(Snimila Mateja Sponza)
Sinoć u Domu hrvatskih branitelja pred brojnom pulskom publikom održana je snažna i emotivna monodrama "Neispričane priče" koju potpisuje i izvodi Marin Ivanović Stoka. Publika je tako svjedočila intimnoj ispovijesti koja spaja elemente autobiografije, društvene kritike i osobne katarze.
Ivanović, poznat široj javnosti kao jedan od začetnika hrvatske hip-hop scene, u ovom projektu odmiče se od glazbenog izraza i ulazi u duboko osobni narativ. Kroz monodramu "Neispričane priče" progovara o vlastitim životnim borbama, ovisnosti, padovima i ponovnim usponima, ali i širem društvenom kontekstu koji oblikuje pojedinca.
(Snimila Mateja Sponza)
Riječ je o posebnom formatu predstave koji donosi dijelove priče, koji do sada nisu bili ispričani na pozornici, autentične fotografije i video trenutke iz Marinova života. Na scenu mu se tijekom večeri pridružio hrvatski reper Nenad Šimun poznatiji kao Target, koji je dio hip-hop sastava Tram 11. Njihov zajednički nastup donio je snažan val energije i nostalgije - dvojac je izveo nekoliko pjesama koje su dodatno podigle atmosferu i povezale publiku kroz prepoznatljive stihove domaće rap scene.
(Snimila Mateja Sponza)
Pred publikom se odvila priča o čovjeku koji je dvadeset godina lutao "labirintima mraka" pokušavajući pronaći izlaz iz života koji je postajao sve teži i sve usamljeniji. U tom razdoblju gotovo svi su mu okrenuli leđa, a jedino što je ostalo bila je podrška obitelji i vjera da promjena ipak postoji. Upravo ta borba, padovi i ponovno ustajanje čine srž ove snažne monodrame.
(Snimila Mateja Sponza)
Predstava bez uljepšavanja prikazuje najteže trenutke ovisnosti, scene koje su publiku često ostavljale u potpunoj tišini isprekidanoj snažnim emocijama. Minimalistička scenografija dodatno je naglasila težinu izgovorenih riječi stavljajući fokus isključivo na izvođača i njegovu priču.
Na kraju večeri publika je Marina Ivanovića nagradila dugotrajnim pljeskom potvrđujući da "Neispričane priče" nisu samo predstava, već snažno i autentično iskustvo koje ostavlja dubok trag i donosi poruku nade – poruku da izlaz postoji čak i kada se čini da ga nema.