Na rubu egzistencije
Apel pulskih proizvođača krumpira kojima je zbog uvoza ugrožen opstanak
(Snimio Zoran Oljača)
Pulski proizvođači krumpira poslali su apel svim lokalnim i državnim institucijama tražeći pomoć jer im je zbog uvoza ugrožen opstanak, a samim time i buduća proizvodnja. Apel potpisuju Marina i Emil Grbac iz Pule.
- Obraćam vam se u ime domaćih proizvođača krumpira, koji se ovih dana nalaze u iznimno teškoj situaciji. Usprkos kvaliteti i svježini domaćeg mladog krumpira, tržište je preplavljeno uvoznim krumpirom po dampinškim cijenama, a mi nemamo kome prodati svoj proizvod. Mladi krumpir se vadi svjež i ne skladišti, te bez otkupa vrlo brzo propada što direktno ugrožava naš opstanak i budućnost ruralne proizvodnje. Uz to, trenutna otkupna cijena je toliko niska da ne možemo pokriti ni osnovne troškove proizvodnje, gorivo, zaštitu, radnu snagu i distribuciju. Naša ulaganja i rad u polju ovakvim uvjetima postaju besmisleni, navode Marina i Emil Grbac, te pojašnjavaju detalje problematike.
Borba trgovačkih lanaca
- Na ovaj smo se čin odlučili prije desetak dana, kad je nastala blokada prodaje mladog krumpira. Naime, velike količine dolaze nam iz Egipta, Grčke, Španjolske i drugih zemalja po smiješno niskim cijenama. Primjerice, egipatski krumpir dolazi po cijeni od 35 centi po kilogramu, a mi ga po toj cijeni ne možemo prodati. Realna cijena u otkupu, osobito za prvi krumpir koji vadimo početkom lipnja, trebala bi biti barem 1 euro. Do danas bi eventualno mogla pasti na 80 centi, ali nikako ispod toga. Trenutno ga vadimo za 45 centi, i s tom cijenom ne pokrivamo niti osnovne troškove. Na primjer, samo ambalaža, jedan kartonski sanduk, košta 1 euro. Zaštita nas košta oko 700-800 eura po hektaru. Dodajte na to trošak navodnjavanja, sadnje, nagrtanja, to je još oko 1.000 eura po hektaru. A za prihranu i gnojivo oko 4.000 do 5.000 eura po hektaru. Imamo polja u Ševama i zasadili smo ukupno 7,5 hektara, a očekujemo prinos od 35 do 40 tona po hektaru, objašnjavaju nam supružnici, te odgovaraju na pitanje što će se dogoditi ako ne dođe do otkupa.
- Krumpir se trebao vaditi od 1. lipnja, dok mu je cima još zdrava i dok je sezona. Ali mi nismo niti pola uspjeli izvaditi jer nema kupaca. Tržište je prezasićeno uvoznim krumpirom, domaći se ne otkupljuje. Velike vrućine uzrokuju to da nam krumpir u zemlji trune. Jednostavno zakuha. Moramo spomenuti i manipulacije trgovačkih centara. Trgovački centri kod nas međusobno ruše cijene na naš račun. Prvi centar je naš istarski krumpir odmah po otkupu počeo prodavati za 79 centi, drugi ga je spustio na 73, treći na 69 i tako redom. Sada je, koliko znamo, pao na čak 59 centi u maloprodaji. Za usporedbu, u Austriji njihov mladi krumpir košta 2 eura i to u istim lancima koji posluju i u Hrvatskoj.
Po nama, potrebno je uvesti strožu regulaciju uvoza. Posebno u periodu kad počinje vađenje domaćeg mladog krumpira. Ako baš mora biti uvoz, neka se omogući samo u slučaju stvarnog manjka. Ne da nam brodovi s uvoznim krumpirom čekaju u Kopru i ulaze na tržište upravo kad mi počnemo s berbom. O svemu smo obavijestili i Ministarstvo poljoprivrede, ali još nismo dobili odgovor. Apel smo poslali i uredu predsjednika Republike Hrvatske. Na lokalnoj razini, županiji, gradu, upravnom odjelu za poljoprivredu. Svi su upoznati s problematikom. No, konkretnih reakcija za sada nema. Krumpir je osnovna prehrambena namirnica u Hrvatskoj, ali s ovom razinom uvoza po dampinškim cijenama jednostavno ne možemo preživjeti. Ovo je neodrživo i nepravedno prema domaćim proizvođačima, zaključili su supružnici Grbac.
Zadružno povezivanje i konkurentnost
O problemu organizacije proizvođača te navedenom apelu razgovarali smo sa Eziom Pinzanom, pročelnikom Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo Istarske županije. Upoznat je s teškoćama s kojima se suočavaju ovdašnji proizvođači povrća. Njegova izjava jasno je osvjetlila strukturalne izazove i potrebu za većom organizacijom u sektoru.
- Problem se ne krije samo u komunikaciji. Riječ je o samoj kulturi proizvodnje povrća. Bilo da je riječ o salati, mrkvi, krumpiru, pomidorima ili nečem drugom, situacija je uvijek ista. Prvo, naši proizvođači nisu organizirani. Županija ih je više puta pokušavala povezati u zadruge, no bezuspješno. Nekad smo imali proizvodno-zadružni centar (PZC), ali i on je propao jer proizvođači nisu vidjeli smisla u udruživanju. To smatram greškom. Možda ne bi bilo čudesnih promjena, ali ako pogledamo Italiju, 100?kilometara dalje, svaki proizvođač je član zadruge. Ne postoji samostalna proizvodnja. Zajedno kupuju repromaterijal, dijele strojeve jer ne može svatko imati sve. To su stvari koje se organizirano rade. Nadalje, udruženi proizvođači mogu zajednički nabavljati sredstva za zaštitu, koristiti stručnu podršku agronoma i plasirati proizvode na tržište po kvalitetnijoj cijeni. Ako su razjedinjeni, natječu se međusobno i spuštaju cijene. Naše proizvođače, pogotovo proizvođače povrća, najviše održava turistička sezona, gdje ga mogu prodati skuplje na tržnicama, rekao je Pinzan, te naglasio da je snaga istarskih proizvođača u kvaliteti tla.
- Tu prvenstveno mislim na crvenicama istarskih polja. Zatim, tu su pozicija i vrijeme berbe jer naši proizvođači mogu nuditi rani rod, što je konkurentska prednost i na kraju bih istaknuo turizam koji omogućuje prodaju direktno na tržnicama, povoljniju nego što bi inače bilo moguće. Ipak, sve te prednosti blijede pred, kako bih rekao, »uvoznom lavinom«. Državno i EU sufinanciranje izvoza stranih proizvođača znači da im je moguće nuditi robu po nižoj cijeni nego što naši proizvođači ikada mogu postići. Država i EU kontroliraju granice uvoza i subvencije, pa Istarska županija, unatoč naporima, tu gotovo da ne može intervenirati. Smatram da bi ključ oporavka i razvoja bilo udruživanje proizvođača u zadruge ili zadružne centre, a sve kako bi zajednički smanjili troškove, povećali stručnu podršku i tržišnu pregovaračku snagu. Tek tada bi mogli izaći iz začaranog kruga niske konkurentnosti i iskoristiti potencijale koje im daje kvaliteta tla i pozicija, zaključio je Pinzan.
Ministarstvo također za udruživanje
Republika Hrvatska, postavši punopravnom članicom Europske unije, u trgovinskom smislu postala i dio zajedničkog slobodnog tržišta te je na taj način preuzela i obveze poštivanja propisa koji uređuju ovo područje te načina ponašanja koji iz njih proizlaze. Postupci kojima se zabranjuje stavljanje na tržište ili trgovina proizvodima porijeklom iz drugih država članica ili trećih zemalja nisu prihvatljivi niti dopušteni sve dok takvi proizvodi udovoljavaju minimalne zahtjeve za kvalitetu i označavanje, a sa stajališta gospodarstva slobodne tržišne ekonomije nije prihvatljivo uplitanje državnih tijela u tržišne odnose te bilo kakav utjecaj na procese ponude i potražnje na tržištu, stoji u odgovoru na naš upit koji smo dobili od Službe za informiranje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Ministarstvo, navodi se, u okviru svojih redovitih aktivnosti, kontinuirano prati stanje na tržištu poljoprivrednih proizvoda i upoznato je s proizvedenim količinama domaćih poljoprivrednika, količinama potrebnim za zadovoljenje samodostatnosti u domaćoj potrošnji poljoprivrednih proizvoda te količinama i porijeklom proizvoda koji se uvoze u Republiku Hrvatsku.
Jačanje konkurentnosti može se postići kroz udruživanje proizvođača u zadruge ili proizvođačke organizacije te izgradnju objekata za skladištenje krumpira po uzoru na već uspješno realizirane objekte izgrađene u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji (ukupno četiri objekta) koji su namijenjeni prvenstveno skladištenju svježeg konzumnog krumpira.
Udruživanjem proizvođača povećava se ukupna investicijska snaga udruženja, ali i investicijska snaga svakog pojedinog proizvođača, olakšava provedba potrebnih ulaganja i programa standardiziranja proizvodnje i označavanja proizvoda te razne aktivnosti zajedničke promocije koje dovode do prepoznatljivosti proizvoda na tržištu.
S druge strane, zajedničko planiranje ponude prema zahtjevima tržišta dovodi do koncentriranja ponude i stvaranja ugovornih odnosa u kojemu su proizvođači zaštićeni u smislu ugovorenih količina koje se isporučuju kupcu/ima, što osigurava stabilnost i kontinuitet proizvodnje. Sa stajališta potrebe dijaloga s proizvođačima ovo Ministarstvo je, kao i do sada, pored redovite komunikacije s predstavnicima pojedinih sektora iz redova Hrvatske poljoprivrednu komore, spremno organizirati i posebne sastanke s proizvođačima koji su se našli u problemima vezanim uz proizvodnju i plasman svojih proizvoda u smislu predstavljanja mogućnosti koje nudi okvir Strateškog plana ZPP-a Republike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2027., no sa stajališta organizacije tržišta izravno uplitanje Ministarstva u oblikovanje tržišnih odnosa nije dopušteno, zaključuje Služba za informiranje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
