Đir po mrkatu
Što kažu trgovci, kako kupuju turisti i koliko stoje smokve i srdele? Tržnica je postala izlog, a centri butiga
(Foto: Nina Ljubić)
Pulska tržnica slikovito je mjesto na kojem uvijek možete čuti kako stoje stvari i to bez autocenzure. Prostodušni, kako samo prekaljeni trgovci nakon dugogodišnjeg iskustva znaju biti, ovogodišnju sezonu na ovom mjestu ocjenjuju i do 70, pa i 80 posto lošijom od prethodnih. Naravno, to nam kažu ovi koji su još uvijek raspoloženi komentirati, dok ima i onih koji nam samo kratko otkrivaju da su se oni dosta kroz život napričali. Međutim, ljubaznosti nije nestalo na tržnici, a niti darežljivosti, pa smo i mi probali neodoljivo voće koje su nam stavili u vrećicu, kako ne bi bili samo promatrači. Nije sve u novcu, reći će i oni, a zadovoljan kupac je uvijek onaj koji se vrati.
Selfi uz štand
Jedan nam je umirovljenik održao lekciju oko kupovnih navika i otkrio kako uopće nije sramota kupovati na "kus" umjesto na kilograme. Turisti, veli on, nisu uopće ludi i znaju što rade. Zašto bi kupovali količinu koju će na kraju baciti, pita nas on. Stoga i sam sve više tu praksu ubacuje u rutinu, za razliku od njegove žene koja se drži starih navika. Kad smo kod turista saznajemo da na pulskoj tržnici, osim kupovanja na "kus", uglavnom razgledavaju. Gro svoje kupovine oni obave u trgovačkim centrima, pa konstatiramo da je tržnica izlog, a da su centri butiga.
Kako ljetna sezona ima neka svoja pravila, prodaja se drugačije raspodijelila pa petak i subota ne odstupaju u nekoj većoj mjeri od ostatka tjedna. Sve to, smatraju na tržnici, ima veze i sa smjenom gostiju koja govori u prilog drugih dana. Neki se trgovci osobno ne žale previše, prodaju u skladu sa svojim očekivanjima, ali i oni čuju kako se mnogi žale na ovogodišnju sezonu. U konačnici sve što se događa u sektoru usluge i prodaje, barem u nekom dijelu podliježe zakonu spojenih posuda. Imati još prepun štand nakon 10 sati, slikovito opisuje kako prodaja na tržnici (ne)ide. Nekada je ponuda nestajala i prije negoli bi platili dnevnicu za štand, dok danas tržnica i nakon nekoliko sati izgleda kao da je tek otvorena. Fotografirati se uz štand puno je češća aktivnost turista, negoli kupovina, dok se i domaći snabdijevaju na nekim drugim mjestima, jer je obilna ponuda na svakom koraku, smatraju na zelenoj tržnici.
Kulturno je cjenkati se
Košarica smokvi je 5 eura, kruškice su po 3, a muškat je 6 eura. Istarska nektarina je 4, ali su nam došapnuli da ih prodaju i za 3 eura, jer je na tržnici cjenkanje bit same kulture. Ako se na tržnici ne može cjenkati, onda ne postoji mjesto gdje je to prirodnije, vele nam. Kod povrća je situacija slična. Mladi krumpir možete kupiti po 2 eura, cherry je 8 eura, rog paprika je 5 eura, a ljuta 8 eura. Krastavci su po 3 eura, a domaći kornišoni (op. a. posebna vrsta sitnih krastavaca) po 4 eura. Kukuruz se prodaje po šest, a cijene su na tragu prošlogodišnjih.
O ribama i hamburgerima
Na ribarnici već neko vrijeme komentiramo u sarkastičnom tonu - "je ča je". Konstatiramo da su od putnika namjernika ostali samo putnici. Srdela ide, idu i srdoni, sve po 5 eura, ali nije to dinamika koja bi bila dovoljna.
"Nema ljudi", reći će oni, a to primjećuju i na nekim drugim lokacijama izvan centra grada. Cijene su već neko vrijeme standardne, pa one ne bi trebale biti glavni razlog da se riba ne kupuje. Turistima izgleda ona nije česta namirnica na meniju, a ni domaći se nisu baš iskazali s mediteranskom kuhinjom.
Oni koji su nekad ribu kupovali, nisu više s nama, a umjesto zdravog ribljeg obroka mladi radije biraju hamburgere, vele nam na ribarnici. Kako stvari stoje, jedino što bi moglo podignuti sezonu, pa i produžiti je, našalili su se, jest otvaranje javnih kuća. Uličnim žargonom, čini se, to bi mogle biti jedine "ribe" za koje bi bilo interesa.
