Yu Grupa na sceni je više od 50 godina. Kako piše na službenim stranicama, postava grupe prolazila je kroz sitne promjene, ali njenu okosnicu oduvijek su činili Žika i Dragi Jelić, kao njeni osnivači i aktivni članovi do dan danas.

Žika i Dragi Jelić ovih su dana bili u Puli na promociji knjige Petra Pece Popovića "Tragovi u beskraju" u Rock Galeriji. Bili su u publici, ali su vrlo brzo izazvali pažnju i skoro da nije bilo onog tko se s braćom Jelić nije htio fotografirati. Vrijeme prolazi, ali neka sjećanja odbijaju izblijedjeti.

Pohvale Istri

Na pitanje što rade u Puli, Žika pokazuje na Ivicu Propadala iz grupe Teška industrija koji je sa suprugom Draganom sjedio za stolom do nas dok smo na Giardinima tik do samog spomenika Mati Parlovu, preko puta njegovog kafića, vodili razgovor.

- Mi smo dobri prijatelji s njima već godinama, a oni imaju prelijepu kuću u Istri, hvale Istru iz sve snage i zovu nas da dođemo. Iskoristili smo ove lijepe jesenje dane pa smo došli i usput svratili kako bi prisustvovali promociji knjige Pece Popovića, kaže Žika. Tu su se neočekivano sreli s mnogim poznatim prijateljima, poznanicima i obožavateljima koji su čekali u redu da se s njima fotografiraju. Podsjetili su se i na neka lijepa vremena jer puno su puta ljeti nastupali u dvorištu tadašnjeg Doma JNA, današnjeg Doma hrvatskih branitelja, par puta i na terasi Uljanika, ali i kod nekadašnjeg kina Zagreb, danas kina Valli na Giardinima. Družili su se s i Matom Parlovom…

- On je imao fantastičan sluh i pamtio izvorne stare narodne makedonske pjesme. Šteta što ga nema, kaže Žika.

- Što danas radite? Snimate li, koncertirate?

Dragi: - To je često pitanje kada nas ljudi sretnu, pitaju sviramo li, a kada kažemo da aktivno sviramo i stalno održavamo koncerte onda pitaju hoće li biti nešto novo, na što odgovorimo potvrdno. Onda pitaju hoće li biti nešto u stilu… pa se sjete neke pjesme. Ja kažem da neće, jer te pjesme koje smo snimili, to su pjesme koje su snimljene, a ovo će biti nove. Tako da ćemo vidjeti hoće li album biti snimljen krajem ove ili početkom iduće godine, ali će sigurno zaživjeti.

- Pojavite se s novim albumom svakih desetak godina, pa kako to da niste kako se kaže, bacili koplje u trnje odnosno otišli u zasluženu mirovinu?

Dragi: - Pa znaš kako to ide - svirat ćemo sve dok to bude imalo smisla. Normalno da nećemo izaći na pozornicu a da nas publika sažaljeva. To neću dozvoliti sebi, ali ni ostalima u bendu, a što se tiče nastupa i novih pjesama, ili imate tu želju u sebi ili nemate. Mi imamo potrebu dalje snimati i nastupati.

Žika: - Ima nešto zanimljivo kod grupa starije generacije na prostoru bivše Jugoslavije. Mi spadamo u najstariju grupu na tom prostoru, a tu su i Atomsko sklonište i Parni valjak pa Riblja čorba, Bajaga i instruktori, redom neke grupe starijeg datuma. Mi smo prošli fazu kada smo se borili, kada smo tražili mogućnost i sami zakazivali neke koncerte, plesnjake, predstavljanja itd. Spadamo u kategoriju tih grupa koje su tražene i sve dok traže Yu Grupu i pitaju jesmo li slobodni tog i tog datuma, za veliki koncert na festivalu, na otvorenom, mi kažemo "Da", dogovorimo se oko svih detalja i dolazimo. Sve dok postoji takva varijanta da nas traže, djelovat ćemo i biti grupa koja rado dolazi u mjesta u kojima je već tko zna koliko puta bila. Stječemo nove prijatelje i srećemo se sa starima.

Kolektivni rad

- Koliko puta ste od devedesetih naovamo nastupali u Hrvatskoj?

Dragi: - Jako, jako malo. Ne znam koliko puta, ali zanemarivo.

Žika: - Dva puta u Puli, dvaput u Zagrebu u Vintage Industrial Baru u razmaku od dvije godine.

Dragi: - Pa dobro, za ovih 20 godina nije strašno. Bit će bolje.

- Da nije možda problem u imenu, grupa koja se zove po bivšoj državi. Je li vam netko prigovorio na imenu nakon što se ta država raspala?

Dragi: - Ne, nikad nitko.

Žika: - U Srbiji su nas prijatelji pitali što ćemo sad, govorili su da moramo promijeniti ime.

- Jeste li razmišljali o tome?

Dragi: - Ne, i to po cijenu da više nikad nigdje ne zasviram.

Žika: - Kako da se zovemo? Braća Jelić? Jelić Brothers Band? Nikada mi nije odgovaralo kada čujem da se bend zove po jednom čovjeku koji veliča svoje ime. To je kolektivni rad i kolektivni uspjeh ili neuspjeh.

- Kolika je razlika u godinama među vama?

Dragi: - Pet godina.

- Kako je to biti s bratom u bendu?

Dragi: - Nama je fantastično. Mi se slažemo najbolje na svijetu. Nikada nismo imali nikakvih problema i imali smo rasprava da bi došli do zajedničkog cilja, ali uvrede ili tako nešto, to nije postojalo. Niti između nas dvojice, niti između ostalih članova Yu Grupe i mi smo jedan od rijetkih bendova koji alkohol vrlo, vrlo rijetko konzumira i to u malim količinama.

- Kako to?

Dragi: - Otkad smo se rodili bavili smo se sportom, u mladosti. Kada se baviš sportom, on ne ide s ničim drugim. Probao sam, neću reći da nisam, nešto što bi mene više stimuliralo u stvaranju ili sviranju gitare. Međutim, takve sam konstrukcije i tako sastavljen da mi nijedan stimulans sa strane nije potreban. Dovoljan je taj moj unutrašnji osjećaj i htijenje ka onome za čime težim.

Žika: - Dragi mi je najvažniji, on mi je brat. Ne može mi biti bliži neki čovjek sa strane i da ga višem volim nego rođenog brata. Na brata se mogu naljutiti, možemo jedan drugom sve otvoreno reći, ali ne dolazi u obzir da ćemo se posvađati i nećemo pričati. Kada su u pitanju posao i privatni život i on ima neke sklonosti koje ja nemam. Fenomenalno se nadopunjujemo.

Složna braća

- To što se braća ne znači da ste isti. Kako bi sebe opisali?

Dragi: - Imamo dosta različitih pogleda na život. Normalno da nismo isti, ali imamo slične ljubavi prema muzici i motociklima. Vozimo Harley-Davidson motore, imamo ekipu ljudi s kojima se vozimo pa ako bude lijepog vremena i dobrog zdravlja eto nas sljedeće godine u Puli.

Žika: Čovječe, kako je teško imati ovakvog brata kao što je on. Samo šutim i trpim, ha ha... Ma, nema toga.

- A što se tiče glazbenih ukusa?

Žika: I tu se isto slažemo. Naša osnova su blues, country, rock 'n' roll, zahvaljujući grupama koje smo slušali i koje su nam prvobitno prezentirane od strane Europe, ne Amerike.

Dragi: Da bi jedan bend opstao vi morate imati ekipu ljudi koja voli što radi. Jer ako vi odaberete najboljeg glazbenika na svijetu, a on to ne osjeća i ne voli, nećete ništa napraviti. To je kao nogometni klub, ako imate zvijezde teško da će taj klub napraviti nešto veliko, mislim hoće s obzirom na te zvijezde, ali ako imate ekipu ljudi koja to voli i u kojoj svaki pojedinac daje maksimum, i imaju zajednički cilj, onda ćete doći do tog nekog ostvarenja kojeg ste zacrtali i što će vas gurati dalje.

- Davno sam u časopisu Pop Rock čitao jedan intervju s vama i nešto mi se urezalo u pamćenje. To je kada ste vi pitali novinara koje tri pjesme svaki gitarist na ovim prostorima prvo nauči, na što je on spomenuo "Smoke on the water", još jednu pjesmu (zaboravio sam koju) i vaš "Crni leptir". Kakav je to osjećaj kada znate da ste kreirali jednu od pjesama od koje svi gitaristi počinju?

Dragi: - Nemam neki posebni osjećaj da sam učinio neko veliko djelo. Drago mi je da su svi počeli s tom vrlo jednostavnom temom koja je meni izašla onako, što se kaže - "na tri, četiri", i doista, koji god gitarist mi priđe kaže mi "ja sam zahvaljujući vama naučio svirati gitaru" i na razne se načine zahvaljuju. To što im mi u ovim godinama pokušavamo, na neki način, biti vodilja da mogu dalje raditi i prezentirati ono što imaju u sebi, to je lijep osjećaj, u svakom slučaju.

Žika: - Prije sam razmišljao baš na tu temu, koliko ljudi počinje svirati gitaru i to počinje baš s "Crnim leptirom", ali oni pojma nemaju ni tko to svira, ni koja je to grupa, ni kako izgleda taj čovjek koji je osmislio tu pjesmu. Međutim, sada, zahvaljujući internetu i YouTubeu svatko to može doznati, vidjeti da je to Dragi Jelić iz Yu Grupe i može vidjeti kako izgleda…

"Čudna šuma"

- Meni je od vaših pjesama najdraža "Mornar". Koja je vama?

Dragi: - Kad me tako pitaš bio bi logičan odgovor da su mi sve fenomenalne, da mi se sve sviđaju. Normalno da mi se ne sviđaju sve. Ima pjesama koje smo snimili pa ih ne sviramo nikad, što je potpuno normalno ali, ako bih trebao izdvojiti pjesmu, neka bude "Čudna šuma".

Žika: - Ja imam više tih pjesama. Recimo "Crni leptir", "Sama", "Dunavom šibaju vetrovi", neke narodne motive, pa "Od zlata jabuka" itd. Ali, kada bih trebao jednu staviti na prvo mjesto i da je najslušanija i od drugih grupa rado svirana, to je "Mornar".

Dragi: - Ta je zbilja prerasla u naš najveći hit.

- Vi ste, na neki način, bili world music prije world musica, kombinirali ste ono što mnogi danas kombiniraju, spajali ste etno s pop i rock glazbom i to još prije Bijelog dugmeta, ako se ne varam?

Dragi: - Kod nas je to dolazilo sasvim slučajno da budem iskren, za razliku od primjerice, Bijelog dugmeta kod kojih je to bilo rađeno namjenski, zato što smo prije njih mi krenuli s tim pa su vidjeli da to dobro "vozi" kod publike. Sve numere koje smo do sada napravili a da su na nekoj etno podlozi ili motivima smo zbilja slučajno napravili, bez ikakve namjere da podilazimo publici. Pokušali smo iskoristiti samo taj motiv i ritam, a sve ostalo je nadogradnja i vezano za rock 'n' roll.

Žika: - Slučajno su sve pjesme motivirane folklorom uglavnom nastale na probama i u pauzama proba, čisto iz zafrkancije, u stilu "Ej, slušaj ovo…" Mi smo kao djeca na radiju slušali narodnu muziku i normalno da je mnogo toga ostalo zapisano u nekim ćelijama. U tim trenucima odmora mi smo, šaleći se i zafrkavajući se na temu narodne muzike napravili ove pjesme. Jedina koja je osmišljeno napravljena je "Sama". Miodrag Bata Kostić nam je bio gitarist i on ju je skladao, namjenski je htio da bude na narodne teme i napravio je tu pjesmu koju mi redovito i dan-danas izvodimo na svakom koncertu.

Povezane vijesti

• POGLEDAJTE SPOT / DANIEL MOSCARDA PJESMU "S TOBON BIT": Pop modernijeg zvuka i čakavština
• Marinella Malić vratila se pjesmom "Ne možeš protiv ljubavi"
• POGLEDAJTE VIDEO / Bruno Krajcar i Marija Husar Rimac u pjesmi "Tebe žeđa duša moja"