(Snimio Zoran Oljača)
U društvenim prostorijama Mjesnog odbora Nova Veruda održana je rasprava o situaciji vezanoj uz Urbanistički plan uređenja (UPU) koji predviđa gradnju na prostoru iznad lučice Delfin. Sastanak je okupio građane, predstavnike medija te čelnike pulskih mjesnih odbora, a rasprava se odvijala u ozračju pojačanog interesa javnosti i brojnih polemika o budućnosti tog prostora. Tijekom rasprave otvoreno je više pitanja, od urbanističkih rješenja do financiranja komunalne infrastrukture.
Jedan od najzanimljivijih podataka iznijela je Helena Lozić Doklestić, vijećnica platforme Možemo! u Skupštini Istarske županije, koja je govorila o dugovanjima investitora povezanog s projektom.
Prema dokumentaciji koju je predstavila, investitor ima dug za komunalni doprinos u iznosu od oko 210 tisuća eura, dok ukupna dugovanja povezanih tvrtki, prema dostupnim podacima, dosežu približno pola milijuna eura.
– U tablici jasno stoji da je dug za komunalni doprinos 210 tisuća eura, dok ukupna dugovanja tvrtki povezanih s investitorom iznose oko pola milijuna eura. Je li to dovoljan podatak da se zapitamo tko je zapravo investitor i kakva je financijska pozadina projekta, upitala je Lozić Doklestić.
Osim pitanja dugovanja, otvorena je i rasprava o ugovoru koji se odnosi na izgradnju infrastrukture na području obuhvaćenom UPU-om. Lozić Doklestić istaknula je kako dio investitora, prema dostupnim informacijama, posjeduje tek manji udio zemljišta unutar obuhvata plana.
(Snimio Zoran Oljača)
– Ako investitor ima tek oko 12 posto površine unutar UPU-a, postavlja se pitanje kako je moguće da se ugovorom preuzima obveza izgradnje infrastrukture za cijelo područje. Grad mora jasno odlučiti hoće li i na koji način graditi na vlastitom zemljištu. Ne može se odgovornost prebacivati na privatnog investitora koji pokriva samo manji dio obuhvata, istaknula je.
Dodala je i da je kod urbanističkih planova uređenja riječ o područjima na kojima infrastruktura tek treba biti izgrađena, što često znači visoke troškove.
– Kada se kreće od potpuno neizgrađenog prostora, troškovi infrastrukture gotovo uvijek premaše iznose koji se mogu naplatiti kroz komunalni doprinos. U takvim slučajevima grad često financijski gubi, rekla je.
Prema njezinim riječima, ovrha za dug komunalnog doprinosa u iznosu od 210 tisuća eura pokrenuta je tijekom 2020. godine.
U raspravi su se čule i primjedbe na poslovni model dijela građevinskih tvrtki koje, kako su naveli pojedini sudionici, za svaki projekt osnivaju novu tvrtku.
– U građevinskom sektoru postoje tvrtke koje godinama posluju pod istim imenom i grade reputaciju, ali ima i onih koje za svaki projekt osnivaju novu tvrtku. Nakon završetka projekta takve tvrtke nerijetko završe u stečaju ili se jednostavno zatvore, pa se dio dugovanja više ne može naplatiti, upozorila je Lozić Doklestić.
U raspravu se uključio i predsjednik pulskog Gradskog vijeća Valter Boljunčić koji je upozorio na moguće pravne i financijske posljedice za Grad Pulu ukoliko bi se planovi gradnje u potpunosti zaustavili ili bitno izmijenili.
– Ako uzmete da se na tom prostoru moglo izgraditi nekoliko tisuća kvadrata stanova koji bi se prodavali po cijeni od oko šest tisuća eura po kvadratu, dolazimo do procjene izgubljene dobiti između 12 i 15 milijuna eura. Uz to, ako se građevinsko zemljište pretvara u neku drugu namjenu, zakon predviđa da se vlasniku mora nadoknaditi vrijednost kao da je riječ o građevinskom zemljištu. U takvoj situaciji govorimo o potencijalnoj tužbi protiv Grada u iznosu između 12 i 20 milijuna eura, rekao je Boljunčić.
Naglasio je kako se slučaj u Puli razlikuje od nekih sličnih sporova u Hrvatskoj, poput onog u Dubrovniku.
– U Dubrovniku je sud utvrdio da investitor nije ispunio određene obveze, primjerice vezane uz utjecaj na okoliš i prostorno-plansku dokumentaciju. U Puli je situacija drugačija jer postoji ugovor koji je Grad sklopio s investitorom, a kojim se obvezao osigurati infrastrukturu kako bi gradnja na tom području bila moguća. To je bila osnova za realizaciju projekta, rekao je.
Prema njegovim riječima, upravo taj ugovor može biti ključan u eventualnom sudskom postupku.
– Ako postoji način da se utvrdi da je investitor negdje pogriješio ili nije ispunio obveze, onda sam prvi za to da se projekt zaustavi. No, činjenica je da ovdje postoji ugovor i da treba vrlo pažljivo procijeniti pravne posljedice svake odluke, naglasio je Boljunčić.
Dodao je i kako bi eventualna odšteta u takvom sporu predstavljala ozbiljan financijski teret za gradski proračun.
– Petnaest milijuna eura nije mali iznos. To je značajan dio gradskog proračuna i novac koji bi se mogao koristiti za brojne javne projekte, od infrastrukture do sportskih objekata, rekao je.
Boljunčić je podsjetio kako je još prije godinu dana tražio održavanje tematske sjednice Gradskog vijeća na kojoj bi se raspravile financijske i pravne posljedice vezane uz ovaj projekt.
– Tražili smo jasne analize i pravna mišljenja, ali takve informacije nismo dobili u potpunosti. Upravo zato smatram da je nužno da se ova tema detaljno razmotri na tematskoj sjednici Gradskog vijeća, poručio je.
Zaključno je istaknuo kako je ključno utvrditi postoji li realna pravna mogućnost da Grad izbjegne potencijalni spor ili značajnu odštetu.
– Ako pravnici procijene da Grad ima realne šanse u eventualnom postupku, onda treba ići tim putem. No ako ugovor jasno definira obveze, onda treba vrlo odgovorno odlučiti kako dalje, rekao je Boljunčić.
Kronologiju događaja koji se protežu gotovo dva desetljeća iznijeli su predsjednik MO Nova Veruda Matija Tomac i bivši predsjednik tog mjesnog odbora Davor Brenko, podsjetivši na ključne odluke i prijepore vezane uz planiranu stambenu izgradnju na tom području.
Tomac je u uvodu naglasio kako tema već godinama izaziva snažne reakcije među građanima.
– Riječ je o temi koja je stara gotovo dva desetljeća i drago mi je vidjeti predstavnike mjesnih odbora, građane, gradske vijećnike i predsjednika Gradskog vijeća. Očito je da situacija nije bezazlena i da ova tema dobiva na važnosti, rekao je Tomac, dodajući kako će okupljenima ukratko predstaviti što se događalo proteklih godina i zašto građani ovog dijela grada izražavaju nezadovoljstvo.
Prema iznesenim informacijama, spor oko prostora iznad lučice Delfin započeo je 2008. godine kada je prvi put predloženo da se tadašnja sportsko-rekreacijska zona prenamijeni u stambeno-poslovnu.
(Snimio Zoran Oljača)
– Taj prijedlog tada nije prošao, ali su kasniji koraci doveli do situacije u kojoj je prostor ipak ostao planiran kao stambeno-poslovna zona. Problem se ponovno aktualizirao kada se pojavio novi investitor koji je stekao pravo građenja na parcelama na tom području, rekao je Tomac.
Dodao je kako su se u međuvremenu stanovnici više puta organizirali kako bi upozorili na moguće posljedice takve izgradnje.
Davor Brenko podsjetio je na javne rasprave i građanske inicijative koje su pratile donošenje UPU-a lučice Delfin.
– Još 2010. godine organizirana je javna prezentacija plana na kojoj su građani jasno izrazili protivljenje stambenoj izgradnji na tom području. Prije donošenja UPU-a pokrenuta je i peticija koju je potpisalo više od 4.000 građana Pule, uz podršku brojnih stručnjaka, rekao je Brenko.
Prema njegovim riječima, među potpisnicima su bili i arhitekti te stručnjaci različitih profila koji su smatrali da bi prostor trebalo zadržati prvenstveno za sport, rekreaciju i javne sadržaje.
Unatoč tome, UPU je ipak usvojen, a prema njegovim odredbama na tom području moguće je izgraditi između 450 i 500 stanova.
Brenko je naveo kako su urbanističkim planom predviđene zgrade srednjih gabarita, do četiri nadzemne etaže uz mogućnost dvije podzemne.
– Prema javno dostupnim dokumentima, na tom području može se izgraditi oko 450 do 500 stanova. Sam investitor je u medijima spominjao gradnju desetak zgrada s po 12 do 16 stanova, rekao je.
Visina objekata mogla bi dosezati oko 15 do 16 metara, što bi, kako tvrde u mjesnom odboru, u nekim dijelovima moglo nadvisiti razinu obližnje zaobilaznice.
Prema podacima koje su iznijeli predstavnici mjesnog odbora, najveći dio zemljišta na tom području nalazi se u vlasništvu Grada Pule, dok je manji dio u vlasništvu privatnih investitora.
– Grad je vlasnik oko 77 tisuća kvadrata, dok privatni investitor ima oko 18 tisuća kvadrata zemljišta. Upravo je na tom dijelu predviđena stambena gradnja, objasnio je Brenko.
Predstavnici mjesnog odbora podsjetili su i na pokušaje pronalaska kompromisnog rješenja. Jedna od ideja bila je zamjena zemljišta, odnosno pronalazak druge lokacije na kojoj bi investitor mogao graditi, dok bi se prostor iznad lučice Delfin sačuvao od stambene izgradnje.
(Snimio Zoran Oljača)
– Razgovaralo se o modelu u kojem bi Grad prodao drugo zemljište putem natječaja, a investitor bi mogao sudjelovati i eventualno preuzeti tu lokaciju, dok bi Grad otkupio zemljište na Delfinu. Na taj način bi se pronašlo rješenje prihvatljivo za sve strane, rekao je Brenko.
Takvo rješenje, međutim, do sada nije realizirano.
U raspravi je istaknuto i pitanje potrebe za novom stambenom izgradnjom u Puli. Brenko je pritom iznio podatke o demografskim kretanjima.
Prema njegovim riječima, prilikom izrade GUP-a 2008. godine procjenjivalo se da bi Pula do 2015. mogla imati oko 70 tisuća stanovnika, no stvarni trendovi pokazali su drugačiju sliku.
– Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, Pula ima oko 52 tisuće stanovnika, dok istodobno postoji više od 31 tisuće stambenih jedinica. To znači da je već tada bilo oko 9 tisuća stanova više nego kućanstava, rekao je.
Dodao je kako dio tih stanova služi za turistički najam ili kao investicija, a ne za trajno stanovanje.
Predstavnici mjesnog odbora smatraju da bi prostor uz more trebalo koristiti za javne sadržaje i zelene površine, a ne za novu stambenu izgradnju.
– Riječ je o iznimno vrijednom prostoru svega 150 do 200 metara od mora. Smatramo da takva područja trebaju ostati dostupna svim građanima, a ne postati zona stambene izgradnje, poručio je Brenko.
Rasprava o budućnosti prostora iznad lučice Delfin time je ponovno otvorena, a očekuje se da će se tema uskoro naći i na tematskoj sjednici pulskog Gradskog vijeća, gdje bi se trebale razmotriti sve pravne, urbanističke i financijske posljedice mogućih odluka.