Blagdan Velike Gospe
Pulska Katedrala Uznesenja Marijina: Jedina sačuvana građevina starokršćanskog biskupskog kompleksa
(Snimio Milivoj Mijošek)
Katedrala u Puli, posvećena Uznesenju Marijinu, jedina je sačuvana građevina starokršćanskoga biskupskoga kompleksa Pule koji su činile dvojne bazilike, sjeverna trobrodna bazilika Sv. Marije, južna jednobrodna bazilika Sv. Tome apostola, krstionica križnog tlocrta na zapadu i biskupski dvor uz zaleđe krstionice, neposredno uz priobalne obrambene bedeme antičkoga grada.
Posvećena prije 1.600 godina
Posvećena je 426. godine, po datumu posvete među najstarijim je prvostolnicama u ovim krajevima. Otad je prošlo 1600 godina!
Zašto dvojne bazilike? Nakon što su tijekom IV. i V. st. diljem Carstva sagrađene velike gradske bazilike, zanos izgradnje popraćen je popularnošću kulta mučenika i svetaca. Organizirani kršćanski društveni sloj zahtijeva ukop njihovih relikvija unutar glavnih gradskih bazilika, što Crkva zabranjuje. Regulativa Crkve rezultirala je izgradnjom tzv. dvojnih bazilika pri čemu je manja crkva, podignuta uz stolnu crkvu biskupije, građena kao memorijalna bazilika posvećena kultu relikvija mučenika i svetaca. Crkvena regulativa na tlu je Pule zatekla specifičnu situaciju, dvoransku južnu crkvu sagrađenu uz još postojeći hram, namijenjenu kršćanskim obredima do izgradnje Katedrale. Južna bazilika je dogradnjom pravokutne dvorane s upisanom uzdignutom apsidom i podzemnim relikvijskim grobom transformirana u južnu memorijalnu baziliku posvećenu kultu relikvija. Zbog pohranjenih moći sv. Tome apostola nazvana je bazilika Sv. Tome, a sv. Toma postaje zaštitnikom Pulske biskupije. Pula od tada postaje poznata po dvojnim ili dvostrukim bazilikama.
Bazilika Sv. Tome vremenom je zbog neodržavanja 1657. godine porušena.
Relikvije u bazilici sv. Tome
Na području bazilike Sv. Tome pronađeni su 1860. i 1887. godine vrijedni relikvijari. Ispod nekadašnje apside pronađen je kameni sarkofag s većim brojem relikvija. Unutar kamenog sarkofaga nalazio se manji mramorni sarkofag ukrašen bizantinskim ornamentima, s poklopcem u obliku krovišta na kojem je bio križ od dragog kamena zelene boje. Unutar ovog sarkofaga zatečena je srebrna pravokutna kutija podijeljena u šesnaest odjeljaka a svaki je odjeljak sadržavao relikvijare optočene srebrom. U sredini srebrne kutije nalazila se mala zlatna kutija koja je sadržavala dva koštana ostatka prstiju, a u zasebnom odjeljku nađen je komad svile umrljan kapima krvi. Smatra se da je riječ o relikvijama sv. Tome, patrona grada Pule. Maleni zlatni relikvijar bio je ukrašen tehnikom email cloisonne, filigranom, granulacijom i urezivanjem, s motivom latinskog križa, palmeta i pletenica. Stilski je filigranski rad V. st. i vjerojatno jedan od najstarijih primjera porijeklom s Orijenta, dopremljen prije VI. stoljeća.
Gradnja trobrodne ranokršćanske bazilike Sv. Marije na postolju rimskoga hrama počinje nakon što kršćani oko 380. godine službeno preuzimaju gradski Kapitolij. Uklanjaju se visoki trijemovi i dvorana hrama, osiguravaju građevinski materijal za gradnju prostrane trobrodne bazilike. Unutar novovjeka ulazna pročelja i neožbukanih, priklesanim kamenom zidanih perimetralnih zidova, Katedrala krije jednu od najstarijih sakralnih građevina, ne samo na tlu Hrvatske, već i u Europi.
Vremenom je nastajala sve veća građevina koja je u V. stoljeću dobila oblik današnje crkve. Bila je to izdužena pačetvorinasta građevina odvojena s dva reda stupova. Oltarni prostor bio je na sjevernoj strani, određen polukružnim podijem s klupom za svećenike. Ispred oltarnog prostora, iza njega i oko samoga oltara sačuvani su ulomci podnog mozaika iz V./VI. stoljeća, s memorijalnim natpisima vjernika koji su svojim novcem platili izradu određene površine.
Preinake zbog požara 1242. godine
Najstariji sačuvani dijelovi zida crkve s početka IV. stoljeća vidljivi su s vanjske strane: tom razdoblju pripada donji dio stražnjeg zida. Kasnije je crkva zbog požara 1242. godine doživjela preinake u više navrata.
Krstionica križnog tlocrta srušena je 1885. godine. Početkom XVI. stoljeća sagrađeno je novo, kasnorenesansno pročelje, a ispred crkve je u drugoj polovici XVII. stoljeća (1671. - 1707.) sagrađen zvonik; u njegovoj gradnji korišteni su kameni blokovi iz Amfiteatra.
Nakon niza srednjovjekovnih transformacija, početkom XVIII. st., u vrijeme biskupa Giuseppea M. Bottarija (1695.-1729.), počinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika, koji završavaju 1924. godine.
Tijekom povijesti bazilika je pretrpjela brojna razaranja, pljačke, požare, otuđenje inventara, bombardiranje, neprimjerene rekonstrukcije interijera i uništenje crkvene arhive.
Izvorne je veličine 23 x 51 metara ili 1173 četvornih metara, pravokutnog tlocrta bez apside, s polukružnim upisanim platoom prezbiterija koji nosi subseliju (klupu za kler), s ophodnim prolazom, trijumfalnim lukom i podjelom u tri lađe koje se protežu od ulaza do ravnoga začelja crkve.
Dva kontinuirana niza od po trinaest stupova protezala su se od pročelja do začelja bazilike. Stupovi su klesani monolitno, od žućkastog krečnjaka. Sačuvana su tek po dva stupa obiju kolonada. Središnji, visoko uzdignut trijumfalni luk, nekoć je bio obložen višebojnim mozaikom. Mozaik je bio i na podnim oblogama koji su tek fragmentarno sačuvani.
Prezbiterij (svetište) predstavlja specifičnu, trobrodnu organizaciju karakterističnu za najstariji oblik ranokršćanske bazilike. Jedinstven je sačuvani primjer takve organizacije prezbiterija na tlu Europe.
Oltar je rimski sarkofag
Rekonstrukcija Katedrale počinje 1417. godine opsežnom intervencijom na prezbiteriju, a dovršena je u razdoblju od 1497. do 1531. godine. Sada devet stupova znatno su većeg profila od starokršćanskih, a sastavljeni su od više segmenata te klesani od bjeljeg, patiniranog kamena. Rese ih krupni kapiteli s oznakama graditeljskih škola, imenima zaštitnika i svetaca, imenima klesara, bratstava i inih donatora koji su sudjelovali u opsežnoj rekonstrukciji u XV. i XVI. st.
Današnji oltar Katedrale zapravo je rimski sarkofag. Godine 1487. biskup Michele Orsini (1475.-1497.) seli oltar s relikvijama u dno lijeve lađe koja se otada naziva Lađa svetaca. Na tom je mjestu oltar (sarkofag) s relikvijama do 1924. godine kada je stavljen u funkciju glavnog oltara. Kroz prozorčić oltara vide se ispisana imena svetaca čije se relikvije u njemu nalaze: sv. Juraj, sv. Teodor, sv. Purpurin, sv. Dimitrije, sv. Bazilije, sv. Flor i bl. Salomon. Relikvije su 1451. godine postavljene u pretince od tesanog čempresa.
Uz glavni oltar Katedrala je nekoć imala osam oltara, a danas dva: posvećeni Srcu Isusovi i Blaženoj Djevici Mariji.
Zvonik Katedrale visine je 27 metara. Iznad jednostavne niše sa zvonima nedostaje karakteristična nadgradnja sa strmijim krovištem. Sagrađen je na mjestu starijeg i elegantnijeg iz XII. st., srušenoga gromom i nebrigom. Obnova se pokazala hitnom 1671. a radovi su počeli 1689. Završava ih biskup Bottari koji u novu bazu zvonika ugrađuje stepenice amfiteatra. Zvonik je dovršen tek 1726. godine.
Sakristija je sagrađena 1927. nakon što je Katedrala 1923. godine stradala u požaru. U nosivu konstrukciju sakristije ugrađeni su zidovi srednjovjekovne romaničke kapele iz XII./XIII. st., i sačuvano začelje propale, 1657. godine srušene starokršćanske bazilike sv. Tome.
Župe i župne crkve posvećene Veloj Gospi
Osim Pulske katedrale, Veloj Gospi posvećeno je još nekoliko značajnih župa u Porečkoj i Pulskoj biskupiji: Župa Uznesenja Marijina, katedralna župa u Poreču s Eufrazijevom bazilikom i zaštitnikom sv. Maurom, biskupom mučenikom; Župa Uznesenja Marijina u Buzetu što se spominje u XII. stoljeću; crkva je sagrađena 1784. godine na mjestu ranije; Župa Marijina Uznesenja u Cerovlju, spominje se od XIV. stoljeća; Župa Marijina Uznesenja u Vrhu, sa župnom crkvom sagrađenom 1231. godine; Župa Marijina Uznesenja u Pazu; župna crkva sagrađena1579. godine. Župna crkva u Umagu posvećena je Marijinu Uznesenju, sagrađena u XVIII. stoljeću, ali je župa posvećena sv. Peregrinu. I župna crkva u Svetvinčentu posvećena je Marijinu Uznesenju, a župa sv. Vinku. To je slučaj i u Humu: crkva je Gospina, a župa sv. Jeronima; pa u Valturi - crkva Gospina, župa sv. Ivana apostola.
(U pisanju ovoga priloga korišten je tekst Marije Obad-Vučina, Katedrala Uznesenja Marijina u Puli).
