(Snimio Milivoj Mijošek)
Zabrinuti bivši učenici i nastavnici "Žute škole", uputili su u ponedjeljak otvorena pisma konzervatorskoj i arhitektonskoj struci zbog idejnog rješenja sportske dvorane planirane uz povijesnu austrougarsku zgradu Gimnazije Pula.
Otvorena pisma, datirana 12. siječnja 2026. godine, upućena su s ciljem traženja stručnog mišljenja, javnog očitovanja i, kako navode autori, aktivnije uloge struke u zaštiti kulturne baštine u samom centru grada.
U pismu upućenom konzervatorima bivši učenici i nastavnici traže pojašnjenje statusa same zgrade Gimnazije Pula, pitajući je li riječ o pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru, dijelu zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili tek evidentiranom objektu bez formalne zaštite.
Ističu da zgrada, uz svoju povijesnu vrijednost, ima i izražene arhitektonske elemente, poput slavoluka na ulazu, zbog kojih, prema njihovu mišljenju, zaslužuje posebnu pažnju i zaštitu.
Iako navode da prema javno prikazanim materijalima nova sportska dvorana nije viša od vijenca postojeće zgrade niti veća u tlocrtu, upozoravaju da njezina pozicija zatvara glavnu povijesnu vizualnu os prema Gimnaziji.
Smatraju da se time povijesnoj zgradi oduzima prostorna čitljivost i javna prisutnost te da problem nije u metrima, već u prostornom odnosu nove građevine prema postojećem objektu.
(Arhiva Glasa Istre)
U oba pisma izražava se zabrinutost zbog načina na koji je projekt predstavljen javnosti. Autori tvrde da vizualizacije ne prikazuju stvarni prostorni odnos nove dvorane i povijesne zgrade, zbog čega, prema njihovim riječima, javnost ne dobiva potpunu sliku posljedica zahvata.
Navode i da su javna rasprava i prezentacija građanima održane, ali da je izostala stručna rasprava koja bi, kako smatraju, trebala biti obvezni dio projekata ovakve važnosti.
U pismu arhitektonskoj struci postavljaju se dodatna pitanja o proceduri izrade projekta. Zanima ih je li bio raspisan javni arhitektonski natječaj ili je projekt dodijeljen izravno, kao i je li zahvat u skladu s važećim prostorno-planskim dokumentima ili su oni mijenjani radi prilagodbe projektu.
Autori upozoravaju da prostorni planovi ne mogu biti zamjena za stručno prosuđivanje te da prihvaćanje rješenja koje zatvara povijesne vizure stvara presedan koji dugoročno može imati negativne posljedice za prostor i grad.
Na kraju oba pisma naglašavaju da se ne protive suvremenoj arhitekturi niti izgradnji sportske infrastrukture, već da žele potaknuti stručnu raspravu i odgovorniji odnos prema prostoru.
Konzervatorske i arhitektonske institucije pozivaju da se o ovom slučaju javno i službeno očituju, uz poruku da bi njihova uloga trebala biti zaštita prostora i javnog interesa, a ne tek formalno potvrđivanje već oblikovanih rješenja.