Sjajni dani Uljanika
Čita(j)mo Istru: Pulski škverani na tronu svjetske brodogradnje
(Arhiva)
Pulsko brodogradilište Uljanik, Scoglio Olivi, K. K. Kriegsmarine See Arsenal, poznato je po gradnji širokog spektra brodova, uključujući ratne i putničke brodove, tankere, luksuzne kruzere i brodove za krstarenja, pa čak i podmornice i hidroavione.
Službeno osnivanje pulskog arsenala i brodogradilišta, u pomno odabranom zaljevu, dogodilo se polaganjem kamena temeljca 9. prosinca 1856. godine. Svečanost polaganja temeljnog kamena jednog od najvećih brodogradilišta tog vremena u Europi i najstarijih danas u svijetu, s tri protokolarna udarca čekićem, popratila je carica Elizabeta, obljubljena Sissi.
KAISER – PRVI BROD PULSKIH ŠKVERANA
Nepune dvije godine nakon toga, 5. listopada 1858. godine, s navoza je porinut prvi brod pulskih brodograditelja, Kaiser, s 5.194 tone istisnine. Bio je to linijski brod koji je sudjelovao u bitki kod Visa i bio teško oštećen. Za njim je iz Pule u kratkom roku izišlo na desetine vojnih brodova, topovnjača, fregata, korveta, krstarica, torpiljarki, remorkera, minopolagača, maona i barkasa.
Danas poput znanstvene fantastike zvuči podatak da je pulski Arsenal od 1907. do 1909. godine potpuno samostalno, po projektu američkog inženjera Simona Lakea, sagradio i porinuo dvije podmornice! A zatim i hidroavion!
Za austrougarske vladavine u Puli je sagrađeno devet dokova, tri suha i šest plutajućih, od kojih je jedan bio drveni.
U razdoblju talijanske vladavine, nakon 1918. godine, novi su vlasnici u pulskom Cantiere Navale Scoglio Olivi postupno smanjivali proizvodnju i otpuštali radnike. Gradnja talijanske trgovačke i ratne flote bila je privilegija brodogradilišta na Apeninskom poluotoku, a Puli su prepušteni manji popravci i rezanje starih brodova. Sve dok u Drugom svjetskom ratu saveznički bombarderi u dvanaest smrtonosnih naleta nisu brodogradilište potpuno razorili.
NOVA ERA POČELA REKONSTRUKCIJAMA
Po okončanju Drugog svjetskog rata nove su vlasti otkupile pulsko brodogradilište od talijanske obitelji Cosulich, a kad su ruševine raščišćene i dokovi popravljeni, u Puli je počela nova era. Redom su popravljani trgovački i ratni brodovi, talijanska podmornica »Nautilo« postala je »Sava«, talijanski minopolagač »Ramb III«, potopljen u riječkoj luci, rekonstruiran je u školski ratni i rezidencijalni brod maršala Tita »Galeb«.
Od 1947. do polovice 2000. godine Uljanik je isporučio 201 brod kupcima sa svih kontinenata.
Program obnove naslijeđene putničke flote naslanjao se tih poslijeratnih godina na pronađenim nacrtima talijanskih putničkih brodova »Abazzia« i »Laurana« sačuvanih u projektnim uredima gotovo potpuno uništenog riječkog brodogradilišta Cantiere Navale dell Quarnaro (3. maj na Kantridi). Na osnovu njihove neznatno modificirane dokumentacije, u pulskom škveru Uljanik počela je izgradnja serije motornih putničkih brodova male obalne plovidbe nazvane »Pjesnici«, kapaciteta prihvata između 600 i 780 putnika. Redom su tako zaplovili: Vladimir Nazor i Njegoš, 1952. godine; Aleksa Šantić, Ivan Cankar i Vuk Karadžić, 1953., te Kosta Racin, 1954. godine.
SERIJA BRODOVA ZA JADROLINIJU
Prvi pulski veliki brodograđevni projekt bila je gradnja serije obalnih putničkih brodova za Jadroliniju koncem 1953. godine. Riječka državna firma naručila je kvartet tada najsuvremenijih brodova za brzu dužjadransku prugu. Bila su to vrhunska plovila: dugi 57,7 i široki 8,8 metara mogli su primiti 500 putnika, a zavidnom brzinom od 15 čvorova pokretala su ih po dva originalna njemačka MAN-ova stroja od ukupno 1500 konjskih snaga. I sva su isporučena u samo četiri mjeseca, od 5. ožujka do 30. lipnja 1955. godine! Redom su zaplovili brodovi Osijek, Novi Sad, Mostar i na kraju Maribor.
Stota godišnjica Arsenala obilježena je velikim iskorakom: ispitan je prvi dizelski motor proizveden u Uljaniku po licenciji danske tvrtke Burmester & Wein. Usto, za riječku Jadroliniju porinut je za to vrijeme izuzetno velik višenamjenski brod za prijevoz tereta pod imenom »Uljanik«.
Godine 1958. isporukom prvog teretnog broda »Al Mohattam«, nosivosti 10.200 tona, pulsko brodogradilište uspješno se probilo i na svjetsko pomorsko tržište.
Nakon pet godina priprema i gradnje, Uljanik je krajem 1958. godine u more porinuo i dvije podmornice od 940 tona, »Sutjesku« i »Neretvu«. Bio je to golem tehnološki iskorak.
ANNA NERY, DALMACIJA I ISTRA
S navoza Uljanika 1962. godine skliznuo je u more pravi dragulj: kruzer »Anna Nery« s kabinama za 532 putnika. Gradnju ovoga broda Uljanik je dobio u konkurenciji 47 svjetskih brodogradilišta. Po vlastitu projektu sagradio ga je i isporučio za danas nevjerojatnih 16 mjeseci!
Tada su zaplovila i dva prekrasna putnička broda sagrađena za riječku Jadroliniju, »Dalmacija« i »Istra«, brodovi opremljeni sofisticiranom opremom, zatvorenim TV sustavom i kinodvoranom s vlastitom arhivom filmova. Zbog pomanjkanja putnika i tereta, Jadrolinija 1968. godine povlači oba broda i u Monfalconeu preuređuje u kruzere.
MAMUT BRODOVI SPAJANI U MORU
Prateći interes svjetskog tržišta, Uljanik prihvaća novi poslovni izazov i odlučuje graditi mamutske brodove od tristotinjak metara dužine, pedesetak metara širine i gotovo 30 metara visine. Za njih je Uljanik uveo, tada i u svijetu rijetko korištenu tehnologiju, gradnju u dva dijela i potom njihovo spajanje u moru. Dvije polovice broda zavarivane su istodobno po cijelom presjeku broda iznutra i podvodno izvana u specijalnom tunelu.
Početkom 1970-ih u Uljanik je došao norveški vlasnik tada najveće svjetske trgovačke flote po bruto tonaži, Sigval Bergesen. Brodogradilište je za njega moralo unijeti temeljite promjene u tehnologiji i organizaciji posla. Suhi su dokovi zatrpani, a na njihovu je mjestu sagrađena nova velika hala.
U svibnju 1972. godine Bergesenu je isporučena »Berge Istra«, prvi iz serije brodova za prijevoz nafte i rudače nosivosti 227.550 tona, a sredinom prosinca i »Berge Adria«. Posebnost tih brodova bila je tzv. dvojna krma, s dva pogonska motora, dva propelera i dva kormila, koju je konstruirao Mladen Klasić, pa se po njemu i zove Klasićeva krma. Dvije godine kasnije, kada su i švedskoj tvrtki isporučena dva slična broda, njezin je vlasnik rekao da su »ti brodovi ručno rađeni Rolls-Roycei koji nadaleko nadmašuju sve druge brodove u svojoj klasi«.
Kuma »Berge Istre« bila je prva dama SFRJ Jovanka Broz. Porinuće Berge Istre 1972. godine, 314 m dugačkog, 50 m širokog i 26 m visokog broda, bio je velik događaj.
Ceremoniju je, međutim, obilježio neugodan incident: prilikom porinuća brod se zaglavio. Taj problem dobio je na značaju kada se četiri godine kasnije dogodila tragedija - mnogi su ga označili kao loš znak. Krajem 1975. godine, Berge Istra je isplovio iz Brazila prema Japanu s 32 člana posade. Tada je plovio pod liberijskom zastavom. Nestao je dok je plovio kroz Vražje more, dio Tihog oceana poznat kao Zmajev trokut, koji se nalazi u blizini Bermudskog trokuta. Brod se nikada nije pojavio u Japanu, proglašen je nestalim.
I brod blizanac, Berge Vanga, nestao je pod sličnim okolnostima u listopadu 1979. godine. Od 40 članova posade nitko nije preživio. Uz ova dva broda, koja su doživjela tragičnu sudbinu, Uljanik je izgradio još dva broda: Berge Adria i Berge Brioni, koji nisu u plovnom stanju od 2008. godine.
Nakon tragedije s Berge Vangom 1979. godine, proizvodnja kombiniranih tankera je zabranjena.
Novinari Dražen Majić i Zoran Angeleski snimili su 2020. godine dokumentarni film »Berge Istra«.
KANCHENJUNGA, NAJVEĆI ULJANIKOV BROD
Tehnologijom spajanja broda u moru u Uljaniku je od 1972. do 1976. godine izgrađeno jedanaest brodova, a najveći su »Tarfala«, izgrađen za kompaniju iz Stockholma, te »Kanchenjunga«, isporučen 1975. godine indijskoj kompaniji.
To je najveći brod proizveden u Uljaniku, koji je sa svojih 335 metara bio za čak 20-ak metara duži od brodova iz serije Berge. Ili: bio je tri puta duži od travnate pulske »Drosine«. Nakon 25 godina skončao je u staro željezo.
NOVE PROIZVODNE NIŠE
S okončanjem ere megatankera uljanikovci su osvojili nove proizvodne niše: specijalne brodove za prijevoz željezničkih vagona, zatim višenamjenske brodove, pa tankere za prijevoz kemikalija, kao i manje kontejnerske brodove. U suradnji s Viktorom Lencem isporučuju prvu domaću samopodiznu platformu za istraživanje podmorja »Labin«, potom putničko-teretne brodove za ruska mora, rijeke i kanale s gornjim nastambama izrađenima od aluminija. Sredinom 1980-ih Uljanik je zapošljavao 7.800 radnika, nabavljao nove kompjutere, sam razvijao projektantski softver i motore.
U Republici Hrvatskoj, od 1990., postaje dioničko društvo, preživljava krizne godine napada na Hrvatsku, nastavlja s brodograđevnom proizvodnjom različitih i specijalnih brodova, a u drugoj polovici 1998. ulazi u razdoblje velike tehnološke obnove. Okrenuo se specijalnim plovnim jedinicama.
Godine 2006. porinut je prvi od dvaju brodova za prijevoz automobila izgrađenih za norveškoga naručitelja. Ti brodovi, s 13 paluba, kapaciteta 7.000 automobila, duljine 200 m, širine 32 m, nosivosti 16.700 tona, među najvećim su brodovima te vrste na svijetu.
U razdoblju od 2010. do 2013. godine izgrađeno je šest tehnički složenih usisnih jaružala, a 2015. godine višenamjenski brod »Isaac Newton« za radove na pučini, sve za luksemburškoga naručitelja.
Grupa Uljanik godine 2016. zapošljavala je oko 4.200 radnika, od kojih 2.600 u brodogradilištu. Usprkos dugoj tradiciji i brodogradilišnim uspjesima Uljanika, 2018. godine eskalirala je poslovna kriza, a budućnost poduzeća i grupe je neizvjesna.
Uljanik danas zapošljava 400-njak radnika, zajedno s kooperantima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
