jedna od najotrovnijih

HALO GLAS ISTRE: Koja je ovo gljiva? Na Verudeli ubran Anđeo smrti

| Autor: Zoran Oljača
(Snimio Zoran Oljača)

(Snimio Zoran Oljača)


Ivan Kuzmanović, 63-godišnjak iz Pule, došao je u posjet redakciji Glasa Istre ne bi li mu pomogli otkriti o kojoj je gljivi riječ. Ovu je neobičnu gljivu ubrao u subotu na pulskoj Verudeli. Inače, za sebe kaže da je stravsveni ribolovac s obale i da povremeno u svojim obilascima Pule zna ubrati pokoju gljivu.

Niti šampinjon niti puhara

- Nakon pecanja na Verudeli, kod obližnjeg hotela, uputio sam se kući i kraj puteljka zamijetio ovu gljivu koja mi je najprije bila nalik na šampinjon. Stigavši kući shvatio sam da se ne radi o šampinjonu. Zatim sam pomislio da je puhara, ali opet mi nije bila to ta gljiva.

Fotografirao sam je i izrezao te stavio u Google pretraživač fotografija. Izašlo mi je kako je riječ o jednoj od najotrovnijih gljiva na svijetu. Zovu ga Anđeo uništavač i u objašnjenu stoji kako je jako otrovna te da se čovjek može otrovati i na dodir. Otrov ulazi u krvotok preko kože. Svejedno, i dalje nisam siguran pa bih volio da mi pomognete, rekao nam je Puljanin Ivan Kuzmanović.

(Snimio Zoran Oljača)(Snimio Zoran Oljača)

Nazvali smo stoga poznatog istarskog gljivara Rina Brajnovića iz Rovinjskog Sela i poslali mu fotografije. Ubrzo nam je odgovorio.

- Točno je. Ovo vam je Anđeo uništavač ili Anđeo smrti jedna je od najotrovnijih gljiva na svijetu. Ne toliko da se otrujete dodirom, nego samo kod konzumacije, rekao nam je najpoznatiji istarski gljivar Brajnović.

Vrste roda Amanita spadaju među najotrovnije gljive, a smatra se da Amanita phalloides čini 90 posto fatalnih slučajeva trovanja gljivama. Ova gljiva je poznata još pod nazivima "smrtonosna kapa" i "anđeo smrti". Anđeo smrti...

Lako je pogriješiti

Jedna od onih koje ubijaju često, Amanita bisporigera– ili Anđeo smrti, bijela je i može se zamijeniti s jestivim vrstama, kao što je šampinjon i drugi tipovi umjetno uzgojenih šampinjona.

Anđeo smrti, međutim, sadrži amatoxin, koji zaustavlja celijski metabolizam (i ubija ih), što obično započinje problemima u radu jetre i bubrega, da bi se nakon nekoliko dana završilo smrću. Može se naći u Sjevernoj Americi, dok je u Europi više prisutna njena bliža vrsta Amanita Virosa.

- Inače, najviše volim pecati tu na području Pule i kada se vraćam kući znam pogledati i ubrati koji šampinjon ili sunčanicu. Pecam u autokampu Stoja, Valovine i na Muzilu, na Zlatnim stijenama te na Verudeli kraj tamošnjeg hotela, otkriva nam Kuzmanović.

Dodaje kako inače radi kao zaštitar u Vodovodu pa, budući da profesionalno "čuva i štiti", voli zaštititi i sve drugo kada je netko u opasnosti ili na neki način ugrožen, kaže nam.

- Zbog toga sam se i javio kako bih upozorio građane na ovu otrovnu gljivu. Ne bih htio da netko nastrada, rekao nam je na kraju susreta Ivan Kuzmanović.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter