Redoviti mjesečni sastanak Inner Wheel kluba Pula drugog utorka u ožujku ostat će nam zauvijek neizbrisiv u sjećanju. Ljudsko je sjećanje krhko, no postoje trenutci i iskustva kojima ni protok vremena ne može ništa!

Razgovarale smo, predlagale i dogovarale sljedeće humanitarne aktivnosti, ali smo istovremeno sa zebnjom mislile na našu Esin u riječkoj bolnici, upravo onako kako smo danima prije te kobne večeri sa zebnjom njegovale nadu u njezinu neuništivost. Riječi su bolno odjekivale dobro nam znanim prostorom, tupim su se udarcima spuštale na stol za kojim smo sjedile i čekale, nemajući hrabrosti ni pogledati jedna drugu. Onda je zazvonio mobitel, tajac, strah u kostima i nevjerojatna vijest – nema je više, gotovo je! U mučnoj borbi između života i smrti prevladalo je ovo drugo! Smrt, ona uvijek pobjeđuje, znamo, no zašto tako naglo i prerano ovog puta! Nemoguće!! Pa, na prošlom je sastanku sjedila na svojem uobičajenom mjestu, sve nas pažljivo slušala i promatrala, savjetovala, upućivala kako dalje, baš kao što je to uvijek činila! Sad se u nevjerici pitamo kako ćemo dalje bez naše drage Esin?!?

Nije dovoljno reći da je Esin bila u Inner Wheel klubu Pula, nego da je i Inner Wheel klub Pula bio u njezinom velikom srcu, posebno od dana umirovljenja. No, duge su godine rada trajno predanog Inner Wheel klubu Pula bile iza nje, obilježene brigom za potrebite i njihovu pomoć. Još je 2005./2006. godine postala marljiva dopredsjednica našeg Kluba, a vrijedna predsjednica odmah sljedeće godine. Tajničke je zadatke sa strastvenom preciznošću obavljala pet puta, rizničarske dva puta, a editorske pomalo iznenađujuće samo jednom. Ipak, kao čestita delegatkinja predstavljala nas je u Distriktu 191 Hr čak šest puta. Svoje posljednje dane života dočekala je kao neumorna tajnica istoimenog Distrikta i to u trećem mandatu. Iza svake od tih odgovornih dužnosti razotkrivala nam se iznova njezina neupitna odgovornost, gorljivo uvjerenje kako se uvijek može još više i bolje učiniti da bismo pomogli potrebitima u lokalnoj zajednici i šire. Bilo gdje u svijetu gdje ljudi pate i trebaju ne samo naše iskreno suosjećanje, nego i konkretnu potporu u prevladavanju nedaća najčešće izazvanih nemilim nemirima u vanjskom okruženju ili dubini vlastite duše, prirodnim nepogodama, klimatskim promjenama, podmuklom bolešću ili poodmaklim godinama. Ukratko, svemu onom što svakodnevni život lako učini neizvjesnim i teško popravljivim bez toplog ljudskog pogleda, raširenih ruku koje nasmiješeni pružamo jedni drugima, čvrstih zagrljaja kojima jedni druge nesebično darujemo.

Naša draga Esin s istim nas je žarom i ljubavlju također poticala na pomaganje darovitima, posebno djeci i mladima, jer je čvrsto vjerovala kako se svatko ima pravo razvijati u dostojnim i dostojanstva vrijednim životnim uvjetima.

Iza njezinih vrijednih godina u Inner Wheel klubu Pula nebrojeni su susreti, poznanstva i prijateljstva u drugim hrvatskim i inozemnim klubovima. To smo s još više pouzdanja osvijestile, primajući ovih dana izraze iskrene sućuti sa svih strana. U jednom od njih riječi su utjehe, neminovno i tuge, kojima nas se podsjeća da je Esin bila ,,…vedro nebo, sunce i radost, topla riječ i podrška, sidro našeg Inner Wheela kojeg je toliko voljela i kojem se nesebično davala.“ Počivala u miru Božjem!