Zelena tržnica u centru grada ovog je četvrka pokazala nešto malo otpornosti na ovaj dio godine, pa je suncem okupana privukla nešto više ljudi nego u proteklom periodu.

Naravno, daleko je to od toga da se radi gužva, ali tu i tamo nekakve interakcije i kupovine ima, jer povrća u ponudi ne manjka.

Gorki osmijeh

Na pitanje kako ide, s pulske tržnice nam već po prepoznavanju naših razloga obilaska odgovaraju - ma fantastično, na što se svi, kao po nekoj uhodanoj koreografiji, slatko - gorko nasmijemo i razmijenimo još pokoju riječ. Bolesti su poharale i tržnicu, pa nisu svi štandovi ni otvoreni, a neke ljubazne trgovkinje već su preboljele svoje zimske viroze pa su se vratile u dobro poznati "radni stroj".

Stajati uz štand, uz sve vremenske (ne)prilike nije nimalo lagan zadatak, jer se vlaga neumoljivo uvlači i probija sve do kosti. Koliko god dobru obuću imali, vlagu ništa ne zaustavlja, vele nam na tržnici. U svemu tome, smisao te "žrtve" trebao bi biti očit.

- A šta da kažemo...dobro je, ide šepajući. Nismo pregrmjeli najgore dane, rano je još za reći, još će toga biti. Sve je to normalno, više nas ništa i ne iznenađuje, kratko nas informira jedna od njih.

Kad smo kod cijena, tu nema nekih iznenađenja. Mlada blitva i špinat su po 4 eura, koliko košta i raštika, dok je cikorija euro više i košta 5 eura. Kauli je 4 eura, kupus po 2, a kelj po 3 eura. Češnjak je po glavici 50 euro centi, a koromač 5 eura, dok cikla košta 3 eura.

Za izraz tapija čuli smo na možda za taj opis neobičnom mjestu - na pulskoj ribarnici. Naime, lovostaj sardele traje još koji dan, najviše se u dostupnoj ponudi kupuju moli i trilje, a posla ima taman toliko da ne kažemo da nema ništa.

(Snimila Jelena Milović)

Put za sigurnu propast

Nešto više ima posla petkom i subotom, ali sve skupa djeluje nadrealno kao prizor koji sad postaje sve češći. Štandovi su većim dijelom nezauzeti, a iako je tema za sebe, za opis situacije kao tapije, detaljnije nam je pojasnila jedna od onih koja je to i konstatirala te nakon 25 godina rada u ribarnici vjerojatno zna o čemu priča.

"U ribarnici je prava pulska tapija, doslovno. Pogotovo mi na ribarnici znamo što je to, jer ljude koji uđu možemo brojati na prste. Ne znam što se to događa. Svake je godine sve gore, a i sezona je sve lošija. Sve je krenulo nakon korone. Nešto je jako utjecalo na ljude tada i nisu više kao prije. Ne znam ni kako to opisati. Ima nešto i u tome da su doselili i neki novi stanovnici koji ne jedu ribu i sve se to osjeti. I kad hoćeš nešto promijeniti, ne možeš sam. Recimo, za taj parking; ništa se ne poduzima, a sve propada. Kao da nekome nije u interesu. Godinama se ništa ne ulaže, a neće se sve moći svesti na turizam. Nije smisao nikome se ne zamjeriti i ići u sigurnu propast. Teško je to objasniti, jer one koje ovo što se ovdje događa ne dotiče, jednostavno i ne zanima", dijelom i pomirljivo, u gotovo praznoj ribarnici, tužno zaključuje naša sugovornica.

Povezane vijesti

• Pulska tržnica obiluje raznolikim voćem i povrćem: Kapitalac grdobina i pink rock pomidor
• Oskudna ponuda na pulskoj tržnici i ribarnici – ali pojavio se i jedan neočekivano egzotičan ulov
• "Nema veze što je Badnjak": Kupci misle da su cijene išle gore, ali nisu