Možda ste baš pomislili kako grad dan prije Badnjaka vrvi od ljudi. Svečarska je euforija preplavila ulice centra, a tržnica, kao posebno simbolično mjesto u ovo predblagdansko vrijeme, ne staje. Međutim, iako naoko uz ipak nešto veću posjećenost ovog utorka, izrazi lica, a što je u ovom slučaju i važnije, riječi naših trgovaca ne daju baš 'preveć' optimističnu sliku. Ima, doduše, nešto više posla, ali sve je to tako - tako, reći će oni.

Najviše se kupuje zelje, karota...

Čini se, kako nam je to duhovito komentirala jedna od sugovornica, da je konzumerizam naših sugrađana splasnuo otprilike kao i njihovi novčanici. Na realnu mjeru. Jer tržnica je zadnja stanica, skreću nam pažnju trgovci, nakon što građani obave svu ostalu kupnju, pa čak i nakon kolača kada već govorimo o blagdanskoj trpezi, pomirljivo konstatiraju.

- Kupuje se najviše zelje, karota i ostale stvari za juhu te pokoja salata. Samo da ni dažd. Ovo malo kapljica nije ništa strašno, kaže nam jedna od trgovkinja u duhu pozitivnog iščekivanja proslave Božića, ali bez pretjerane euforije oko prodaje na svom štandu.

- Kad pasaju ovi dani ćemo više pensati na šolde i na količine, veli nam ona.

A cijene su, u odnosu na sve ostale dane unatrag, ujednačene. Kelj i mrkva su po 3, kupus po 2, salata po 4 eura koliko košta i poriluk. Matovilac je po 14 eura, a radič po 10 eura. Špinat i blitva su po 4 eura, koliko košta i brokula. Krumpir je po 2,5 eura, a kapula 3 eura za kilogram. Predivna rotkvica je po euro. Cijene su na tržnici iste kao i prošle godine, poručuju nam, ali je manjak entuzijazma, zbog svega ostalog što je u međuvremenu poskupjelo, učinio svoje.

(Snimila Jelena Milović)

- Ljudi se pripremaju za te dane, ali nije to kao nekada. Kupe koliko su u mogućnosti, ali već odavno ne računamo na te dane za neku veću zaradu. Osjetimo petak i subotu, a kroz tjedan samo servisiramo, domeće jedna ljubazna trgovkinja, na što se donekle zajednički složimo kako je često riječ o održavanju hladnog pogona.

Političarima koji često ponavljaju kako narodu nikada nije bilo bolje, a spominje ih ovom prilikom i naša sugovornica, poručuje kako je samo njima bolje jer su na "dobrim položajima". Većini je, reći će ona, toliko dobro da "bolje da šute", istovremeno se suzdržavajući. A nekada i ta šutnja vrišti. Jer, tržnica često govori ono što tiha većina misli. U ove predblagdanske dane, uz svu želju da se pošalju pozitivne poruke, uvijek na površinu izađu ogorčenost i frustracija.

- Ide kako ide. Jako se malo primijeti da su blagdani. Kupci misle da su cijene išle gore, ali nisu. Na takve komentare često ih pitam kad su zadnji puta bili na tržnici, jer su cijene već godinu dana takve, gotovo apatično nam prepričava jedna od trgovkinja, vjerojatno već umorna od ponavljanja.

A na ribarnici, premda smo optimistično držali kako ćemo se barem tu ugodno iznenaditi, prizor nas instant razuvjerava. I ne samo prizor.

- Jako je slabo. I u srijedu radimo, ali ni tada ne očekujemo ništa bolje. Danas se kupuje riba za Badnjak i traži se kvalitetnija riba, a ne srdela koju mi prodajemo, vele nam ljubazne trgovkinje kod kojih srdelu cijene 4 eura, a inćun po 6 eura.

Je li u pitanju vrsta ribe ili je ipak nešto drugo posrijedi?

- Srednja žalost, a bilo je i boljih dana, komentiraju nam dvije kolegice onkraj štanda s raznovrsnom ribom. Na pitanje što se najviše traži, s gorko-kiselim osmijehom vele lakonski - "ništa". Možda narod nešto i traži, ali ribarnica nije to mjesto, čini se. Budući da se na Badnjak jede riba, a za razliku od ribarnice, mesnica je u trenucima našeg obilaska bila puna, nešto u slici definitivno nije štimalo. Međutim, tako je bilo cijelog jutra, svjedoče nam naše sugovornice ustvrdivši da je jedino pravilo da pravila više nema.

Velika ponuda, malo kupaca

Sve to nije razlog da ne spomenemo cijene. Ugor je na pulskoj ribarnici 10 eura, kadel po 8 eura, lignja je po 20 eura za kilogram, a pagar 25,50 eura. Od ribe idu najviše orade ili brancini, čija je cijena od 10 eura na više, ovisno o veličini primjerka. Kupuje se i lignja ili, primjerice, sipa ili kozice. Srdela se kupuje, ako je već očišćena, svjedočili smo.

(Snimila Jelena Milović)

"Situacija je napeta", našalio se još jedan ljubazan trgovac u ribarnici, aludirajući na nepostojeću gužvu kroz koju smo se morali "progurati" da bi kratko popričali s ovim društvom. Na štandu s velikom ponudom, osmijehom, ali i manjkom zainteresiranih kupaca, suočavanja s istinom ne nedostaje.

- Cijeli je grad takav, sve je otužno. Nema veze što je Badnjak i što je ovo ribarnica. Prošle godine je bilo isto, pa i gore. Centri, centri, tamo imaš parking, pojednostavljeno nam tumače.

(Snimila Jelena Milović)

Bakalara u ribarnici nema, a razlog tomu je slaba prodaja, otkrivaju nam. Jednostavno se ne isplati, a vijek njegova trajanja je kratak. S druge strane u prostoru mesnice može se kupiti bakalar na bijelo, rinfuzo po cijeni od 27 eura za kilogram. Budući da se sve slabije snalazimo s brojkama i cijenama, losos kapitalac od pet kilograma dovoljno nas je impresionirao izgledom, pa smo ga barem htjeli uloviti u kadar. Kad ga već ne kupujemo, neka pozira.

(Snimila Jelena Milović)

Povezane vijesti

• Ovdje se dođe po povrće i voće i na čašicu razgovora: Na tržnici na Verudi svakog jutra je vrlo živo
• Pulska tržnica obiluje raznolikim voćem i povrćem: Kapitalac grdobina i pink rock pomidor
• Ponuda dobra, ali turisti i dalje - samo gledaju