U redakciju Glasa Istre stiglo je pismo zahvale pacijentice Snježane Radošević, upućeno Intenzivnom odjelu Opće bolnice Pula, Internom odjelu Opće bolnice Pula, te Odjelu gastroenterologije Opće bolnice Pula. Njezine riječi, koje ovim putem prenosimo u cijelosti, svjedoče o kvaliteti rada i predanosti medicinskog osoblja ovih odjela.

""Alisa u zemlji čudesa"; djelo je Lewisa Carrolla, koje govori o djevojčici koja propadne kroz zečju rupu i nađe se u čarobnom svijetu naseljenom zanimljivim stanovnicima, posve nesvakidašnjim i gotovo magičnim. Lutajući kroz tu zemlju, Alisa se susreće s problemima i izazovima koje mora savladati kako bi pronašla put kući. Svojim lutanjem upoznaje neobične zakone te zemlje i još čudnija bića koja ih provode ili krše.

Upravo ta bića, zakoni i dogodovštine analogija su koju je pisac namjerno isticao kao aluziju na njegove prijatelje i neprijatelje, na sustav u kojem živi, školstvo, (zdravstvo!) sudstvo i vladu... sve to kroz dječju priču, koja je jednako poučna i djeci i odraslima.

"Alisa u zemlji čudesa"; jedna je od rijetkih knjiga za djecu iz koje odrasli mogu izvući zasebne moralne pouke, za koje su djeca još uvijek premala. Ova knjiga na mnogo načina može biti zanimljiva svim uzrastima, upravo zbog svijeta koji se u njoj prikazuje. U tom svijetu ne vlada logika realne zbilje. U njemu se i radnja i uvjeti zbivanja radnje odvijaju kao u snu. Sve je neobično, nekada nepovezano i nelogično, ali se takvim i prihvaća bez dodatnih pitanja, baš kao što u snu prihvaćamo neobične situacije, nesvjesni njihove nelogičnosti.

Ovaj podulji i možda neobičan uvod (malo uređen sažetak sa interneta) bio je potreban jer me situacija u kojoj sam se našla prvog petka u kolovozu podsjetila na tu knjigu .... malo neobično!?

Petak 07.kolovaza 2026.,potpuno zdrava, radno sposobna, dobro raspoložena, početak 60-tih, dolazim u OB Pula na rutinski, preventivni pregled (kolonoskopija)....sve se odvija prema protokolu, osoblje zadovoljno, spremna sam za pregled kako je preporučeno, sve ćemo brzo i lako odraditi...

Tokom pregleda što je uobičajeno radi se zahvat uklanjanja polipa ako se otkrije....a otkriven je...

....nešto rutinski, svakodnevno, zahvat nakon kojeg ideš doma pješke pretvara se u komplikaciju.. upadam u Alisinu "zečju rupu".....i kreće priča, ja, obična žena, nespremna za ulogu glavne glumice postajem upravo to....glavna glumica u epizodi Hitne službe OB Pula.

Rijetko, ali događa se, mali postotak pregleda se komplicira....veliki gubitak krvi....radnja se odvija užurbano, aktivira se sve osoblje u ambulanti, zove se Intenzivni odjel, rade se potrebni nalazi po hitnom postupku, moguća je i operacija....slušam glasove oko sebe iako nisam potpuno svjesna, osjećam se loše....zabrinuto....nikad nisam bila u sličnoj situaciji.

U kratkom vremenu već sam na odjelu intenzivne njega u okviru Internog odjela..tu su Barbara, Maja, Lana....preuzimaju me kao malo dijete, vrlo ozbiljno, stručno i sa puno empatije....

Ostajem tri dana na intenzivnoj njezi, na sreću sve se odvija dobro.

U toku ta tri dana upoznajem prekrasne mlade i jako mlade ljude, mala tvornica ljudi koji "proizvode" zdravlje....ljudi koji rade smjenu (dnevnu ili noćnu) 12 sati u toku kojih obavljaju iznimnu količinu poslova za koje je potrebno veliko znanje, iskustvo, volja, snaga, predanost, dobra energija i što je najvažnije topla ljudska riječ i osmjeh, iskren topao osmijeh, razumijevanje i spremnost za svakog pacijenta u bilo kojem trenutku...bez iznimke, bez praviti se "nisam čuo", to će netko drugi, uvijek spremni jedni drugima pomoći, dati ruku, dodati nešto ...ponekad i bez marende, ručka, hitnoća često ne dozvoljava...ni osnovne životne potrebe.

Jer to nije samo posao/ zanimanje to je životni POZIV!

Timski rad iznad prosjeka, vrijedno divljenja, u današnje vrijeme brzine, površnosti, nerazumijevanja, sebičnosti, zanemarivanja i bliskih i manje bliskih osoba u našoj okolini.....iza vrata pulske bolnice nalazi se svijet potpuno nepoznat običnim, zdravim ljudima.....nalaze se divni ljudi (Alisina čudna bića) spremni u svakom trenutku u svim
izazovima i problemima pristiglih pacijenata često u vrlo teškom, ozbiljnom stanju, opasnom po život , dati sve od sebe, bez rezerve, bez ustručavanja, pomoći ako je ikako moguće na najbolji mogući način vratiti čovjeka u (normalan) život.

Raditi na intenzivnom odjelu znači raditi na mostu koji udara bura skoro svaki dan, na mostu koji ljude vraća životu, koliko god je to moguće.... bez njih za mene oporavak nije bio moguć.

U mom običnom, svakodnevnom životu iako sam odgovorna, relativno skromna i prizemljena, sklona sam promatrati ljude i događaje otvorenim očima i često javno reći što mislim, pohvaliti ali i kritizirati....ukazivati na nedostatke, moguća poboljšanja....

Ima ljudi koji također kritiziraju, ponekad sa osnovom, ponekad i bez, znamo biti i sebični i stavljati svoj problem u fokus .... ponekad (često) biti neprimjereno negativni...

Stvarno iskustvo mijenja pogled, izoštrava sliku, upozorava da nismo savršeni, da imamo rok trajanja, da je ljudsko tijelo čudesno ali krhko i osjetljivo, da jedan trenutak u kojem je sve u najboljem redu već u slijedećem može postati trenutak u kojem se pitaš :
"Je li to to u ovom životu?"

Imati tu sreću i biti u rukama ljudi, djevojaka i mladića, žena i muškaraca na Intenzivnom odjelu OB Pula, Interni odjel bio je blagoslov.
Barbara, Maja, Lana, Manuela, Ivana, Noemi, Vanesa, Sabina, Andreas, Sven, Erik.....to su oni koje sam zapamtila, upoznala, koji su pazili na mene i omogućili mi da nakon tri dana budem sretno premještena na drugi odjel na putu oporavka.
Glavna sestra Kristina, glava te velike obitelji, direktorica tvornice zdravlja, čvrste ruke i glasa,koja vodi svoj tim stručno i odgovorno a istovremeno održava sklad i dobru energiju, ravnopravno podnosi sav teret i obaveze sa svojim timom, njihova prijateljica, svjetionik.

Nakon tri dana napustila sam njihov odjel kao da napuštam obitelj, ljude koji su mi u kratkom vremenu ušli pod kožu, koje nikada neću zaboraviti, sa suzom u oku i emocijom izazvanom nekim novim nepoznatim osjećajem, sa riječima bezgranične zahvale....HVALA vam svima od srca!

Teško je riječima opisati događaj, iskustvo, osjećaje...zahvaliti svima.... doktoru Dariu, Svjetlani i ostalima kojima ne znam ime a bili su na prvoj liniji "fronte"na endoskopiji, svima na odjelu intenzivne njege, i svima koji su brinuli o meni još sedam dana na 7. katu Odjela gastroenterologije –sestra Vlatka, Doris, glavna sestra Katarina i svima ostalima
kojima ne znam ime.
Svim sestrama, liječnicima, čistačicama, pažljivim "prijevoznicima" kreveta nepokretnih pacijenata, kuharima.....hrana je bila dobra, vrlo dobra, vratila me u život!
Nakon deset dana u bolnici, po primitka otpusnog pisma u pratnji supruga udahnula sam vruć popodnevni zrak, slaba ali na putu dobrog oporavka zatvorila sam vrata pulske bolnice, sporim i opreznim korakom izašla sam iz Alisine "rupe" ostavila za sobom ta divna, vrijedna "bića", marljive ljude, slične nama običnim ljudima a tako različite u svojoj misiji i svakodnevnoj borbi za zdravlje čovjeka, za još jedan dan, za povratak natrag u bolji život, svojim obavezama, radostima, svojim najmilijima.

Neobičan svijet o kojem (gotovo) ništa nisam znala, radnje i zbivanja, izazovi, problemi, zatvoreni sustav sa svojim zakonima, logikom ostao je iza mene...Alisa je opet u stvarnosti.

Treba izvući pouku ....ako si dozvolimo, treba zastati, okrenuti se i reći HVALA, to je najmanje što možemo a zaslužili su puno više od onoga što dobiju za posao koji rade, posao koji je života vrijedan!"

Povezane vijesti

• Pacijentica oduševljena tretmanom u Općoj bolnici Pula: "Možda će, uskoro, ostatak Hrvatske hrliti u Pulu na operacije, a ne Istrijani u Zagreb"
• Topla pohvala pulskim traumatolozima: "Njihova stručnost i ljudskost zaslužuju biti javno istaknute"
• Nakon gotovo dva mjeseca liječenja u pulskoj bolnici poslala dirljivo pismo: "Medicinske sestre na kardiologiji bile su moji anđeli"