Marielle Grace Macdonald (Privatna arhiva)
Marielle Grace Macdonald, u sklopu prestižnog i vrlo kompetitivnog Fulbrightova programa za studente, djeluje na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli kao asistentica u nastavi, a institucijska joj je mentorica prof. dr. sc. Renata Šamo. U Puli boravi ovu akademsku godinu u trajanju od devet mjeseci (ostaje do kraja lipnja) i prva je takva stipendistica u Puli dosad.
U SAD-u studira dvopredmetno Engleski jezik i književnost te Žene i rodni studiji na Iowa State University (Državno sveučilište u Iowi). Odabrana je od Fulbrightova odbora u Bruxellesu između velikog broja vrlo motiviranih i kvalitetnih Fulbrightovih stipendista u raznim zemljama kako bi predstavljala Fulbrightov program u Hrvatskoj tako što će sudjelovati od 23. do 25. ožujka u Bruxellesu na seminaru za buduće mlade lidere u zajedničkoj organizaciji EU-a i SAD-a. Bio je to povod za razgovor s njom o boravku u Puli te iskustvima na Sveučilištu.
S mentoricom (Privatna arhiva)
Što vam znači biti dobitnicom svjetski prestižne Fulbrightove stipendije za studente te boraviti u Puli i Hrvatskoj?
- Teško mi je u nekoliko rečenica sažeti što mi takva mogućnost znači, no to mi je najveća čast i priznanje do sada u životu i vrlo sam zahvalna što sam ovdje. Pripremala sam se za prijavu spomenute stipendije još od prve godine studija, i premda sam u Puli već četiri mjeseca, još uvijek mi je teško povjerovati da sam uspjela u tome. Predstavljati Sjedinjene Države, zahvaljujući Fulbrightovoj stipendiji, sjajno je iskustvo. Uživam drugima govoriti o kulturi Srednjeg zapada odakle dolazim, ali isto tako učim o istarskoj zajednici i povijesti. Imati Fulbrightovu stipendiju za mene predstavlja cijeli jedan svijet, tako sam sretna ovdje u Puli.
Je li ovo Vaš prvi posjet ovim krajevima?
- Ne, prije dolaska u Pulu, nakratko sam posjetila u lipnju 2024. godine Rovinj, koji mi se itekako svidio! Dogodilo se to zahvaljujući jednoj drugoj stipendiji.
Kakvi su Vam dojmovi o Hrvatskoj i posebno o Puli?
- Glavni dojam koji sam stekla o Hrvatskoj jest urođeni osjećaj ponosa ljudi na vlastiti dom. Svatko koga sam upoznala i s kim sam razgovarala iskazao je ljubav prema svojoj zemlji i kulturi, posebno ovdje u Istri. Drugi mi rado objašnjavaju povijest Hrvatske i odgovaraju mi na pitanja, iako osobno nisam obiteljski povezana s ovom zemljom. Ljudi su u Istri ljubazni i strpljivi prema meni, ohrabruju me da govorim hrvatski jezik i pomažu mi kada se ne mogu sjetiti neke riječi. Stvarno je divno živjeti u tako čvrstoj zajednici gdje si prihvaćen i gdje brinu o tebi.
(Privatna arhiva)
Je li puno drukčije studirati u Puli nego u SAD-u?
- Ne previše, ali primijetila sam kako se na našim sveučilištima studentima češće vrednuju (ocjenjuju) domaći i ostali zadaci. U sklopu kolegija kojima prisustvujem u Puli studenti obično imaju tri kolokvija u toku semestra ili nekoliko projekata, potom završni ispit. Kod kuće, osim jednog kolokvija i završnog ispita, imamo i veći broj manjih provjera.
Održavate rasprave s pulskim studentima engleskog jezika i književnosti, kako vam se to čini?
- Da, imala sam prigodu sa zainteresiranom grupom studenata raspravljati o usporedbama američke i hrvatske kulture, tako sam im jednom npr. govorila o svojim srednjoškolskim iskustvima, drukčijim od onih koje su oni očekivali - do upisa na studij pohađala sam privatnu katoličku školu za djevojke. Najviše su me pitali o tradicionalnoj svečanosti u školama kada se bivši učenici pozivaju kako bi motivirali sadašnje učenike te o maturalnoj zabavi; jedna me studentica čak upitala nosimo li cipele s visokom petom u školi kao što gledaju u tv serijama. Ne, ne nosimo. Naučila sam zauzvrat o maturalnim običajima u Puli pa se sad bojim da me maturanti u svibnju ne pospu obojenim prahom! Sve u svemu, studentice u mojoj grupi su sjajne i sviđa mi se razgovarati s njima izvan tradicionalne nastave.
Učite hrvatski jezik namijenjen strancima na Filozofskom fakultetu. Što je najteže u hrvatskom jeziku, padeži?
- Moja povijest učenja stranih jezika obuhvaća španjolski i talijanski pa mi je zamisao o učenju hrvatskog bila zastrašujuća. No, kada su me prvi put intervjuirali za stipendiju, stvarno sam se raspitala o tečaju hrvatskog jezika. Čvrsto sam uvjerena u to da, kada živiš u inozemstvu, tvoja je odgovornost da kao građanin svijeta naučiš barem malo jezik druge zemlje. Hrvatski mi predstavlja ogroman izazov, posebno kada je u pitanju pamćenje riječi i padeža. Shvatila sam da ga najlošije govorim, dok sam najbolja u pisanju i pamćenju gramatičkih pravila. Unatoč poteškoćama, nastojim ga i dalje učiti kako bih dostigla B1 razinu sljedećeg semestra.
Kako najčešće provodite slobodno vrijeme?
- Ako ne pohađam tečaj hrvatskog jezika ili ne sudjelujem u nastavi engleskih kolegija, na neki sam način fizički aktivna. Plešem od svoje treće godine i sretna sam što to mogu nastaviti i ovdje u Puli, u INK-u. Moja učiteljica plesa, Andrea Gotovina, vrlo mi je ljubazno dopustila da se priključim njezinoj grupi i mnogo sam od nje naučila. Osim plesa, bavim se i pilatesom, a volim i šetati po plaži na Verudeli kad mogu. Upoznala sam mnogo prijatelja ovdje, inozemnih i domaćih, pa s njima provodim vrijeme u kafićima, skupa kuhamo, odlazimo na kraće izlete po Istri.
Jeste li u međuvremenu putovali i izvan Istre/Hrvatske?
- Da, obišla sam neka manja istarska mjesta, kao što su Barban i Sveti Lovreč blizu Poreča, Pazin također. Srela sam se s kolegicom iz Amerike, Mary Dimitrov, već tri puta u Zagrebu; osim Pule, Zagreb mi je najdraži grad. Mary je također Fulbrightova stipendistica u Osijeku, pa nam je Zagreb odlična lokacija za susret na pola puta. Za božićne blagdane s tatom sam posjetila Mađarsku, Austriju i Češku, a prije dolaska u Pulu, bila sam u Italiji i Sloveniji.
Smatrate li da u Puli ima dovoljo mjesta za izlazak i zabavu mladih?
- Ima ih nekoliko, ali usporedim li to s američkim gradom gdje studiram, nema ih puno. Ima barova kamo se odlazi na kavu i neko drugo piće, ali ja u stvari i nisam vidjela puno mjesta izvan Studentskog doma ili knjižnica kamo se odlazi zbog učenja i drugih sveučilišnih aktivnosti.
Kako će Vam iskustvo iz Hrvatske koristiti kad se vratite u Sjedinjene Države?
- Od dolaska u rujnu sve sam više zainteresirana za učenje jezika. Studiram književnost na engleskom jeziku, ali sam otkrila kako isto tako uživam u lingvistici. Razmišljam o upisivanju diplomskog studija iz lingvistike, s fokusom na slavenske jezike i baš bi mi tu hrvatski jezik itekako koristio. Očekuju me istraživačke aktivnosti koje moram provesti zbog diplomskog studija, ali razmišljam isto tako o tome da nastavim učiti hrvatski jezik i bolje upoznavati hrvatsku kulturu po povratku u Sjedinjene Države.
Kakvi su Vam budući planovi i želje?
- Nakon povratka, planiram pauzirati jednu godinu da bih mogla raditi i tako otplatiti svoj kredit za prijediplomski studij. Nakon toga, prijavit ću se na diplomski studij Književnost na engleskom jeziku, Lingvistika ili Žene i rodni studiji, imajući u vidu doktorski studij nakon toga. Idealno bi bilo kada bih u budućnosti postala profesorica u jednom od tih područja.