. Integrirani model s jednom upravom i zajedničkim službama naša je najveća snaga. Danas u jednom danu za isti stol možemo posjesti neuroznanstvenika, ekonomista, glazbenika, informatičara, inženjera, pedagoga i medicinsku sestru te iz toga stvoriti novi projekt ili doktorski studij. Početne godine pamtimo po problemima s kadrom i manjkom prostora, no na to nismo odgovorili sloganima, nego radom. Sveučilište je zaživjelo onog dana kada smo prestali objašnjavati zašto Pula uopće ima sveučilište i kada su nas ljudi počeli pitati što ono konkretno radi.
Koje trenutke u proteklih 20 godina izdvajate kao ključne prekretnice u razvoju institucije?
- Umjesto kronologije, izdvojio bih pet ključnih odluka i jednu najnoviju vijest. Prva je sam osnutak, a druga širenje na nova područja kroz pokretanje 16 novih studija do 2021. godine, čime se broj znanstvenika u STEM području utrostručio. Treća prekretnica je studentski dom otvoren 2015. i proširen 2022. godine dvama novim paviljonima na ukupno 384 kreveta, što je iznimno podignulo studentski standard i aktiviralo populaciju. Četvrta je kampus u bivšoj Mornaričkoj bolnici od 10.500 četvornih metara, u koji je uloženo gotovo 7,9 milijuna eura i za koji smo u travnju 2024. dobili uporabnu dozvolu, čime je dugoročno riješen problem prostora. Peta stavka je novi programski ugovor s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih za razdoblje od 2025. do 2029. godine, vrijedan 61,57 milijuna eura, koji nam omogućuje osnivanje novih naprednih centara, poput Jadranskog centra za neuroznanost i kognitivnu inteligenciju te Centra za primjenu umjetne inteligencije. Na koncu, najnovija prekretnica: pulsko Sveučilište prvi je put uvršteno na prestižnu svjetsku ljestvicu QS, plasiravši se između 651. i 700. mjesta u Europi i na 154. mjesto u južnoj Europi.
Ekonomska snaga: 70 milijuna eura godišnje
- Ulazak na QS ljestvicu za mene je poseban trenutak jer nas je netko izvana prvi put usporedio istim metrom s europskim sveučilištima. Prostor je u svakoj reakreditaciji bio naša najslabija točka, a ulazak u Mornaričku bolnicu to je trajno riješio. Programski ugovor nam je pak promijenio način razmišljanja: više nije pitanje moramo li se mijenjati, nego koliko brzo to činimo. To je obveza da povećamo završnost, inovativnost, međunarodnu mobilnost i suradnju s gospodarstvom. Tko se ne mjeri, može imati želje, ali ne može upravljati razvojem.
Koliko je za Pulu i Istru važno imati vlastito sveučilište i što bi regija izgubila da ga nema?
- Ukupni učinak Sveučilišta na istarsko gospodarstvo procjenjujem na oko 70,6 milijuna eura godišnje, što je otprilike 1,4 do 1,5 posto županijskog BDP-a. Računica polazi od proračuna Sveučilišta od 22,5 milijuna eura i studentske potrošnje od oko 20 milijuna eura, pomnoženih s multiplikatorom 1,65. Sveučilište tako izravno i neizravno održava oko 1.200 radnih mjesta. Od 2007. godine u Puli je izdano gotovo devet tisuća diploma, a većina učitelja i odgojitelja u istarskim školama i vrtićima školovala se upravo ovdje. Prema podacima OECD-a, visokoobrazovane osobe zarađuju u prosjeku 54 posto više od onih sa srednjom stručnom spremom, što se kroz potrošnju izravno vraća regiji. Sveučilište je gradu ono što su mu luka i bolnica - ključna infrastruktura, a ne trošak. Bez njega bi Istra gubila mlade ljude, jer se od onih koji odu studirati drugdje vraća manje od polovice. Gubila bi i vrijeme, jer bi znanje stizalo sa zakašnjenjem, ali i samopouzdanje. Zahvaljujući pulskom sveučilištu, u Istri godišnje ostane nekoliko stotina visokoobrazovanih mladih ljudi više nego što bi ih ostalo da moraju otići na studij izvan Pule.
Sveučilište se u dva desetljeća značajno proširilo. No, nakon rekordne 2016./17. akademske godine, broj studenata je jedno vrijeme padao, da bi u zadnje dvije godine ponovno počeo rasti. Što je pokrenulo taj preokret i kako danas ocjenjujete poziciju Sveučilišta u domaćem i međunarodnom prostoru?
- Broj studenata je nakon 2016. godine padao, spustivši se na 2.916 u akademskoj godini 2023./24. kao posljedica demografskog pada i sve jače konkurencije. Međutim, krivulju smo uspješno okrenuli - brojke su ponovno porasle na današnjih oko 3.500 studenata. To smo postigli potpunim zaokretom u ponudi: uveli smo napredne online studije i atraktivne nove programe. No, naš stvarni cilj nije puko punjenje upisnih kvota. Želimo ponuditi studij koji student doista može završiti, nakon kojeg se može odmah zaposliti i čija diploma ostaje vrijedna i pet godina nakon završetka faksa. Naša najveća snaga leži u jedinstvenoj kombinaciji disciplina na jednom mjestu: od ekonomije, turizma, informatike i tehnike, preko humanistike s prepoznatljivom japanologijom, do zdravstva, znanosti o moru, glazbe i dizajna. To nije slučajan zbroj sastavnica, nego profil iz kojeg stvaramo interdisciplinarne programe kakve drugi teško mogu kopirati. Zadovoljan sam što smo kao institucija mali, a iznimno produktivni. Želim da se to jasnije vidi i izvan uže stručne javnosti. Trebamo više naših studenata u međunarodnoj mobilnosti, više stranih nastavnika i studenata u Puli, više europskog novca za istraživanja i više projekata koji izravno mijenjaju gospodarsku praksu u Istri. Ugled se ne gradi marketinškim kampanjama, nego ponovljenim rezultatima.
Na pulskom ste Sveučilištu, odnosno na Fakultetu ekonomije i turizma, prisutni još od 1994. godine kada ste ondje diplomirali. Prošli ste put od dekana i prorektora do rektora. Koje Vas promjene u kulturi ustanove najviše impresioniraju kada usporedite 2006. godinu i ovo današnje vrijeme?
- Najveći pomak nije vidljiv u broju zgrada ili studijskih programa, nego u samoj kulturi i mentalitetu ustanove. Na samom osnutku, 2006. godine, glavno i sudbonosno pitanje bilo je možemo li uopće opstati i opravdati svoje postojanje. Danas je ključno pitanje koliko brzo možete prepoznati globalne promjene, povezati različite znanstvene discipline i preuzeti odgovornost za postignuti rezultat. Nekada su sastavnice bile strogo okrenute isključivo same sebi, dok danas zajednički razvijamo studije, laboratorije i projekte kroz našu krovnu poslovnu filozofiju i model upravljanja pod nazivom #EvolveUnipu 2076. Sukladno tome, iz temelja se promijenio i naš odnos prema Gradu i Županiji, što uspješno provodimo kroz program "Sveučilište u zajednici". Sveučilište više ne smije pasivno čekati da ga netko pozove, nego mora samostalno otvarati i nametati teme ključne za razvoj Istre - od gorućih pitanja stanovanja i demografije, do zaštite mora, zdravstva, energetike i primjene umjetne inteligencije. Naša ambicija više nije dokazati javnosti da imamo formalno pravo postojati, nego dokazati da bez pulskog Sveučilišta cjelokupni razvoj ove regije ide znatno sporije.
U zadržavanju mladih mi smo prva karika
Mogućnost studiranja kod kuće značajno smanjuje troškove obiteljima, no zadržava li samo postojanje Sveučilišta mlade ljude u Istri ako nema drugih preduvjeta?
- Sveučilište može usporiti odlazak mladih, ali ga ne može zaustaviti samo. Naš je posao ponuditi vrhunsko obrazovanje zbog kojeg ne moraju otići i znanje s kojim mogu birati žele li ostati. Posao Grada, Županije i gospodarstva jest da im nakon diplome ponude stvarni razlog za ostanak: stručan i pristojno plaćen posao, stan koji si mogu priuštiti te osjećaj da ovdje mogu napredovati prema sposobnosti, a ne prema poznanstvu. Zadržavanje mladih nije jedna izolirana mjera; to je lanac, a Sveučilište je njegova prva velika karika. Hrvatska i Istra tek grade gospodarstvo za 21. stoljeće. Živimo u vremenu inovacija i umjetne inteligencije, a ne više samo u vremenu modela "Zimmer frei". Istri zapravo ne nedostaju samo diplomanti, nego diplomanti potpuno novog tipa: ekonomist koji zna raditi s velikim podacima, inženjer koji duboko razumije more i energetiku, medicinska sestra koja se izvrsno snalazi s tehnologijom te učitelj koji zna voditi razred u kojem je prisutna umjetna inteligencija. Zato suradnja s gospodarstvom ne smije ostati samo na protokolu. Trebaju nam obvezujući sporazumi, zajednički laboratoriji i stručnjaci iz prakse u nastavi. Sveučilište mora pomagati gospodarstvu da prijeđe iz sezonske ekonomije u ekonomiju visoke dodane vrijednosti. Najbolji dokaz suradnje nije potpisani sporazum, nego diplomant koji u Istri pokrene inovaciju ili otvori tvrtku.
Sveučilišta više nisu samo regionalne institucije. Koliko je Puli važno privlačenje studenata i profesora iz inozemstva i na čemu ćete graditi svoj međunarodni identitet u odnosu na veće europske centre?
- Privlačenje ljudi izvana nije pitanje prestiža, nego čiste kvalitete. Strani student mijenja dinamiku u učionici jer donosi drukčije iskustvo, a gostujući profesor podiže naše kriterije. Naša vizija do 2029. godine stoga predviđa uvođenje interdisciplinarnih studija na engleskom jeziku i cilj od 10 do 15 posto stranih studenata. Želim i da naši studenti odlaze u svijet te se vraćaju s novim idejama. Internacionalizacija nije odljev identiteta; ona je način da istarski identitet učinimo vidljivim i relevantnim izvan granica Hrvatske. Velika sveučilišta imaju veličinu i tradiciju i mi ih poštujemo, s njima surađujemo i ne natječemo se. Mi imamo nešto sasvim drugo: Istru i Sredozemlje kao živi laboratorij na terenu, tehnologiju, humanistiku i umjetnost pod istim krovom, te umjetnu inteligenciju uz neuroznanost i etiku. Naša prednost je brzina, jer se kod nas od ideje do realizacije u laboratoriju stiže znatno kraćim putem. Ne želimo biti ničija kopija. Želimo biti najbolja verzija Pule.
Osam kuća pod jednim krovom i novi studiji koje Istra čeka
Pomno se prate analize UNESCO-a, OECD-a i Europske komisije o budućnosti visokog obrazovanja. Izvori se slažu u jednom: preživjet će samo ustanove koje su jasno profilirane, fleksibilne i umrežene. Globalni trendovi pokazuju da će se do 2030. godine promijeniti gotovo 40 posto ključnih vještina, zbog čega se uvode kraći oblici učenja i priprema zajedničke europske diplome.
Upozoravate da mjerenje sveučilišta isključivo po tržišnom povratu nepravedno pogađa humanističke, umjetničke i odgojne studije koji su ključni za identitet regije. Zato u Puli nijedna sastavnica nije sporedna.
- Svaka od naših osam kuća ima svoju važnu priču. FET "Dr. Mijo Mirković" naš je najstariji i najveći stup iz kojeg su izašle generacije stručnjaka i menadžera. Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti školuje učitelje i odgojitelje za cijelu Istru, dok Filozofski fakultet čuvanjem kroatistike, talijanistike, povijesti i arheologije, ali i uvođenjem japanologije, jamči da će u svijetu strojeva netko znati postaviti pravo ljudsko pitanje. Fakultet informatike nositelj je razvoja umjetne inteligencije, Tehnički školuje inženjere koje istarska industrija odmah zapošljava, a Fakultet prirodnih znanosti s Institutom "Ruđer Bošković" istražuje Jadran koji se mijenja. Medicinski fakultet je za sedam godina od prve generacije sestrinstva narastao do diplomskog studija, a Muzička akademija s jedinim studijem klasične harmonike u zemlji puni pulske dvorane. Najmlađi, studij Dizajna i audiovizualnih komunikacija, već je dosegnuo diplomsku razinu. Nitko ovdje nije višak. Svi su oni kocke iste građevine.
Koji su najveći razvojni potencijali Sveučilišta u idućem desetljeću? Postoje li nova područja koja planirate snažnije razvijati?
- Za iduće desetljeće izdvajam četiri ključna smjera. Prvi je zdravstvo, gdje uz sestrinstvo i daljnje napore za otvaranjem studija medicine, Medicinski fakultet intenzivno priprema studije primaljstva i fizioterapije jer ih bolnica i domovi zdravlja traže već danas. Drugi smjer su more i održivost kroz interdisciplinarne studije plavog gospodarstva i zelene ekonomije - to je strateško pitanje od čega će Istra živjeti 2050. godine, sportski management, kreativna industrija, planeri razvoja. Treći smjer su umjetna inteligencija i kognitivne znanosti, projekt koji razvijamo u suradnji s CARNET-om, a četvrti su interdisciplinarni programi (kroz Muzičku akademiju i dizajn kao kreativnu jezgru) i iskorak prema međunarodnim programima na engleskom jeziku te združenim studijima. Arheologija i znanost o moru dobit će punu diplomsku razinu jer nema smisla da naši studenti nakon tri godine u Puli moraju odlaziti drugamo kako bi završili ono što su ovdje započeli. Umjetnost za nas nije tek puka nadogradnja; glazba i dizajn su načini mišljenja koje stroj najteže oponaša i zato ih želim vidjeti utkane u svaki naš studijski program.
"Lego model": Gradi, ruši, gradi
Postoji li neka vizija koja danas možda zvuči previše ambiciozno ili teško ostvarivo, a voljeli biste je vidjeti realiziranu u Puli?
- Moja vizija visokog obrazovanja u 21. stoljeću je uvođenje takozvanog "Lego modela". Studijske programe promatram kao građevine sastavljene od modularnih kocki vrijednih pet do 15 ECTS bodova. Te su kocke trajne i svake se godine osvježavaju, ali sam studijski program mora imati svoj fiksni rok trajanja. Čvrsto mislim da nijedan studijski program koji student upisuje ne bi smio biti stariji od pet godina. Mi studentima jamčimo da će u roku završiti točno ono što su upisali, ali paralelno već moramo graditi potpuno novi program za generaciju koja je danas u prvom razredu srednje škole. Kada ta generacija dođe na upis, stari program se trajno zatvara, a novi ga zamjenjuje. Gradi, ruši, gradi. U takvom dinamičnom modelu student ne gubi ništa jer kocke ostaju, a profesor ne gubi ništa jer on pripada tim kockama, a ne zastarjelom programu. Ništa se na Sveučilištu ne bi smjelo gasiti zato što je propalo, nego jednostavno zato što mu je istekao rok trajanja.
Do 2076. godine Sveučilište mora postaviti čvrste temelje za odgovor na tri velike krize s kojima će se suočiti visoko obrazovanje i Istra. Prva kriza je demografska, a njezine će se najteže posljedice osjetiti između 2032. i 2042. godine. Naraštaj maturanata koji će upisivati studij 2041. bit će brojčano čak 40 posto manji od onoga iz 2008. godine. Ako Sveučilište nastavi mjeriti uspjeh samo po broju osamnaestogodišnjaka, broj studenata će se drastično smanjiti, što bi dovelo do gašenja kritične mase na sastavnicama i spajanja koja bi nametnule okolnosti. Jedini izlaz iz ove demografske zamke jest otvaranje prema cjeloživotnom obrazovanju. U Istri živi oko 90.000 stanovnika u dobi između 25 i 60 godina, a svakome od njih je tijekom radnog vijeka periodički potrebna nadogradnja znanja. Uz to, rješenje leži u privlačenju stranih studenata i uvođenju studija na daljinu. Naš cilj je da do 2029. godine strani studenti čine 15 posto upisanih, a da do 2046. manje od polovice studenata dolazi iz klasičnog vala maturanata. Ustanove koje tu transformaciju odrade do 2036. krizu neće osjetiti jer će imati izgrađen cjelovit sustav (obrazovni, gospodarski), dok će one koje budu čekale 2040. godinu izgubiti prostor za prilagodbu.
Druga kriza vezana je uz umjetnu inteligenciju, koja iz temelja ruši vrijednost pukog, mehaničkog prijenosa informacija. Do 2028. godine svaki će student imati naprednog digitalnog tutora dostupnog 24 sata dnevno. U takvim okolnostima, klasična predavanja od 90 minuta pred stotinjak studenata gube svaki smisao kao forma učenja, a seminarski radovi koje generiraju strojevi više nisu dokaz znanja. Model moramo potpuno okrenuti: ono što AI može objasniti bolje od čovjeka prepustit ćemo tehnologiji, a profesori i Sveučilište moraju se usredotočiti na ono što stroj ne može zamijeniti - rad u laboratorijima, klinici, na istraživačkom brodu, rad u školama i umjetničkim ateljeima, mentorske rasprave i usmene ispite. Znanje naših 305 zaposlenika vrijedit će još i više kada njihov svakodnevni rad ne bude tek ponavljanje onoga što umjetna inteligencija već zna. Tehnologija ne treba osloboditi studenta čitanja, već rutinske obrade podataka kako bi mu ostalo više vremena za razvijanje kritičke samospoznaje, što je i bit naše filozofije #EvolveUnipu.
Treća kriza odnosi se na klimatske promjene i more, a njezine će se posljedice snažno manifestirati između 2035. i 2050. godine. Sredozemlje se zagrijava brže od ostatka planeta, kolovoz postaje prevruć za klasični ljetni turizam, a vodoopskrbni sustavi poput Butonige i izvora u slivu Mirne bit će pod velikim pritiskom. Do 2045. godine u Jadranu se očekuje bitno drukčiji ekosustav. Ako se ograničimo na obrazovanje tradicionalnih kadrova, ostavit ćemo regiju bez odgovora na ove sudbonosne izazove. Naše rješenje je pretvoriti Istru u živi laboratorij koji neprekidno prikuplja podatke s vlastitog istraživačkog plovila i mreže morskih senzora te razvija klimatski model Istre koji će koristiti Županija i gradovi. Usto, kampus do 2030. godine mora postati energetski samodostatan i proizvoditi vlastitu struju. Razvijat ćemo studije plavog gospodarstva i zelene ekonomije, dok zdravstveni sustav mora pratiti utjecaj toplinskih valova na zdravlje populacije. Odluke o budućnosti Istre ne smiju se donositi bez znanja koje nastaje u samoj Istri.
Pogled u 2076. godinu
Kada govorimo o idućih 10 ili 20 godina - kakvo Sveučilište želite ostaviti iza sebe? Koje su Vaše najveće ambicije?
- Ne planiram za idućeg rektora, nego za dijete koje se ove godine rodilo u Puli i koje će faks upisati 2044. godine. Sveučilište mora postati potpuno samodostatno kroz pet ključnih postavki: vlastiti kadar školovan u našoj doktorskoj školi; vlastite prihode (do 2036. trećinu, a do 2046. polovicu proračuna iz EU projekata, cjeloživotnog učenja i zaklada); vlastitu energiju; vlastite istraživačke centre te vlastite podatke i alate. Tehnološku budućnost Sveučilišta gradimo povezivanjem umjetne inteligencije, suvremenih digitalnih okruženja za učenje i suradnje s gospodarstvom, pri čemu su važni koraci uspostava Jadranka, Centra za primjenu umjetne inteligencije ALDO s CARNET-om i opremanje Google dvorane za učenje i razvoj inteligentnih sustava temeljenih na umjetnoj inteligenciji kroz redizajn znanstveno-nastavnih i upravljačkih procesa na Sveučilištu. Želimo da Sveučilište bude mjesto na kojem se nove tehnologije istražuju, razvijaju i primjenjuju u obrazovanju, a studentima, nastavnicima i poduzetnicima otvaraju prilike za inovacije i razvoj digitalnih kompetencija koje jačaju konkurentnost cijele Istre. Umrežavanjem kroz europske sveučilišne saveze i pripremom zajedničke europske diplome malo sveučilište osigurava opstanak. Za pedeset godina Pula više neće biti samo grad sa sveučilištem, već sveučilište oko kojeg se i sam grad razvija - tada će naš moto postati #EvolveUnipuPula.
Na kraju, vratimo se na ovogodišnje povijesno uvrštenje na svjetsku QS ljestvicu. Što taj rezultat dugoročno znači za Pulu?
- Dvadeset godina od osnutka prvi smo se put našli na svjetskoj ljestvici i to je izravan rezultat novog kampusa, programskog ugovora, novih studija i rada naših znanstvenika. No, QS nam nije konačni cilj, nego tek polazna točka. Sada napokon imamo neovisni vanjski metar koji mjeri našu znanstvenu produktivnost, citiranost, ugled kod poslodavaca i međunarodnu otvorenost. Ne želim da se rad Sveučilišta svede na puki lov na bodove. Rangiranje vrijedi samo ako nas prisili da budemo bolji studentima i zajednici. Naš cilj je sustavan napredak iz godine u godinu: pripremiti vjerodostojne dokaze za Times Higher Education (THE) Impact Rankings, povećati znanstvenu produkciju za opću THE ljestvicu te sustavno provjeriti kandidaturu za Šangajsku predmetnu listu, ponajprije u poljima ekonomije, turizma i menadžmenta. Za sveučilište od 3.500 studenata to zvuči iznimno smiono, ali smiono je zvučalo i sve ono što smo dosad uspješno napravili. Imamo međunarodno usporedivu početnu točku; sada moramo pokazati kontinuitet, a ne jednokratni rezultat. U konačnici, što je u jednoj rečenici Sveučilište donijelo Puli i Istri? Donijelo je mogućnost da generacije koje tek dolaze svoju budućnost uče, istražuju i grade kod kuće, na čvrstim temeljima koje su svojedobno postavili Juraj Dobrila, Mijo Mirković i Tone Peruško.
Povezane vijesti
- PULSKI PROF. DR. SC. MARINKO ŠKARE UPOZORAVA: Uzroci inflacije su ljudska pohlepa i divljanje financijskih tržišta
- Sanda Rojnić Sinković, nova ravnateljica Studentskog centra Pula: "POBOLJŠAT ĆEMO PREHRANU I OMOGUĆITI STUDENTIMA SMJEŠTAJ I LJETI"
- Pitali smo tri modela umjetne inteligencije gdje se u Istri najbolje živi. Jedan grad se najčešće ponavlja
