(Arhiva Glasa Istre)
Pacijentica koja se već tri godine liječi na Odjelu za dijalizu Opće bolnice Pula uputila je dirljivo javno pismo zahvale medicinskom osoblju, istaknuvši njihovu stručnost, predanost i, iznad svega, ljudskost koju svakodnevno pokazuju prema pacijentima.
Kako navodi, iako je pacijentica s privremenim boravkom, od prvog dana osjećala se prihvaćenom i zaštićenom.
"Već tri godine liječim se na Odjelu za dijalizu Opće bolnice Pula. Iako sam pacijentica s privremenim boravkom, od prvog dana su me prihvatili kao da sam njihova. U trenucima teške bolesti, taj osjećaj sigurnosti i pripadnosti vrijedi više nego što riječi mogu opisati", piše u zahvali.
Posebno je izdvojila detalj koji, kako kaže, najbolje govori o ljudskosti medicinskog osoblja.
"Posebno želim istaknuti jedan detalj koji puno govori o njihovoj ljudskosti. Nakon moje operacije, medicinske sestre nisu mi samo pružile medicinsku skrb — nudile su mi dodatni obrok da ponesem sa sobom, kako nakon dijalize ne bih morala kuhati niti brinuti o tome imam li snage za taj najosnovniji korak. To nije samo gesta. To je briga koja prelazi granice dužnosti, to je toplina koja se pamti, to je humanost koju ovaj sustav treba čuvati i nagraditi."
Prisjetila se i nedavne situacije u kojoj su tehničar i medicinska sestra odmah reagirali na njen zahtjev.
"Nedavno, kada sam zamolila da mi izmjere krvni tlak, tehničar Marko i sestra Dijana odmah su reagirali, uvjereni da mi je potrebna hitna pažnja zbog unošenja tekućine toga dana. Iako sam se dobro osjećala, njihova brza reakcija, ozbiljnost i pažnja ulijevaju osjećaj sigurnosti koji je za nas pacijente neprocjenjiv."
U emotivnom pismu pacijentica se zahvaljuje cijelom timu dijalize i svim odjelima s kojima je dolazila u kontakt.
"Zato želim javno zahvaliti svim tehničarima, sestrama i liječnicima dijalize OB Pula, kao i osoblju nefrologije i svih odjela s kojima sam imala kontakt. Njihova stručnost, predanost i ljudskost zaslužuju svako priznanje, svako pravo i svaku beneficiju. Takvi ljudi ne smiju ostati nevidljivi, niti njihova dobrota smije proći nenagrađeno."
Dodaje da su joj ti ljudi postali oslonac u svakodnevnoj borbi s bolešću.
"Oni su moj svakodnevni oslonac i dio su mojih molitvi, svi do jednoga. Kako bi sestra Vukica rekla — njihova 'buba'. A ja ću samo dodati: zahvalna buba po imenu Šeherzada."
Na kraju je uputila i poruku svim drugim pacijentima.
"Želim svim pacijentima da imaju uz sebe ovakve anđele u najtežim trenucima."